Pripremili: Claudia Strambo, istražiteljica u Štokholmskom institutu za životnu sredinu iz Švedske i Azrudin Husika, voditelj tematske oblasti kvalitet zraka, klima i energija u okviru izrade Strategije i Akcionog plana životne sredine 2030+ BiH (BiH ESAP 2030+).
Nakon godine koju su obilježile nesreće izazvane klimatskim promjenama, predstavnici/ce zemalja iz cijelog svijeta okupljaju se u Glasgowu, Škotska, gdje će na sastanku COP26 razmatrati i dogovoriti daljnje korake na rješavanju klimatskih promjena. Svi pamtimo razorne poplave u Njemačkoj, požare na čitavom području Mediterana i suše koje su pogodile cijeli Balkan 2021. Ove nesreće su ponovo naglasile hitnost rješavanja klimatske krize.
U ovom kontekstu je Bosna i Hercegovina (BiH) preduzela niz koraka na rješavanju klimatskih promjena. U martu 2021. se BiH obavezala da će do 2030. godine smanjiti emisiju stakleničkih gasova za trećinu, a do 2050. za gotovo dvije trećine u odnosu na nivo iz 1990. godine. Trenutno je u toku izrada Strategije i Akcionog plana životne sredine, a biće donesena i Strategija prilagođavanja na klimatske promjene i niskoemisionog razvoja za period 2020.–2030. čije je usvajanje u toku. Nakon Sofijske deklaracije, putem koje su se partneri na Zapadnom Balkanu saglasili o usklađivanju sa Zelenim programom Evropske unije, BiH radi na povećanju ambicije ublažavanja klimatskih promjena u pravcu klimatske neutralnosti do 2050. U dogledno vrijeme možemo očekivati donošenje novih politika i mjera usmjerenih na prilagođavanje promjenama klime i napore na smanjenju emisije stakleničkih gasova u BiH.
Društvene dimenzije dekarbonizacije
Težište debate o politici u oblasti klimatskih promjena obično se stavlja na dva najvažnija aspekta klimatskih promjena. Prvi je finansijski aspekt: koliki su troškovi dekarbonizacije privrede i iznos ekonomske štete nesreća izazvanih klimatskim promjenama kao što su poplave, požari i suše? Drugi je tehnološki aspekt: koje su to tehnologije koje će omogućiti prelazak na niskokarbonsku ekonomiju? Koliko brzo možemo uvesti energiju iz obnovljivih izvora, električna vozila i bio goriva?
Ovo su naravno suštinska pitanja tranzicije. Međutim, veoma je važno uzeti u obzir društvene dimenzije tranzicije. Nisu svi jednako pogođeni klimatskim promjenama, niti se svi mogu jednako lako prilagoditi klimatskim promjenama. Slično tome, posljedice mjera za smanjenje emisije stakleničkih gasova isto tako nemaju jednak uticaj na sve segmente društva. One mogu doprinijeti ublažavanju, ali i produbljivanju društvene nejednakosti. Na primjer, unapređenje energetske efikasnosti i sistema grijanja u socijalnim stambenim jedinicama doprinosi smanjenju energetskog siromaštva i korisno je za grupe i pojedince/ke u nepovoljnom položaju, dok mjere postepenog izbacivanja iz upotrebe starih vozila (koja više zagađuju okolinu) obično najteže pogađaju siromašno stanovništvo, zbog toga što najčešće nisu u mogućnosti kupiti noviji automobil. Uzimanje u obzir ovih društvenih aspekata suštinski je važno za osiguranje ekonomski i društveno pravednih mjera na očuvanju klime, to jest za osiguranje pravedne tranzicije.
Izazovi i mogućnosti prestanka korištenja uglja
Zamjena uglja čistijim energentima je ključna za smanjenje emisije stakleničkih gasova i podrazumijeva nove mogućnosti i izazove u BiH. U prvom redu, doći će do značajnog poboljšanja kvaliteta zraka, što će dovesti do samanjenja troškova zdravstvenih usluga povezanih sa zagađenošću zraka. Prestanak korištenja uglja, takođe, može doprinijeti otvaranju novih radnih mjesta, ne samo u sektoru obnovljivih izvora energije, nego i u procesu čišćenja, sanacije i transformacije starih rudničkih lokacija i elektrana. Treba spomenuti i ekonomske koristi. Kako je naglasio Damir Miljević, član Upravnog odbora Centra za održivu energetsku tranziciju RESET i stručnjak u oblasti energije: “Najvažnija ekonomska korist tranzicije je raspoloživost jeftinije i čistije energije iz neograničenih i besplatnih izvora energije, kao što su sunčeva i vjetroenergija”.
