– Istražujemo: Ko i kako „sačinjava“ udžbenike za osnovne škole u RS?
– Petar Đaković autor 207 udžbenika!!!
– Republika Srpska nikada nije dobila Zakon o udžbenicima
– Zavod za udžbenike i nastavna sredstva krije podatke o honorarima
– Kovačević: Možete zamisliti na šta liče udžbenici kojih tuce pišu isti autori
BANJALUKA – Odbornike i načelnika opštine biraju stanovnici opštine na opštim izborima. Priču Pile ruskog književnika Korneja Čukovskog napisao je Ljubomir Kljakić. Marihuana je duvan, voćarstvo je grana privrede, a desetice mogu biti neparne. Jermenija se nalazi u Južnoj Aziji, Bahrein ima 620.000 stanovnika, a glavni grad Kazahstana je Alma Ata. Nisuma lea pri lov ešale.
Ovo su samo neke među mnogim grešaka koje se pojavljuju u udžbenicima za osnovne škole u Republici Srpskoj i na koje niko – ni autori, ni recenzenti, ni izdavač – ne obraćaju pažnju. CAPITAL otkriva ko je kriv za loše udžbenike, koliko se para daje autorima i recenzentima i zašto Republika Srpska i dalje nema Zakon o udžbenicima. Istraživanje CAPITAL-a pokazaće da pojedini autori i bukvalno imaju monopol na pisanje udžbenika koji su prepuni grešaka i koji predstavljaju loš temelj obrazovanja u RS.
Greška do greške
Prije tri godine nastavnik geografije bilećke osnovne škole „Petar Petrović Njegoš“ Dejan Vujović ukazao je na katastrofalne greške u udžbeniku geografije za osmi razred osnovnih škola. On je tada istakao da su u ovom udžbeniku pogrešno navedene površine nekih država, njihova klima i gustina naseljenosti.
U istom udžbeniku je stajalo da Bahrein ima 620.000 stanovnika (iako ih ima duplo više), da Indija ima 926 miliona stanovnika (iako ih ima 1,25 milijardi), da je glavni grad Kazahstana Alma Ata (iako je Astana i to od 1997. godine), da se Jermenija nalazi u južnoj Aziji (iako se nalazi u jugozapadnoj) i da ima 787.000 stanovnika (iako ima 3,7 miliona).
– Pojedine brojke su ispravljene, ali grešaka je i dalje mnogo. Zbog toga uglavnom i predajem prema nekim starim sistemima, jer djecu te greške zbunjuju. Udžbenici geografije za šesti i sedmi razred i nisu toliko loši, ali je udžbenik za osmi razred katastrofalan – istakao je Vujović za CAPITAL.
U istoj godini otkrivena je još jedna skandalozna greška i to u udžbeniku Prirode i društva za četvrti razred osnovnih škola. Na 47. stranici ovog udžbenika opojna droga marihuana predstavljena je kao industrijska biljka duvan!
U istom udžbeniku, na 42. stranici, stoji i da je „voćarstvo grana privrede“, iako je svima jasno da je voćarstvo grana poljoprivrede.
Osnovi informatike za šesti, sedmi, osmi i deveti razred osnovnih škola prepuni su slovnih grešaka, netačnih prevoda i pogrešno postavljenih zadataka. (Ujedno je izraz osnovi kroatizam; jedini ispravan oblik u srpskom jeziku je osnove.)
U udžbeniku Prirode i društva za drugi razred osnovnih škola stoji da se odbornici i načelnik opštine biraju na opštim izborima (umjesto na lokalnim), kao i pitanje koje počinje sa „ko sačinjava“ (umjesto jedinog ispravnog oblika „ko čini“).
Pjesmice kojima se opisuju lekcije često su nepotpune i „isparcelisane“, navodnici nisu pravilno otvoreni i zatvoreni, upotrebljavaju se pogrešni izrazi („spašava“ umjesto „spasava“), nepravilna je distribucija zareza, a posebnu poteškoću predstavljaju zadaci poput onoga u kojem se traže da učenici objasne izraz „nisuma lea pri lov ešale“.
