SARAJEVO, Zadnjih godina otvoreni rat na medijskom tržištu se intenzivira, posebno među televizijskim stanicama.
Bosna i Hercegovina nikako da dođe u egal sama sa sobom. Ili nečega ima previše (vlada – 13, ministarstava – 132, korupcije, nezaposlenih, nezadovoljnih i gladnih građana…), ili premalo (radnih mjesta, svijesti o neophodnosti kreiranja ekonomske stragije razvoja, političke volje da se država uspostavi prema mjeri njenih građana…).
U onome čega ima previše je i medijska industrija. Preko 50 televizijskih i 150 radio stanica i veiki broj štampanih medija. Većina medija se nalazi u rukama različitih interesnih skupina i pojedinaca kojima mediji služe za ostvarivanje vlastitih interesa, a to najčešće nisu interesi javnosti kojima se mediji obraćaju. Osim javnih RTV servisa, svi ostali mediji žive od prodaje na kioscima (štampa) i prodaje oglasnog prostora (štampa i komercijalne radio i televizijske stanice).
Kako su budžeti za oglašavanje iz godine u godinu sve manji tako borba medija za što veći dio sve manjeg oglašivačkog kolača postaje nemilosrdnija i bespoštednija. Preveliki broj medija dovodi do velike međusobne konkurencije pred oglašivačima i medijskim agencijama što medije prisiljava da daju enormne popuste na svoje cijene oglašavanja. Kod nekih televizijskih stanica ti se popusti kreću i do 80%.
Zadnjih godina otvoreni rat na medijskom tržištu se intenzivira, posebno među televizijskim stanicama. I pored toga što postoji Udruženje medijske industrije (UMI) čiji su članovi najrelevantnije televizijske stanice, oglašivačke i medijske agencije.
Ali, umjesto da se bavi razvojem medijske industrije i uspostavljanjem novih poslovnih modela koji će medijima omogućiti da izađu iz krize, UMI se isključivo i samo bavi raspodjelom troškova mjerenja gledanosti televizijskog programa pomoću piplmetara. Dok se tim mjerenjima do prije dvije godine bavila agencija Mareco Index Bosnia, postojala su jasna pravila.
UMI je raspisivao godišnji tender na osnovu kojeg je birao najpovoljnijeg ponuđača sa kojim bi zaključivao godišnji ugovor. Godišnji troškovi mjerenja su se, prema ključu kojeg bi usvojile sve članice UMI-ja, dijelio na agencije i televizijske stanice. Nisu agencije i televizije plaćale isto, ali jesu isto plaćale sve agencije i sve televizije. Sve je tako išlo do 2010. godine kada se nekoliko televizija, predvođenih OBN-om, pobunilo da Mareco dostavlja frizirane, odnosno netačne podatke.
U to je vrijeme Ivan Ćaleta, vlasnik OBN TV imao u planu da proda svoju televiziju, ali mu nisu odgovarali rejtinzi, trebao mu je veći doseg od onoga kojeg su pokazivala istraživanja. Zbog toga mu nisu odgovarali podaci koje je dostavljao Mareco. Trebali su mu bolji pa makar bili i lažni.
Ivan Ćaleta je, inače, kupio OBN TV u Sarajevu, nakon što je prodao Novu TV u Zagrebu. Kako po pozitivnim zakonskim poropisima u BiH, većinski vlasnici (a Ćaleta je isključivi vlasnik OBN TV) medija u BiH mogu biti samo državljani BiH, Regulatorna agencija za komunikacije dozvoljava Ćaleti kupovinu OBN TV i čeka sa registracijom dok ovaj pod sumnjivim i do danas nerazjašnjenim okolnostima, ubrzo ne dobije bosanskohercegovačko državljanstvo.