Međutim, prestanak korištenja uglja nosi i izazove. Miljević je upozorio na implikacije tranzicije na opštine i 17.000 radnika koji zavise o eksploataciji uglja i proizvodnji energije iz uglja. “Najvažniji izazov biće provedba efikasnih strategija s ciljem sprečavanja porasta nezaposlenosti i siromaštva u rudničkim područjima”, kazao je on.
Ove strategije obuhvataju kombinaciju mjera za pomoć pogođenim radnicima/ama da nađu novi način za osiguranje egzistencije i mjera na osiguranju adekvatne socijalne zaštite tamo gdje nije moguće ponovno zapošljavanje. U praksi, to znači osiguranje mogućnosti prekvalifikacije za radnike/ce koji/e su pogođeni tranzicijom i osiguranje raspoloživosti ovih programa članovima/cama porodica radnika/ca i široj zajednici. To isto tako podrazumijeva druge vrste direktne pomoći, kao što je pomoć u pronalaženju posla, psihološko savjetovanje i finansijsko planiranje. Ostale mjere uključuju investicije i politike koje će otvoriti mogućnosti za podizanje i održavanje ekonomske vitalnosti i stabilnosti područja koja su najteže pogođena tranzicijom, kao na primjer, razvoj infrastrukture saobraćaja, komunikacija i obrazovanja.
Međunarodna podrška
Klimatske promjene su prepoznate kao jedan od najvećih, ako ne i najveći izazov savremenog doba. Za ograničavanje njihovog negativnog uticaja nužno je provođenje hitnih društvenih i ekonomskih promjena u svim sferama života. Prostor za provođenje ovih promjena se naglo sužava, ali je prisutan rastući zamah i na raspolaganje se stavljaju sredstva koja će omogućiti njihovo provođenje i osigurati pravednost ovih promjena na društvenom i ekonomskom nivou. Na primjer, Evropska komisija, Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) i Svjetska banka su sve uspostavile programe za podršku pravednih tranzicija u BiH.
Švedska je jedna od članica EU koja je pokazala snažnu predanost u pružanju podrške BiH u procesu tranzicije na niskokarbonsku ekonomiju, kako je naglasila ambasadorica Švedske u BiH, NJ.E. Johanna Strömquist:
“Švedska je među zemljama koje prednjače u zelenoj tranziciji i ima za cilj da dostigne klimatsku neutralnost do 2045”, kazala je ona. “Aktivnosti na očuvanju klime su najveći prioritet kako u zemlji tako i na globalnom nivou, uključujući Bosnu i Hercegovinu. Moramo raditi zajedno na smanjenju zavisnosti o fosilnim gorivima i zaustaviti ovu rastuću prijetnju zdravlju i prosperitetu. Zeleni program EU za Zapadni Balkan predstavlja jedinstvenu priliku za smanjenje uticaja klimatskih promjena i jačanje održivog oporavka. Švedska takođe podržava napore Bosne i Hercegovine u okviru projekata vezanih za jačanje energetske efikasnosti, kvaliteta zraka, upravljanja otpadom i pomaže joj u izradi cjelodržavne strategije životne sredine”.
Maksimalno iskorištavanje mogućnosti koje otvara tranzicija
Koliko god bilo primamljivo, ključno je da se izbjegne odlaganje aktivnosti na očuvanju klime zbog društvenih implikacija tranzicije na niskokarbonsku ekonomiju. Dok mi čekamo, učinci klimatskih promjena su sve gori. To podrazumijeva negativne posljedice za sve pripadnike/ce društva, naročito grupe u nepovoljnom položaju koje nemaju resursa da se nose sa uticajima klimatskih promjena, kako su pokazale užasne poplave koje su pogodile BiH u 2014. Kao drugo, odlaganje aktivnosti znači odlaganje planiranja tranzicije i investicija, što će vrlo izvjesno dovesti do većih troškova i pogoršati ukupni ishod.
Okolnosti ukazuju na neophodnost kapitalizacije zamaha i raspoloživih resursa u svrhu podsticanja tranzicije, kao i radi iskorištavanja različitih mogućnosti za razvoj koje ona donosi i ostvarivanja višestrukih koristi koje može osigurati. U ovom procesu je od ključne važnosti posvetiti dužnu pažnju pitanjima društvene jednakosti i provesti politike pravedne tranzicije.