U udžbeniku matematike za treći razred navodi se da postoje „neparne desetice“, iako su sve desetice parne, pa čak i one koje počinju neparnom cifrom (10, 30, 50, 70).
U dodatku Čitanki za drugi razred osnovne škole stoji da je priču Pile napisao Ljubomir Kljakić. Kljakić je zapravo prevodilac koji je preveo istoimenu priču ruskog književnika Korneja Čukovskog. Predgovor zbirci zadataka iz matematike za eksterno vrednovanje učeničkih postignuća na kraju devetog razreda osnovne škole počinje ovako: Drage učenice i dragi učeniče (umjesto jednostavna sintagme dragi učenici; nejasno je takođe, zašto autori zbirke učenice navode u množini, a učenike u jednini).
Za autore čitanki i nastavnih listova uspavani cvijet je primjer epiteta (iako je riječ o personifikaciji), a zlatni snovi su takođe primjer epiteta (a ne metafore). Za zaštitu od bolesti posebno je važno voće i povrće, pišu autori Prirode i društva za treći razred, a pritom zaboravljaju da ova rečenice ispravo glasi jedino ovako: Za zaštitu od bolesti posebno SU VAŽNI voće i povrće. Autori udžbenika ne poznaju razlike između svršenog i nesvršenog glagolskog vida.
Učenje pridjeva u trećem razredu počinje konstatacijama da sintagma šuma šumi predstavlja osobinu predmeta (umjesto šušteće šume), a isto se navodi i za miris dunje. Autori navode da je osobina i potok žubori (pravilno je samo i jedino žuboravi potok). Vodozemci su žabe i neke druge životinje, a pjesma Dom Mire Alečković ima samo dvije strofe.
U Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva kažu da je takvo prenošenje pjesme „sasvim u redu, jer se radi o udžbeniku Prirode i društva u kojem su ti stihovi iskorišteni u svrhu uklapanja u sadržaj lekcije“.
Ministarsko ignorisanje
Grešaka je, naravno, mnogo više, a ove koje smo nabrojali samo su ilustracija koja pokazuje da se udžbenici pišu suviše lako i da je „filter“ kroz koji prolaze previše „mekan“.
U Ministarstvu prosvjete i kulture RS nisu željeli da odgovore na pitanja CAPITAL-a, iako su se ona na stolu resornog ministra Daneta Maleševića nalazila gotovo mjesec dana.
Umjesto Maleševića iz prošlosti progovora njegov prethodnik, Anton Kasipović, koji je prije sedam godina isticao da su udžbenici loši i da u njima ima grešaka. Kasipović je tada predlagao donošenje Zakona o udžbenicima.
– U određenim udžbenicima ima grešaka, prije svega zbog nedovoljnog lektorskog i recenzentskog rada na samom rukopisu udžbenika. Zakonom o udžbenicima biće pooštrena kontrola u pripremi, kao i u praćenju upotrebe udžbenika, te rezultatima njegovog korištenja u obrazovno-vaspitnom radu. Do sada su stručnu ocjenu udžbenika davala dva recenzenta, a ovim zakonom je predviđeno da budu tri recenzenta – isticao je prije nekoliko godina Kasipović.
Lingvista i univerzitetski profesor Miloš Kovačević autor je udžbenika za srpski jezik i kulturu izražavanja za peti razred osnovnih škola. Kovačević za CAPITAL kaže da je najčešći razlog ovolikog broja grešaka u udžbenicima jezička i pravopisna nesigurnost autora.
– Zato je neophodno da, mimo udžbenika za jezik i književnost, svaki udžbenik dobije i jezičkog recenzenta. Bez odobrenja jezičkog recenzenta, udžbenik ne bi smio ići u štampu. Dakle, mora se zakonski predvidjeti da jedan od recenzenata bude lingvista. Udžbenici su nam totalno nepismeni, oni zapravo zbunjuju učenike, ono što nauče iz srpskog, sve se poništi nepismenošću iz drugih udžbenike – kazao je Kovačević.
Ministarstvo za šest godina dalo više od pet miliona KM
Prema odluci Vlade Republike Srpske od školske 2007/08. godini besplatni su udžbenici za učenike prvog razreda. a od školske 2008/09. i za učenike drugog razreda osnovne škole. Ministarstvo prosvjete i kulture RS je do sada izdvojilo ukupno 5.525.000 KM za udžbenike za osnovnu školu. Obezbijeđena sredstva za ove namjene za školsku 2016/2017. godinu iznose 987.000 KM.