Već tada je postojao plan da se Mareco istisne sa tržišta i da se dovede novi mjeritelj gledanosti čijim će se mjerenjima moći upravljati. I tako je polako fantomska firma Audience Measurement (AM), koja je registrovana na Kipru, počela ulaziti na tržište i nuditi svoje usluge monitoringa gledanosti televizijskog programa (fantomske zbog toga što ni danas Audience Measurement nije u stanju Konkurencijskom vijeću BiH dostaviti vlasničku strukturu svoje kompanije sa Kipra, ali o tome kasnije).
Korak po korak tržište je ‘šapatom palo’. Poklopilo se to sa vremenom kada se u Hrvatskoj prešlo na digitalno emitiranje televizijskog programa pa je valjalo negdje uposliti opremu koja je služila za mjerenje analogne televizije. I pored toga što su sa raznih strana stizala upozorenja o nekvalitetnoj opremi, o skandalima koji su izbili na nekim drugim tržištima sa Nilsenom čiju licencu, barem tako tvrdi, Audience Measurement posjeduje (i to će se kasnije ispostaviti netačnim, ili Nilsen nastoji da opere ruke pa to sada negira), novi mjeritelj je instalirao svoju opremu i počeo nuditi svoje usluge agencijama i televizijama.
Trebalo je smisliti samo još način kako da se Mareco, koji posjeduje partnerski ugovor sa TNS-om, najvećim mjeriteljem televizijske gledanosti u svijetu, ukloni s tržišta. Pronađeno je vrlo djelotvorno rješenje. Kod Instituta za mjeriteljstvo Bosne i Hercegovine Ćaleta i njegovi partneri u BiH su izlobirali (vjerovatno i platili) podzakonski akt kojim se uređaji za mjerenje gledanosti televizijskog programa moraju periodično servisirati što je slučaj nezabilježen u svijetu. I kad već mora da se servisira onda se to treba raditi u ovlaštenoj laboratoriji.
Kako je Audience Masurement prijavio da posjeduje takvu laboratoriju, onda je Institut za mjeriteljstvo ovlastio Audience Measurement da vrši servisiranje piplmetara, dakle da sam sebi daje certifikat o ispravnosti svoje opreme. Znali su oni koji su izlobirali ovakvu odluku da drugi mjeritelji neće davati svoju opremu na servisiranje konkurenciji jer da bi se to uradilo, trebaju dati i svoje softvere, a to već ne ide tek tako.
Dopisom broj 01-46-1-DZ-1420-1/13 od 10.10.2013. godine Institut za mjeriteljstvo BiH obavještava televizijske kuće u BiH o obaveznoj primjeni Zakona o mjeriteljstvu BiH i podzakonskim aktima u poslovima mjerenja gledanosti TV programa te o tome da je Audience Measurement jedini ovlašten da vrši verifikaciju i označavanje mjerila gledanosti koja zadovoljavaju zahtjeve i propise.
Ovim je Mareco eliminisan sa tržišta i tako su stvoreni uslovi da oni koji su doveli Audience Measurement u BiH mogu mjeriti gledanost televizijskog programa onako kako njima odgovara. Iako se radi o zakonskom aktu na državnom nivou, ovaj se zakon ne primjenjuje u Republici Srpskoj.
Republički zavod sa standardizaciju i metrologiju Republike Srpske svojim aktom broj 05/3/393-439/13 obavještava Mareco Index Bosnia da Zavod nije dao saglasnost na zakonska akta Instituta za mjeriteljstvo BiH vezana za mjerenje gledanosti TV programa i da se, prema tome, taj zakon ne primjenjuje na području Republike Srpske (teritorija pola države).
