BEOGRAD, Većina ekonomista iz cijelog svijeta slaže se da će primjena sporazuma koji je ponuđen Grčkoj 13. jula biti Sizifov posao za tu zemlju.
Neki, međutim, poput analitičara i preduzetnika Aristosa Doksijadisa i profesora ekonomije univerziteta “Tafts” Janisa Janidesa, smatraju da je grčki javni dug, na kraju krajeva, manji problem, dok veliki problem predstavlja nedovoljna produktivnost i nedostatak konkurentnog izvoza, navodi se u biltenu grčke ambasade dostavljenom Tanjugu.
Doksijadis je nedavno za Njujork tajms rekao da je za oporavak Grčke potreban razvoj poslovanja, kao i rast stranih investicija, više eksperimentisanja sa poslovnim modelima i više inovacija. Nije pretjerano bitno šta će grčka vlada dogovoriti sa kreditorima na polju javnog duga i fiskalnog deficita, ako ne podstakne izvoz, smatra on.
“Bez povećanja izvoza, Grčka ne bi uspjela u fazi anti-štednje, kao što nije uspjela ni u fazi štednje”, kaže Doksijadis.
Kolumnista finansijske rubrike magazina Njujorker Džejms Suroviki slaže se sa mišljenjem Janidesa da grčki dug nije ključni problem, navodeći da Atina ima samo jednu opciju – da ekonomiju učini produktivnijom i, prije svega, da podstakne izvoz.
To bi moglo da se postigne kroz rješavanje nekoliko strukturnih problema u grčkoj privredi: niske produktivnosti malih preduzeća, poslovnog okruženja koje obeshrabruje investicije, spornih tačaka u ugovorima čije rješavanje traje predugo i niza propisa koji štite postojeće tržišne igrače od konkurencije.
Jednostavne reforme mogle bi mnogo da znače za Grčku, pogotovo kada se uzme u obzir da ta zemlja ima važne resurse koje ne koristi u potpunosti.
Recimo, grčko maslinovo ulje se mahom izvozi neprerađeno na veliko u Italiju, umjesto da bude rafinisano i prodavano uz sopstvena obilježja. Slični primjeri postoje i na polju drugih proizvoda.
Pored toga, Grčka treba da zaustavi odliv mozgova tako što će iskoristiti povoljnu klimu koju ima i obrazovanu radnu snagu.
Grčka treba da zaboravi na sve ono što Evropa neće učiniti i da se fokusira na ono što može sama da učini, zaključuje Suroviki, citirajući Janidesa.