Monopol jednog izdavača
Zakon o udžbenicima nikada nije usvojen. On je prije sedam godina postojao samo u formi nacrta i nije postojala „politička volja“ da se on usvoji. O udžbenicima šturo „brinu“ Zakon o osnovnom obrazovanju RS i Zakon o izdavačkoj djelatnosti RS koga i sami izdavači smatraju izuzetno lošim. U prvom zakonu udžbenici se pominju u tri člana (37., 38. i 39.), dok se u Zakonu o izdavačkoj djelatnosti RS udžbenici pominju u 15 članova. Ovaj zakon ujedno propisuje da Zavod za udžbenike i nastavna sredstva iz Istočnog Sarajeva jedini može da objavljuje udžbenike.
Ova dva zakona unijela su pravnu zbrku u poslove izdavanja udžbenika. Zakon o osnovnom obrazovanju kaže da „zaposleni u Ministarstvu i Republičkom pedagoškom zavodu zbog sukoba interesa ne mogu biti autori udžbenika“, dok u Zakonu o izdavačkoj djelatnosti stoji da „na konkursu za pribavljanje rukopisa školskog udžbenika mogu učestvovati sva lica, osim zaposlenih u Zavodu“, ali se ne precizira da li je u pitanju Zavod za udžbenike i nastavna sredstva ili Republički pedagoški zavod.
Prema slovu jednog zakona autori udžbenika u RS ne mogu biti radnici Ministarstva prosvjete i kulture, dok prema drugom – mogu. Malešević toga nije svjestan, a Kasipović je samo – bio. Ni u jednom zakonu ne stoji da autori udžbenika ne mogu biti radnici Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva, ali to se, kako su nam rekli sagovornici, podrazumijeva.
– Izdavači će ubuduće morati imati licencu za izdavanje udžbenika, a biće propisani i uslovi i postupak odobravanja udžbenika. Izdavač mora biti registrovan u BiH za obavljanje izdavačke djelatnosti. Uz zahtjev za odobravanje udžbenika, izdavač će biti obavezan da priloži i elaborat izdavača o rukopisu udžbenika, u kojem će biti navedena zajednička zaključna ocjena recenzentske komisije o usklađenosti teksta i likovnih sadržaja rukopisa udžbenika sa nastavnim planom i programom i uzrastom učenika – najavljivao je Kasipović, ali ništa nije urađeno.
Za Kovačevića je stvar više nego jasna: Zakon o udžbenicima mora da postoji! Procedure za pisanje i usvajanje takvog zakona su, kaže Kovačević, poznate i identične u svim zemljama Evrope i svijeta.
– Samo što bi bilo neophodno da svaki udžbenik prođe instancu jezičke verifikacije, koju bi trebalo da vrši Zavod za unapređenje vaspitno-obrazovnog rada, a unutar njega jezička (pod)komisija. To bi mogao biti i savjet za jezik pri Ministarstvu prosvjete ili kulture, kad bi ga kao u normalnim zemljama bilo – smatra Kovačević.
Kovačević: Dobar udžbenik se piše šest mjeseci
– Pisanje udžbenika je vrlo naporan i odgovoran posao, posebno udžbenika za osnovnu školu. Autor mora dobro da poznaje materiju. Jer samo neko ko izuzetno dobro poznaje materiju, tu materiju može da pojednostavi toliko da postane razumljiva učenicima osnovnoškolskog uzrasta. Zato je pitanje jezika udžbenika vrlo bitno. Jezik mora biti prilagođen uzrastu učenika, sa minimalnim brojem termina, a i kad se termini navode – oni moraju biti opisani vrlo pristupačno uzrasnom nivou učenika. Zato i postoji čitava disciplina koja se bavi jezikom udžbenika, a to je diskurs udžbenika ili tekstolingvistika udžbenika. Osim toga, lekcije moraju biti napravljene prema uzusima koje udžbenička materija zahtijeva. Neke osobine, kao što su jezik, stil, metodička struktura lekcija, međuzavisnost poglavlja dijele svi udžbenici. Neke osobine su različite zavisno od oblasti iz koje se udžbenik piše. Ali je jasno da se dobar udžbenik ne može napisati bez pet-šest mjeseci dobroga rada, posebno što to nije samo pisanje nego i niz drugih drugih elementa koje udžbenik sadrži – ilustracije, primjeri, slike, veze s drugim oblastima, šira upućivanja na bliske oblasti – istakao je univerzitetski profesor Miloš Kovačević.
U Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva smatraju da je donošenje Zakona o udžbenicima političko pitanje. Usvajanje takvog zakona, kažu u Zavodu, predstavljalo bi liberalizaciju tržišta i uvođenje velikog broja izdavača na tržište Republike Srpske.
– Postoje brojni argumenti i za i protiv donošenja ovog zakona u zavisnosti od tačke gledišta. Postoje i brojni interesi te velika borba i nastojanja da se tržište RS otvori i za druge izdavače. Naša uloga u cjelokupnom obrazovnom sistemu je velika i Vlada je osnovala Zavod za udžbenike kao javno preduzeće čija je osnovna, glavna, djelatnost izdavanje udžbenika. Smatramo ovo i te kako dobrim rješenjem. Pogledajte samo do čega je dovela liberalizacija u Srbiji ili kakvo je stanje u ovoj oblasti u kantonima u Federaciji. Svi kao primjer dobre prakse navode upravo Republiku Srpsku – kažu u Zavodu za CAPITAL.
Autor udžbenika na neodređeno vrijeme
Zakon o osnovnom obrazovanju iz 2008. godine promijenio je jednu stvar: autori udžbenika više nisu mogli biti radnici Ministarstva prosvjete i kulture RS i Republičkog pedagoškog zavoda. Ova odredba zakona naišla je na mnoge otpore, jer je dotadašnja praksa bila više nego jednostavna: RPZ je utvrđivao nastavni plan i program, potom su radnici RPZ-a pisali udžbenike, a Ministarstvo ih odobravalo. Nakon što je 2008. godine donesen zakon, ta praksa je prekinuta, ali ona je i do tada nanijela namjerljivu štetu osnovnom obrazovanju.
– Smatrao sam da nije prirodno i logično da jedni drugima pišu i recenziraju udžbenike. To je bila dotadašnja praksa. Sve se zatvaralo u jedan krug, a taj krug je zapravo trebalo raširiti novim autorima. Ukoliko bi uvijek ostao isti krug autora, kada bi došla nova ideja? Nikada. Bili bi to i dalje isti ljudi i ista razmišljanja i to ne bi donijelo napredak – istakao je Kasipović za CAPITAL.
Bivši pomoćnik ministra autor 207 udžbenika!
Jedan od onih koji piše udžbenike za osnovnu školu bezmalo dvije decenije je Petar Đaković. On je, kako kaže, autor najmanje 15 udžbenika koji su objavljeni u više izdanja.
Prema podacima elektronskog kataloga Narodne i univerzitetske biblioteke Republike Srpske (COBISS) Petar Đaković je do sada kao autor ili koautor objavio 207 izdanja udžbenika za osnovne škole.
Đaković je bio pomoćnik ministra prosvjete i kulture za osnovno i predškolsko vaspitanje u prvoj Vladi Milorada Dodika, a potom i radnik Republičkog pedagoškog zavoda. Penzionisan je 2010. godine, ali je i prije i poslije penzije nastavio da piše udžbenike. Ove godine, kaže Đaković, u nastavnom planu i programu nalazi se osam njegovih udžbenika. To, dodaje on, nije mnogo.
– Ove godine imam osam udžbenika i to zaista nije puno. Ja nisam povlašten autor Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva. To su sve naredna izdanja koja su popravljana i prepravljana. Imao sam tri slučaja kada moji udžbenici nisu prolazili na konkursima – ističe Đaković.
U školskoj 2016/2017. godini Đaković je zapravo autor 13 udžbenika: Početnice, Radne sveske 1 za početno pisanje, Radne sveska 1 za početno čitanje, Slovarice, Matematike, Radne sveske iz matematike, Prirode i društva (drugi razred), Čitanke, Nastavnog lista uz čitanku (treći i četvrti razred), Čitanke i Nastavnih listova iz srpskog jezika (peti razred).