U obrazloženju se kaže da je „direktor Instituta za metrologiju BiH samovoljno, bez konsultacija sa Savjetom za metrologiju (koji djeluje u okviru Instituta), donio Naredbu o mjerilima u zakonskoj metrologiji i rokovima verifikacije u kojoj je, između ostalih, i ‘piplmetar’ proglasio kao mjerilo zakonske metrologije. Kod donošenja Naredbe direktor Instituta nije konsultovao Savjet za metrologiju, što je prema članu 33. Zakona o metrologiji BiH bio obavezan.Treba posebno naglasiti da nismo upoznati da je u nekoj zemlji ‘piplmetar’ mjerilo koje spada u zakonsku metrologiju.“
Starom sazivu Savjeta je istekao mandat 2012. godine i još uvijek nije izvršeno imenovanje novog saziva, za šta se smatra odgovornim direktor Instituta za metrologiju BiH, jer njemu odgovara postojeće stanje da može donositi propise po sopstvenoj volji ne uvažavajući mišljenja entitetskih institucija.
Koliko je netačnosti koje u svojim izvještajima dostavlja Audience Measurement govori i činjnica da je Regulatorna agencija za komunikacije 9.3.2016 godina kaznila sa 10.000 KM televiziju CNN d.o.o. iz Nove Gradiške zato što od 1.1.201, kada je dobila koncesiju na frekvenciju, nije predajnike stavila u pogon. Iako CNN, dakle, nije emitirao program, AM obavještava svoje klijente da je istupanje TV Tuzlanskog kantona iz N1 Mreže, nadomjestila pokrivenošću istog područja sklapanjem ugovora sa TV CNN. Takvu je informaciju od 9.9.2015 godine potpisala Jasna Perić, voditelj odjela za odnos se klijentima Aiusience Measurementa. Treba li napominjati da je vodeća članica TV1 mreže Ćaletina TV OBN.
Kako Ivan Ćaleta upravlja Audience Measurementom pokazuje i najsvježiji podatak. Pošto nema vlastite predajnike, OBN TV iznajmljuje prdajnike drugih televizija. Ali kako nema običaj da plaća najam, onda dolazi do isključenja.
Tako je TV Republike Srpske zbog nagomilanih dugova, 22. aprila skinula OBN sa svojih predajnika, čime je broj potencijalnih gledalaca smanjen za čitav jedan milion. Da bi pokazali kako to njima ništa ne znači, prema zvaničnim podacima o gledanosti TV programa Audience Measurementa, OBN TV je sutra i prekosutra nakon isključenja sa predajnika bila najgledanija TV u BiH i tako sve do 1. maja. Samo što još nisu zapjevali onu Dodikovu s nedavnog protestnog skupa u Banja Luici: „Niko nam ništa ne može!“
Audience Measurement se sa ovakvom zaštitom koju ima u Bosni i Hercegovini i ne može drugačije ponašati nego kako se ponaša: bahato, ucijenjivački, monopolistički. AM nikada nije javno objavio koliko ima instaliranih piplmetara u bosanskohercegovačkim domaćinstvima.
„Sigurno ih je manje nego što ih je imao Mareco Index Bosnia. Po saznanjima koje imamo, umjesto 550 u prosjeku se mjeri 350 i 380 domaćinstava, što je veoma mali uzorak i istraživanja su vrlo nepouzdana, oscilacije su ogromne, isti programi, najčešće serijski, u istim terminima se iz dana u dan razlikuju. Svi su nezadovoljni. Neke stanice su upadljivo gledane, kao što je OBN i to u trenucima kada su mu četiri tačke isključene, od kojih je jedna Sarajevo, što je jako problematično,“ kaže Nataša Tešanović, direktorica banjalučke Alternativne televizije.
Prilikom obnavljanja ugovora za 2015. godinu AM je uslovio sve televizije da, ukoliko ne obnove ugovore pod uvjetima koje je propisao AM, neće imati pravo da koriste historijske podatke o gledanosti bez obzira što su u tom periodu imali potpisan ugovor i uredno platili svoje obaveze. Ovo je nigdje viđen primjer monopolističkog ponašanja da nemate pravo na nešto što ste uredno platili.
