MOSTAR, Jedino nepostojeći strani ulagači, kako je to potvrdila federalna ministrica finansija Jelka Milićević, dokapitalizacijom mogu spasiti mostarsko preduzeće Aluminij, zato što je imovina preduzeća pod hipotekom i što, samim tim, nije moguće provesti stečajni postupak.
Višedecenijski zamršeni odnosi u mostarskom preduzeću rezultirali su gašenjem postrojenja i od svega najbolnijim gašenjem elektrolize, nakon čega se kompletna situacija u vezi s gigantom koji je potopljen u dugovima može okarakterisati na sljedeći način: “Kad nema novca za struju i kredite, kupujte vrijeme!”
Imovina pod hipotekom
Federalni ministar energije, rudarstva i industrije Nermin Džindić požurio je, nakon što su 10. juna pogašena postrojenja, da obznani kako će biti poslan zahtjev za stečaj Aluminija, prešutivši da je imovina tog preduzeća pod hipotekom i da je, samim tim, nemoguće provesti stečajni postupak. Tek kasnije je to potvrdila njegova kolegica Jelka Milićević.
Kako Klix.ba saznaje, preduzeće Aluminij trenutno ima blizu 60 miliona KM duga za kredite podignute u tri domaće komercijalne banke. Iznos duga je, prilikom podizanja kredita, bio znatno veći pa je i garancija na kredit morala biti znatno veća. Naš izvor tvrdi gotovo dvostruka, što znači da je čitava imovina preduzeća pod hipotekom.
Ukupan dug preduzeća iznosi blizu 400 miliona KM, a prema posljednjim podacima, Aluminijev dug za električnu energiju je 30. juna 2019. godine iznosio 293 miliona maraka.
“Dokapitalizacija se mora uraditi, neki svjetski igrači već rade u aluminijskoj industriji i imaju kapacitete za modernizaciju, dodatna ulaganja i eventualnu izgradnju prerađivačkih kapaciteta. Do sada se kao vlada nismo bavili tom problematikom, ali očito ćemo morati”, kazala je ministar finansija Jelka Milićević.
Kupovina vremena
Najveću odgovornost za stanje u Aluminiju je, sudeći prema poderanim članskim kartama, ponio HDZ, pa je njen lider Dragan Čović starom političkom dosjetkom pažnju preusmjerio na tobožnju istragu kriminalnih radnji u Aluminiju, kao da je to posao stranke, a ne istražnih organa. I kao da, uostalom, prilika za istragu svih prethodnih godina nije bilo…
Naći krivca nakon četiri vijeka snebivanja, u igri u kojoj HDZ nikad nije kriv, radnicima nije dovoljna satisfakcija pa je, zajedno s Vladom FBiH koja je neuko prizivala stečaj oglušivši se na založenu imovinu preduzeća, usaglašena tobožnja šestomjesečna konsolidacija. I to pričom o pokretanju proizvodnje u pogonu anoda, ljevaonici i elektrolizi.
Proces gašenja preduzeća Aluminija je, faktički, proces gašenja elektrolize – elektrolitskih peći, takozvanih ćelija, u kojima nastaje sirovi aluminij. Kada nestane struje, u peći se stvrdnu različiti materijali, što je ništa drugo nego krah procesa proizvodnje sirovog aluminija.
Klix.ba je ranije pisao da je Aluminijeva proizvodnja anoda moguća za vlastitu elektrolizu, ali da ne može biti konkurentna na svjetskom tržištu. Kako je elektroliza ugašena, tako je prema mišljenju dobro upućenih u stanje u Aluminiju, ali i svjetske prilike u aluminijskoj industriji, sama ideja iracionalna.
Pokretanje ljevaonice bi imalo smisla ako se radi reciklaža, što Aluminij nikad nije radio. Uvozio se “ruski kruti uložak” koji se topio i miješao s kvalitetnijim aluminijem proizvedenim u vlastitoj elektrolizi. Tako mu se podizao kvalitet, ali i tada je to bilo s gubitkom. U ovom slučaju bi miješanje bilo onemogućeno jer preduzeće nema vlastitog aluminija.