– Onaj ko se bavio razrednom nastavnom može da piše udžbenike iz više oblasti. Ja sam se čitav život bavio razrednom nastavom. To ne može da se desi u predmetnoj nastavi, ali u razrednoj može, jer je učitelj polivalentno obrazovan – smatra Đaković.
Lingvista Miloš Kovačević, sa druge strane, smatra da ovakav „ritam“ objavljivanja ne doprinosi kvalitetu udžbenika i dodaje da je to sve posljedica loše postavljenog sistema.
– Ako se zna koliko je zahtjevan posao oko pisanja udžbenika, možete onda zamisliti kakvi su ti udžbenici kojih tuce piše isti autor, posebno još ako nije prethodno imao udžbenike. Ali odgovornost nije samo na autorima, nego na sistemu uopšte, na nezamjeranju recenzenata, na nepostojanju jezičkih recenzenata, na vrlo lošem sistemskom rješenju oko izdavanja udžbenika. Sam sistem treba da štiti nastavnu praksu od takvih autora i takvih udžbenika – smatra Kovačević.
U Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva diplomatski odgovori: procedura odobravanja i pribavljanja rukopisa udžbenika u Republici Srpskoj uređena je Zakonom o izdavačkoj djelatnosti, Zakonom o osnovnom obrazovanju i vaspitanju i Zakonom o srednjem obrazovanju.
– Zavod raspisuje javni konkurs. Rukopisi udžbenika se na konkurs dostavljaju pod šifrom i pod šifrom se šalju recenzentima na stručno mišljenje. Nijednim zakonskim aktom nije propisano koliko se puta neki autor može prijaviti na konkurs i koliko se udžbenika jednog autora može odobriti. Zakonima je propisano da autori udžbenika ne mogu da budu zaposleni u Ministarstvu prosvjete i kulture, Republičkom pedagoškom zavodu i Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva, a svi koji pišu udžbenike mogu da se prijave na konkurs te potencijalno postanu i autori. Petar Đaković je autor na udžbenicima koji su odobreni u skladu sa procedurama, koji su prošli recenziranje i dobili odobrenje Ministarstva – kažu u Zavodu.
Primjera radi ne damo vam odgovore
U Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva ne žele da kažu koliko su do sada isplatili para na ime honorara Petru Đakoviću za sve udžbenike na kojima je potpisan kao autor ili koautor.
Na prvi pogled se čini da je nemoguće ustanoviti da li je Đaković plaćen samo za 15 udžbenika ili je količina honorara odgovarala broju udžbenika iz COBISS-ovog kataloga, ali srećom je tu Pravilnik o autorskom honoraru i internim procedurama u izdavačkom procesu koji nedvosmisleno pokazuju da se sva naredna izdanja udžbenika posebno plaćaju. Na pitanje koliko je Đaković dobio para za sve udžbenike koje je Zavod objavio, odgovor je bio više nego jasan:
– Autorski honorar definisan je internim pravilnikom Zavoda što se navede u samom konkursu, a sva zainteresovana lica imaju uvid u isti na sajtu Zavoda. Visina autorskog honorara utvrđuje se određenim procentom, a zavisi od tiraža i broja izdanja – odgovor je Zavoda.
U ovom pravilniku stoji da autorima udžbenika za osnovnu školu, ukoliko se radi o prvom izdanju udžbenika, pripada autorski honorar u iznosu od deset odsto neto vrijednosti tiraža. Autorima na ime autorske naknade za svako naredno izdanje udžbenika za osnovnu školu pripada autorski honorar u iznosu od pet odsto neto vrijednosti tiraža. Ovo je pravilnik iz 2013. godine i on se nalazi na sajtu Zavoda, ali Đaković dodaje da je prošle godine donesen novi pravilnik koji je značajno oštetio autore.