U jesen 2014. Bosnu i Hercegovinu je potresla afera Gibraltar u kojoj su uhapšeni predstavnici velikih marketinških agencija i nekih medija. Navodni razlog za hapšenje bila je istraga u vezi poslovanja HT Eroneta.
I godinama prije toga, afera HT Eronet vrtila se po medijima zbog navodnog pranja novca, što je istraživalo Tužilaštvo Slovenije. Međutim, ta je afera bila vezana i za politički obračun HDZ-a i SDP-a u procesu uspostavljanja kontrole nad poslovanjem HT Eroneta.
Iako se priča o navedenoj istrazi mogla naći u medijima gotovo punih pet godina, hapšenje je uslijedilo krajem oktobra 2014. godine. Opći izbori tek su bili završeni, a SDP (za koji se špekuliralo da stoji iza Stipe Prlića, direktora HT Eroneta), doživio je potpuni debakl.
Istovremeno, HDZ se spremao da preuzme upravljanje brojnim državnim kompanijama, pa tako i i HT Eronetom kako bi i on dobio svoju ‘zlatnu koku’, ‘svog’ telekom operatera (SNSD kontroliše m:tel, SDA BH Telecom pa je ‘red’ da i HDZ dobije ‘svoj’ telekom).
Optužnica je višemilijunske prevare stavila na teret Nevenu Kulenoviću, direktoru marketinške agencije S.V.-RSA, te Stipi Prliću i Zoranu Bakuli, predsjedniku i članu uprave HT Eroneta. Protiv ostalih osumnjičenih u ovom slučaju: Selme Kulenović i Sanjina Kulenovića, također iz agencije S.V.-RSA, Lajle Torlak zamjenice generalnog direktora TV Pink BiH, Darka Aleksića, direktora Programa Plus, Ejuba Kučuka, direktora agencije Mita i Senada Zaimovića, vlasnika agencije Fabrika, također se vodila istraga. Svi su oni nakon 72 sata pušteni iz pritvora jer je Sud odbio sve dokaze Tužilaštva. Ali i ta tri dana su bila dovoljna da se napravi haos na medijskom tržištu u BiH, promiješaju karte i potpuno promijeni odnos snaga.
Ono što u Bosni i Hercegovini u javnosti nikada i nigdje nije objavljeno jeste pravi razlog zbog kojeg je baš tada došlo do hapšenja upravo tih aktera. Pravi razlog bili su pregovori oko zakupa medija s oglašivačima za 2015. godinu, koji su trebali započeti slijedeće sedmice. Naime, hapšenje je izvedeno krajem sedmice, a očekivalo se da će Sud Bosne i Hercegovine odrediti jednomjesečni pritvor uhapšenima – što bi potpuno onemogućilo njihovo učešće u pregovorima.
Čak je, da se situacija još više oteža, Tužilaštvo svim klijentima agencija i televizijskih kuća čiji su direktori bili pritvoreni, uputilo hitan dopis da mu dostave svu finansijsku dokumentaciju o saradnji sa agencijama i TV kućama protiv čijih se direktora vodi krivični postupak. Mnogi su nakon toga trenutno prekinuli svaku saradnju sa optuženim čime im je potpuno svjesno nanešena velika poslovna i materijalna šteta.
Podsjetimo, svi koji su bili optuženi su u daljem postupku oslobođeni optužbi, osim Nevena Kulenovića protiv kojeg je pokrenut sudski postupak. Kako stvari sada stoje od optužbe za utaju preko šest miliona eura Kulenoviću se sada sve svelo na oko 200.000, a i to bi uskoro moglo pasti u vodu. Afera Gibraltar je bila iznuđena samo da bi se stvorila potpuno nova situacija na tržištu.
