NEW YORK – Objava komentara jedne od vodećih urednica “Fajnenšel tajmsa” (FT) o rastućoj cijeni zlata pokazatelj je da ovo pitanje počinje da izaziva zabrinutost.
Naime, zabrinutost se javlja u finansijskim krugovima o tome šta to znači za stabilnost globalnog monetarnog sistema zasnovanog na američkom dolaru.
Članak Rane Foruhar pod naslovom “Zlato se vratilo – i ima poruku za nas” počeo je: “Lako je ismijavati zlatne bube, ali njihov trenutak je možda konačno došao”, prenosi B92 pisanje Investitora.
Ona je ukazala na nekoliko neposrednih faktora za rast, zbog čega je cijena zlata eskalirala sa oko 1.800 dolara prošle godine na blizu 2.400 dolara. To uključuje veću inflaciju u SAD od očekivane, zabrinutost oko geopolitike, predsjedničke izbore u SAD i neizvjesnost u pogledu monetarne politike.
Međutim, na djelu su bili dugoročni faktori, uključujući i višu a dugotrajniju inflaciju, koja se osim “čuda produktivnosti vođenog tehnologijom” čini realnom perspektivom.
Jedan od glavnih faktora na koji je ukazala je ogromna promjena u globalnom ekonomskom poretku.
Trgovinske tenzije s Kinom rastu, a naoružavanje nakon izbijanja rata u Ukrajini — kada su SAD i evropske sile zamrzle finansijska sredstva ruske centralne banke — dovelo je do “ubrzanih poteza u mnogim zemljama, posebno u Kini, za prodaju trezorskih novčanica i kupovine zlata kao zaštitu od finansijske moći Amerike.”
Ono što je nazvala “pomijeranjem klatna” navelo je mnoge analitičare da predvide “masivni rast zlata”.
Dva ekonomska stratega u BNP Pariba, velikoj evropskoj banci, predvidjela su da bi zlato moglo porasti sa sadašnjeg nivoa od 2.347 dolara po unci – što je već rekordno visoko u monetarnom smislu, iako još nije prilagođeno inflaciji – na 4.000 dolara u “ne suviše dalekoj budućnosti”.
Kako je rekao jedan od analitičara, “ovo nije samo stvar kamatne stope. Ljudi se štite od novog svijeta.”
Taj “novi svijet” karakteriše prije svega rat i podjela na suparničke blokove kako na ekonomskom tako i na političkom planu. Postoje potezi brojnih zemalja, ne samo Kine, da izvrše trgovinska plaćanja u vlastitim valutama i zaobiđu dolar.
Ono što radi Kina podsjeća na pad brenovudskog sistema
U nedavnom izvještaju Currency Research Associationa, citiranom u članku, navedeno je: “Kina kupuje zlato i prodaje trezorske zapise, a to podsjeća na ono kako su evropske centralne banke počele da otkupljuju dolare za zlato kasnih 1960-ih, kada je Breton Vuds sistem počeo da se raspada.”
Bretonvudski sistem, koji je imao za cilj obnavljanje međunarodnog finansijskog sistema koji je bio razbijen Velikom depresijom 1930-ih, uspostavio je američki dolar kao globalnu valutu. Bio je podržan zlatom po stopi od 35 dolara po unci.
Ali to je bilo praćeno dubokom kontradikcijom koja je identifikovana početkom 1960-ih. Funkcionisanje sistema zahtijevalo je odliv dolara iz SAD u ostatak svijeta za finansiranje trgovine i investicija. Istovremeno, nagomilavanje dolara izvan SAD potkopalo je njihovu sposobnost da ih otkupi za zlato.
To u početku nije bio problem zbog ogromne snage SAD u odnosu na druge velike kapitalističke sile. Ali kako su se te ekonomije oporavile od ratnih razaranja i uvele produktivnije industrijske metode, konkurentska nadmoć SAD je erodirana.
Prekretnica je nastupila kada je američki trgovinski bilans postao negativan, što je dovelo do toga da je tadašnji američki predsjednik Nikson uklonio zlatnu podršku dolara 15. avgusta 1971. godine.