U novom pravilniku stoji da se „neto vrijednost prodatog dijela tiraža udžbenika za osnovnu školu utvrđuje tako što se ukupan prodati tiraž udžbenika pomnoži sa neto prodajnom cijenom primjerka udžbenika (bez uračunatog PDV-a), umanjenom za deset odsto, a što podrazumijeva sve popuste koje izdavač odobrava trećim licima“.
Ukoliko je u pitanju prvo izdanje udžbenika, autor dobija 11 odsto neto vrijednosti prodatog dijela tiraža; za drugo, treće i četvrto izdanje autorska naknada iznosi četiri odsto, a za peto i svako naredno izdanje honorar iznosi tri odsto neto vrijednosti prodatog dijela tiraža. Šta to tačno znači?
Jedno pitanje, primjeri i sve trećine RPZ-a
Nadležne ustanove odlučile su da ćute kada su udžbenici za osnovnu školu u pitanju. U Ministarstvu prosvjete i kulture RS odgovorili su nam samo na jedno pitanje, iako smo zahtjev slali dva puta. U Zavodu za udžbenike i nastava sredstva tražili su da dostavimo konkretne greške o kojima pišemo da bi nam mogli odgovoriti, a iz Republičkog pedagoškog zavoda nismo dobili nijedan jedini odgovor, jer je, kako su nam rekli, „trećina radnika sastanku, trećina na terenu, a trećina na bolovanju“.
Honorar autora udžbenika se računa na sljedeći način: tiraž udžbenika se pomnoži sa njegovom cijenom, a od toga iznosa se oduzme deset odsto marže i 17 odsto PDV-a. Deset odsto konačne cifre predstavlja autorski honorar. Ako je tiraž nekog udžbenika 8.000 primjeraka, a cijena sedam maraka, ukupna cijena je 56.000 KM. Kada se od tog iznosa oduzmu pomenuti porezi, ostane blizu 40.000 KM, što znači da autor udžbenika dobija 4.000 KM. Honorar se dogovorom dijeli ukoliko udžbenik piše više autora. Đaković ističe da su autori prije za prvo izdanje dobijali 13 posto neto vrijednosti prodatog dijela tiraža udžbenika, a za svako naredno izdanje 6,5 odsto.
U sadašnjim uslovima jasno je da je Đaković samo u ovoj godini, pod nešto „surovijim“ Zavodovim uslovima, zaradio između 12.000 i 16.000 KM za 13 napisanih udžbenika..
U Zavodu ne žele da kažu koliko je do sada para isplaćeno Đakoviću, ali to nije sve: novinari CAPITAL-a nisu dobili odgovor na pitanje koliko je do sada para isplaćeno svim autorima udžbenika za osnovnu školu u Republici Srpskoj.
Iz Zavoda su rekli da „će kao primjer navesti samo iznos koji su isplatili autorima u posljednje dvije godine – oko 220.000 KM“.
Za greške u udžbenicima pored autora najodgovorniji su recenzenti. Oni te greške ili ne uočavaju ili olako prelaze preko njih. Recenzentima udžbenika za osnovnu i srednju školu isplaćuje se honorar u iznosu od 150 KM ukoliko rukopis udžbenika ne prelazi 180 stranica kucanog teksta, odnosno 200 KM ukoliko udžbenik ima između 180 i 250 stranica i 250 KM ako udžbenik ima više od 250 stranica kucanog teksta. Zavod je u posljednje dvije godine recenzentima isplatio 37.000 KM, ali nisu željeli da kažu koliko je para recenzentima do sada ukupno isplaćeno.
– Za svaki rukopis koji stigne na konkurs Zavod je u obavezi da obezbijedi tri recenzenta, odnosno tri stručne ocjene. Budući da pored odobrenih udžbenika imamo i izuzetno veliki broj rukopisa koji nisu ocijenjeni pozitivno i nisu dobili pozitivne recenzije, ne možemo reći koliki je tačnan iznos. Ako posmatrate te aktivnosti od osnivanja Zavoda, onda vam možemo reći da se rad o zaista visokoj sumi. Visina naknade za recenziranje rukopisa propisana je takođe internim aktom, a zavisi od broja stranica rukopisa. Kao primjer navešćemo iznos u protekle dvije godine, a riječ je oko 37.000 KM – kazali su u Zavodu.
CAPITAL: Goran Dakić
Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)