Javnost nikada nije saznala ni to ko zaista stoji iza ove afere, odnosno ko su ljudi kojima je najviše odgovaralo da baš tada dođe do hapšenja ljudi iz agencija i televizijskih kuća. S obzirom da su u aferu Gibraltar uključeni Tužilaštvo BIH, i to Odjeljenje za organizovani kriminal, opravdano se postavlja pitanje: Ko je bio toliko moćan da hapšenje tempira baš u tom trenutku? Svi koji dobro poznaju situaciju na bosanskohercegovačkom medijskom tržištu spremni su da tvrde kako imaju dokaze da iza svega stoji Ivan Ćaleta sa svojim moćnim prijateljima. Njegovi su ljudi sa OBN televizije prije izbijanja afere Gibraltar obilazili agencije i mahali papirima govoreći: „Svi će oni u zatvor!“ Time nisu otkrili ništa novo.
Sve ono što su oni u tom trenutku znali, stajalo je na Googleu skoro pet godina od kada je objavljena vijest da austrijski Interpol traži pokretanje istrage protiv svih ljudi koji će biti uhapšeni pet godina kasnije i sa istim optužbama koje su im i tada stavljene na teret. Ipak, ne može se hapsiti na osnovu onoga što objavljuje Google, pa su zato svi, zbog nedostatka bilo kakvih dokaza, pušteni iz pritvora nakon nepunih 72 sata uključujući i Nevena Kulenovića, Stipu Prlića i Zorana Bakulu protiv kojih je jedino porkenut sudski postupak.
Prema nezvaničnim informacijama, iza afere stoje Ivan Ćaleta, vlasnik TV OBN i nekoliko povezanih medijskih agencija. Ćaleta je time ovladao velikim dijelom medijskog tržišta u Bosni i Hercegovini. Zbog afere Gibraltar, do tada najjača medijska agencija S.V.-RSA je izgubila veliki dio svoj klijenata tako da je 31.12.2015. i zvanično prestala sa radom. Agencija Fabrika, kojoj su poslovi planiranja medija i zakupa medijskog prostora činili 75% ukupnih prihoda, izgubila je sve medijske kliejnte, zatvorila medijski odjel i posvetila se isključivo kreativnom dijelu posla.
Direct Media, druga po snazi medijska agencija u BiH je značajno uzdrmana izgubivši nekoliko velikih klijenata. Dobro upućeni u tržište oglašavanja u BiH tvrde da je ovim Ćaleta obavio veliki dio posla, da ga televizijski posao (TV OBN) sve manje zanima i da je sve svoje aktivnosti fokusirao na medijski biznis (zakup medijskog prostora). Iako je tržište televizijskog oglašavanja u BiH skromno (oko 40 miliona KM) i to je cifra od koje se, uz ovolike medijske popuste, može jako dobro zaraditi.
Ćaleta je, kako kažu poznavaoci prilika, obezbijedio dobru poziciju u Hrvatskoj, gdje ima svoju medijsku agenciju, zavladao Bosnom i Hercegovinom gdje je suvlasnik u medijskoj agenciji i sada bi se mogao okrenuti Srbiji i udariti na tamošnje medijske agencije kako bi potpuno ovladao i srpskim medijskim prostorom.
Afera Gibraltar dala je vjetar u leđa Audience Measurementu što je ovoj kompaniji omogućilo da kao jedini mjeritelj gledanosti televizijskog programa postavlja svoje uslove, ucjenjuje agencije i televizijske kuće, da se, jednostavno rečeno, ponaša bahato.
Zbog toga je 30. marta Konkurencijslo vijeće BiH kaznilo Audience Measurement sa 30.000 KM, a njenog direktora Damira Avdića sa 5.000 KM. U obrazloženju stoji da je kazna izrečena zbog zloupotrebe dominantnog položaja na tržištu ispoljene uslovljavanjem klijenata da prihvate dodatne obaveze koje po svojoj prirodi nemaju veze sa predmetom ugovora o mjerenju TV gledanosti, da je ugovarao svoje uslove po cijenama izvan cjenovnika i tako dovodio klijente u neravnopravan položaj… Elem da je nezakonito poslovao te mu je izrečena toliko visoka novčana kazna.
