BEOGRAD – Bivši vlasnik Agrokora Ivica Todorić svojim saopštenjem, prvim od izbijanja najveće afere u Hrvatskoj, bacio je ozbiljnu rukavicu u lice hrvatskim vlastima i, ukoliko ne uslijedi neki veleobrt, tačnije dogovor, prijeti nizom pravnih mjera koje će stopirati primjenu Lex Agrokora, a sistem, koji je BDP Hrvatske učestvovao sa 15 odsto, uvesti u stanje pretećeg stečaja.
Tako poznavaoci korporativnog i međunarodnog prava procjenjuju za Tanjug moguće posljedice Todorićevog oglašavanja u petak.
Mimo glasina koje su u četvrtak prostrujale Zagrebom – da se Todoriću sprema hapšenje, te da je on to preduhitrio oglašavanjem na blogu – njegovo sapštenje, objavljeno i na hrvatskom i na engleskom, potencijalno je veoma ozbiljan izazov za vlasti u Zagrebu.
Todorić je, naime, u najkraćem optužio hrvatsku državu da je ciljano i smišljeno sprovela plan preuzimanja kontrole nad njegovom kompanijom, da je to suprotno interesima Hrvatske, te da je kroz direktan politički intervencionizam, a u sprezi “politike, privatnih interesa čelnika fondova i važnih ljudi iz samog Agrokora”, donesen neustavan zakon, Lex Agrokor, i nacionalizovana privatna imovina.
On i Uprava Agrokora potpisali su aktivaciju tog zakona, kaže, “pod prisilom”.
Već tom izjavom njegov potpis nad planom reorganizacije odnosno realizacije Lex Agrokora postao je ništavan.
Todorić je, takođe, “preventivno” naglasio da slučaj Agrokor nema ništa slično sa slučajem Parmalat, italijanskom kompanijom koju je 2003. italijanska država preuzela radi spasavanja, a Evropska komisija potom ispitivala zakonitost s gledišta odredbi o državnoj pomoći i – dala mišljenje da preuzimanje nije bilo sporno.
Todorić upozorava da nema paralele između Parmalata i Agrokora, te najavljuje niz pravnih postupaka, a već je, prema dostupnim informacijama, zajedno sa sinom, angažovao dvije vodeće zagrebačke advokatske kancelarije, inače “krivičare”.
Njegovo jučerašnje saopštenje samo po sebi dalo je pravni osnov Briselu da potencijalno pokrene postupak protiv Hrvatske za nedozvoljenu državnu pomoć, odnosno više postupaka pred Evropskom komisijom.
Tvrdnja da mu je privatna imovina nacionalizovana može značiti da će Todorić, pored ostalog, pokrenuti postupke pred hrvatskim Ustavnim sudom, Evropskom komisijom, Evropskim sudom pravde u Luksemburgu, pa i Sudom u Strazburu.
On je saopštenjem indirektno insinuirao da su angažovani “private equity fond”-ovi, nešto slično privatnim investicionim fondovima, inače iz SAD i Hong Konga, imali namjeru da rasparčaju sistem Agrokor u regionu i da preprodaju zavisne firme, koje imaju značajna potraživanja.
Srpski sudovi su, inače, u međuvremenu blokirali naplatu potraživanja zavisnih društava Agrokora u Srbiji, a Slovenija je donijela svoj lex specijalis kojim je izuzela Merkator.
Todorićevi navodi da je Hrvatska stekla kontrolu nad Agrokorom (nacionalizacija) istovremeno mogu biti osnov za nacionalne agencije ili komisije za zaštitu konkurencije da to preispitaju.
Svi ti procesi, kojima “prijeti” Todorić ili ih može pokrenuti njegovo saopštenje svakako za posljedicu mogu imati najprije stopiranje primjene Lex Agrokora, a mogući procesi u državama regiona i pred Evropskom komisijom, često višegodišnji, ostavili bi Agrokor sa ukupno 60.000 zaposlenih “u vazduhu”, u trenutku u kojem je sistem insolventan i, teoretski, preti mu stečaj.
Sve to, dakako, ukoliko ne uslijedi novi obrt, te Todorić i Hrvatska ne postignu nekakav dogovor. Kolika će dodatna šteta od ovog “najvećeg istorijskog skandala”, kako ga sam Todorić naziva, nastati u međuvremenu, imajući u vidu druge nevolje Hrvatske, sa Slovenijom zbog arbitraže, na primer, teško je u ovom trenutku procijeniti. Tanjug