Od tada, svijet posluje s dolarom kao globalnom valutom. Za razliku od zlata, koje utjelovljuje vrijednost, papirni dolari nemaju suštinsku vrijednost. Oni mogu da funkcionišu kao svjetski novac, olakšavajući trgovinu, investicije, kredite i djelujući kao skladište vrijednosti u mjeri u kojoj su podržani ekonomskom moći američke države i njenog finansijskog sistema.
Pad američke moći
Ta moć se, međutim, sada sve više dovodi u pitanje. Jako ga je potresla globalna finansijska kriza 2008. godine, nastala u orgiji špekulacija američkih banaka, koje bi, da nije bilo masovne intervencije Federalnih rezervi, dovele do kolapsa svjetskog finansijskog sistema.
Od tada je dolar doživio nove velike šokove, uključujući mart 2020. na početku pandemije. Tržište američkog trezora zamrznulo se na nekoliko dana – nije bilo kupaca za američki dug, navodno najsigurniju finansijsku imovinu na svijetu – i Fed je morao ponovo da interveniše u iznosu od oko 4 biliona dolara.
Uloga američkog dolara dala je ogromne prednosti američkom imperijalizmu. To mu je omogućilo da nagomila deficite i dugove, od kojih je veliki dio korišćen za finansiranje vojne potrošnje i ratova, na način koji nije moguć ni jednoj drugoj ekonomiji.
Sada postoje vrlo jasne indicije da se kao rezultat ovog procesa sprema nova kriza koja ima paralele sa onom koja se dogodila 1971. godine, ali na mnogo višem nivou.
Kao što je Foruhar napomenula u svom komentaru, ponavljajući osjećaje izražene na najvišim nivoima američkog finansijskog sistema, uključujući predsjednika Feda Džeroma Pauela, gomilanje duga američke vlade “brzo postaje neodrživo”.
Prijeti monetizacija i haos?
Takva situacija nije 30 godina kasnije, već je u velikoj mjeri nova današnja realnost zbog ubrzanog rasta planine duga. Kada su kamatne stope bile blizu nule, zbog Fedovog programa kvantitativnog popuštanja, problem je mogao biti pokriven.
Ne više, sa stopom Feda od oko 5 odsto, najvišom u posljednjih 20 godina.
Prema CBO-u, američki budžetski deficit će porasti za skoro dvije trećine u narednoj deceniji, sa 1,6 biliona dolara na 2,6 biliona dolara, pri čemu tri četvrtine tog povećanja dolazi od računa za kamate, što ga čini većom komponentom od naduvanog vojnog budžeta.
Na potencijal za finansijsku krizu u bliskoj budućnosti ukazao je i direktor CBO-a Filip Svagel u intervjuu za FT prošlog mjeseca.
On je rekao da je američka fiskalna situacija na putanji “bez presedana”, povećavajući rizik od finansijske krize u stilu Liz Trus kada je kratkotrajna britanska premijerka pokušala da finansira smanjenje poreza za korporacije i bogate u septembru 2022. povećanjem dugova.
Postoje odlučujuća društvena, ekonomska i politička – odnosno klasna pitanja – u sadašnjoj situaciji.
Ponekad se čini da finansijski sistem funkcioniše negdje daleko iznad svakodnevnog života, čak poprima neku vrstu iluzornog karaktera jer centralne banke stvaraju novac ni iz čega pritiskom na dugme kompjutera. Međutim, u konačnoj analizi, to zavisi od vrijednosti koja se može izvući učinkom radničke klase u realnoj ekonomiji.
Kao što su gorka iskustva iz 2008. godine pokazala, finansijska kriza znači široke napade na plate, uništavanje radnih mjesta i svođenje vitalnih socijalnih usluga.
Još jedna kriza, za koju se stvaraju svi uslovi, donijeće još dublji pad. Jedan od znakova upozorenja je rastuća cijena zlata – istorijski određenog krajnjeg skladišta vrijednosti.
Na to ne mogu da odgovore radnici na nivou fabrike ili radnog mjesta u borbi protiv pojedinačnih poslodavaca.
Mora se suočiti sa političkom strategijom cijele radničke klase usmjerenom ka kapitalističkom profitnom sistemu u cjelini, usmjerenoj na njegovo rušenje kao polaznu tačku za razvoj socijalizma, navodi se u autorskom tekstu Nika Bimsa, člana međunarodnog uredničkog odbora World Socialist Web Sitea, koji prenosi Investitor. Nezavisne novine