Čitavu lavinu optužbi za nezakonito poslovanje Audience Measurementa pokrenuli su 14.7.2015. godine TV Pink, agencija Fabrika, P Plus, agencija S.V.-RSA, TV Hayat i medijska agencija Direct Media zahtjevom da Konkurencijsko vijeće BiH utvrdi zloupotrebu položaja u smislu člana 10. Zakona o konkurenciji. Utvrđujući činjenično stanje prije pokretanja postupka Konkurencijsko vijeće BiH je konstatovalo da je Audience Measurement u 100 odstotnom vlasništvu kompanije MAM Media Audience Measurement Limited koja je registrovana na Kipru, na adresi Vasileos Konstantinou 9, u Nikoziji.
U kasnijem postupku, Audience Measurement će odbiti zahtjev Konkurencijskog vijeća za dostavu svih podataka o svom vlasniku sa Kipra. Takođe, na početku postupka, Audience Measurement je tvrdio kako za svoje poslovanje posjeduje licencu Nilsena, jedne od najvećih globalnih kompanija za mjerenje gledanosti televizijskog programa što nije dokazano jer Audience Measurement nije na zahtjev Konkurencijskog vijeća dostavio ugovor sa Nilsenom pravdajući to time da je ugovor pisan na engleskom jeziku i da u traženom roku nije moguće ugovor prevesti.
Ovo ipak prije upućuje na činjenicu da Audience Measurement nema Nilsenovu licencu na softver za mjerenje televizijske gledanosti, već samo licencu za korištenje tehničkih uređaja što je velika razlika. Uostalom, kada je odmah po objavljivanju odluke Konkurencijskog vijeća o kažnjavanju Audience Measurementa za nezakonito poslovanje svoj komentar o tome objavio portal Media Marketing navodeći da AM posjeduje Nilsenovu licencu, iz Nilsena su kontaktirali portal tvrdeći da to nije tačno zamolivši da se ta rečenica izbriše.
U svojoj tužbi protiv Audience Measurementa, pomenute agencije i televizijske kuće su navele da je AM zloupotrijebio položaj dominantnog ponuđača usluga mjerenja gledanosti televizijskog programa činjenicom da je od strane Instituta za mjeriteljstvo imenovana jedinom laboratorijom za servisiranje piplmetara čime je došla u sukob interesa jer sama sebi izdaje atest o ispravnosti mjernih insutrumenata, da AM koristi svoj monopolski položaj na način da prisiljava klijente na potpisivanje ugovora u roku od tri dana po principu „uzmi ili ostavi“.
Konkurencijsko vijeće je na 39 strana u svom obrazloženju navodilo zloupotrebe i prekršaje Audience Measurementa. Između ostalog da je AM naplaćivao iste usluge različitim TV kućama i agencijama po različitim cijenama uzimajući sebi za pravo da mimo ugovora mijenja i postavlja uslove po principu – uzmi ili ostavi, da ucjenjuje pojedine televizije raskidom ugovora ukoiliko se ne prihvati njihov ultimatum.
Uloga Ivana Ćalete u ‘razvaljivanju’ medijskog tržžišta u Bosni i Hercegovini i njegovo potpuno potčinjavanje svojim interesima i interesima uskog kruga svojih partnera u BiH, je neupitna. Pitanje je samo kada će medijske i oglašivačke agencije u Bosni i Hercegovini, koje sve ovo prilično nezainteresovano promatraju sa strane i plaćaju skupim parama lažne i netačne podatke gledanosti, konačno shvatiti da se radi i o njihovoj glavi, o njihovom poslu i o njihovom kredibilitetu pred poslovnim partnerima. Lokalne agencije već godinama dozvoljavaju da im svako ko kroči iz inostranstva na reklamno tržište BiH dijeli lekcije i šamare kako se kome hoće. Ne gradi se tako budućnost industrije, ali to je već sasvim jedna druga tema. Magazin Start