BANJALUKA, SARAJEVO – Zbog raširene sistemske korupcije Bosna i Hercegovina plaća izuzetno visoku cijenu, koja se oslikava i kroz masovan egzodus stanovništva sa ovih prostora. Time privreda gubi kvalifikovanu radni snagu, koja je jedan od osnovnih stubova ekonomskog razvoja.
Prema posljednjim podacima Transparency International BiH, BiH je jedna od zemalja koja je najviše nazadovala u borbi protiv korupcije u proteklih deset godina. To nazadovanje se preslikalo i na privredu koja funkcioniše zarobljena u raljama političkih struktura, koje pogoduju podobnim, a upravo takav sistem je plodno tlo za širenje korupcije.
Izlaz iz tog začaranog kruga, brojni stanovnici BiH vide u odlasku u inostranstvo. Oni u potrazi za pravednijim sistemom u druge zemlje odnose svoje znanje i iskustvo, što znači da lokalnoj privredi nedostaje kavlifikovanog kadra. Ovu činjenicu niko više ne pobija, a problem je, kako upućeni tvrde, što će se taj trend odlazaka samo nastaviti.
Nedostatak radnika se mora nadoknaditi
Direktor Unije poslodavaca RS Saša Aćić kaže za CAPITAL da se u načelu koriste podaci, koji pokazuju da je u zadnjih deset godina naše tržište izgubilo više od 200.000 radno sposobnog stanovništva.
„Znamo da su masovno otišli vozači te radnici građevinske struke, ali u suštini odlaze svi profili. To naravno sa sobom vuče problem, a to je da je sve teže pronaći kvalifikovane radnike i to postaje sve veći problem. Poslodavci te radnike moraju pronaći na drugim tržištima, Azije i Afrike“, poručio je Aćić.
Smatra da pored ekonomskih, razlozi za odlazak ljudi su i zbog političke i pravne nesigurnosti.
„Ljudi imaju percepciju prisutnosti korupcije i odlaze u društva u kojima je pravednija raspodjela. Sve u svemu odlaze u produktivne i socijalno pravedne zajednice“, naveo je Aćić.
Svake godine odlazi sve više ljudi
Zadnja statistika sa kojom Unija poslodavaca RS raspolaže o ovoj temi sadržana je u Analizi i projekciji tržišta rada u RS za period od 2019. do 2022. godine.
U tom dokumentu je navedeno da je prema podacima Eurostata od 2010 do 2017. godine, 155.449 ljudi se odselilo iz BiH u neku od zemalja EU. Pet ključnih su: Njemačka, Slovenija, Hrvatska, Austrija i Italija.
„Ono što posebno zabrinjava je to što broj onih koji se iseljavaju iz BiH iz godine u godinu raste. Na početku perioda, to je bilo oko 11.000 ljudi (2010), a na kraju perioda oko 36.000 (2017)”, precizirano je u Analizi uz napomenu da se ti podaci samo odnose na legalnu migraciju.
„Takođe, postoji dio stanovništva koji se „nelegalno“ seli u zemlje EU, i taj broj se procjenjuje na najmanje 15 do 20 odsto od broja migranata koji se sele kroz oficijelne kanale“, preizirano je u Analizi. U Analizi su urađene i projekcije za period do kraja 2022. godine.
„Pošto je realno pretpostaviti da u ovoj oblasti neće biti značajnijih promjena do 2022. godine, ovaj trend će se nastaviti. Prema našoj projekciji baziranoj na podacima Eurostata, od 2019. do 2022. godine, BiH će napustiti oko 210.000 ljudi“, navedeno je u Analizi.
Ljudi odlaze i nikome se ne moraju javljati
Ni zvanične evidencije nisu ništa „pametnije“ po pitanju odliva radno sposobnog stanovništva iz BiH. I tu se samo može nagađati.
Portparol Agencija za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine Boris Pupić je potvrdio da ne postoje tačne evidencije koliko radno sposobnog stanovništva je napustilo tržište rada u proteklom periodu.
„Postoje procjene koliko radne snage je napustilo BiH prethodnih godina, koje se pojavljuje po nekim medijima međutim sve je to paušalno. Nemamo neku metodologiju ili podatak koji bi mogli koristiti prilikom davanja takvih procjena. Znamo da su atraktivne Njemačka i Austrija, jer su zadnjih godina liberalizovani ulasci na tržište rada u zemljama EU, ali te precizne podatke nemamo“, kazao je Pupić i dodao da su to uglavnom odlasci građana u privatnoj režiji i svi oni koji na taj način odu oni nemaju obaveze da se bilo kome prijavljuju kada odlaze. Samim tim i ne postoje evidencije.
Kaže da bi se odliv radne snage ne može pratiti na osnovu evidencija o nezaposlenim građanima, koje oni dobijaju od entitetskih zavoda za zapošljavanje.
„Ako bi samo posmatrali taj podatak, to bi značilo da odlaze samo oni koji su nezaposleni, što nije slučaj. Vjerovatno odlaze i ljudi koji su u radnom odnosu tako da se ni na taj način ne može pratiti odlazak radne snage. Tako da država raspolaže jedino sa podacima koje ima Agencija za radi i zapošljavanje BiH“, naveo je Pupić.
U Njemačku otišlo hiljade medicinskih sestara
Jedine podatke sa kojima Agencija raspolaže se odnose na posredovanje pri zapošljavanju građana BiH za one programe, koji se odvijaju putem Agencije, a za koje su potpisani međudržavni sporazumi.
„Trenutno postoje dva takva programa, zapošljavanje u Sloveniji i Njemačkoj“, rekao je Pupić.
Objasnio je da u Sloveniju odlaze radnici svih zanimanja, a u Njemačku samo osobe sa završenom srednjom medicinskom školom, koji rade kao njegovatelji.
Naveo je da je za Sloveniju zaključno sa novembrom 2022. godine izdato 17.150 dozvola za rad i da će prema njihovim procjenama taj broj do kraja prošle godine najvjerovatnije iznositi 18.000. Dodao je da je 2021. godine izdato 19.575 dozvola za rad.
U Sloveniju uglavnom odlaze zanimanja vezana za prerađivački i građevinski sektor i to zidari, bravari fasaderi i pomoćni građevinski radnici.
„Tražili su i dosta nekvalifikovanih radnika koji bi bili pomoćno osoblje u proizvodnji“, naveo je Pupić.
Kaže da odlazak na rad u Sloveniju ne treba posmatrati u kontekstu da je 17.000 ljudi lani otišlo iz BiH. „Dozvole se izdaju na period od jedne godine i brojni radnici ih obnavljaju“, kazao je Pupić, koji priznaje da iako se možda pojedinci nisu trajno odselili, tržište BiH je na taj način izgubilo dio radne snage koja sada radi u drugoj državi.
Kada je u pitanju Njemačka iako se radi samo o jednom zanimanju cifre nisu zanemarljive.
„Od 2013. godine zaključno sa 2022. godinom 6.808 osoba je otišlo na rad u Njemačku i od tog broja svega stotinjak se vratilo u BiH a ostali su tamo“, kazao je Pupić.
Ne odlaze samo radno sposobni već cijele porodice
Ekonomski analitičar Admir Čavalić kaže da je teško reći koliko radne snage je izgubila BiH u proteklom periodu. Kaže da je prema procjenama za devet godina nekih 500.000 pojedinaca napustilo BiH.
„Kada je riječ o radno sposobnom stanovništvu, taj broj je vjerovatno manji, međutim teško je procijeniti koliko tačno. Treba razumjeti da imamo obrazac odlaska – prvo radno sposobno stanovništvo, nakon čega slijedi porodica. Prvi korak šteti tržištu rada, drugi narušava demografske perspektive BiH. Nažalost, očekujem da se trend odlaska neće zaustaviti, štaviše ulaskom u EU moguć je i intenzivniji odlazak shodno iskustvima zemalja poput Rumunije i Bugarske“, poručuje on.
Sve to je, kako dodaje Čavalić, uzrokovalo brojne probleme na tržištu rada.
„Dok se sa jedna strane prikazuje visoka nezaposlenost, sa druge strane imamo nedostatak radne snage, posebno u proizvodnji. Ljudski resursi su najvažniji pri ostvarivanju ekonomskog rasta u 21. vijeku. Tako da odlazak istoga iz BiH znači manji potencijal ekonomskog rasta u budućnosti. Ono što je bitno navesti jeste da suštinski postoje samo tri opcije za privredu – zadržavanje radne snage kroz unapređenje uslova rada, dolazak nove radne snage i u konačnici dugoročno investiranje u automatizaciju“, naveo je Čavalić.
Zbog korupcije svi gubimo
Smatra da je korupcija jedan od faktora koji je značajno uticao na odlazak radne snage iz BiH.
„Međutim korupciju ne treba vezati za ekonomske uzroke odlaska poput niske plate i nezaposlenosti, već za socijalne. Naime, dosta ispitanika u okviru istraživanja koja smo sprovodili u ranijem periodu navodi da odlaze zbog percepcije “društvene nepravde”. Vjerovatno da je korupcija značajno uticala na to da postoji takva percepcija. Konkretno, korupcija narušava institucije i vodi nepredvidljivosti sistema. Možda neko kratkoročno profitira na bazi toga, riješi neko pitanje ili slično, ali na dugi rok svi mi kao društvo gubimo. Odlazak stanovništva je upravo jedna od cijena korupcije“, naglasio je Čavalić.
Dodaje da postoje načini da se zaustavi odlazak radno sposobnog stanovništva iz BiH.
„Moramo razmišljati “izvan kutije”. Prije svega potpuno liberalizirati tržište rada kako bi se svaki radnik osjećao “komotno”. To podrazumijeva smanjivanje fiskalnog opterećenja na rad, ali i omogućavanje nekih novih radnih kategorija poput samozaposlenika. Potrebno je i raditi na jačanju institucija na način da će iste biti zaista profesionalne, predvidljive i prije svega inkluzivne za sve. To znači minimiziranje društvene nepravde koju sam ranije spominjao. Kao posebna mjera izdvaja se adekvatnije povezivanje sa onima koji su već otišli – od socijalne dijaspore treba ići ka dijaspori koja će investirati“, zaključio je Čavalić.
CAPITAL: Vesna Popović