LESKOVAC, Proizvodnju dvije osnovne životne namirnice Leskovčanima organizuju stranci pa se s pravom postavlja pitanje šta su sposobni da prave ako ne umiju da mijese hljeb i pakuju mlijeko. Dobro je u ovoj situaciji što su “Mač Don Don” iz Slovenije i “Sole Mizo” iz Mađarske ozbiljni investitori koji žele da unaprede proizvodnju. Lokalni preduzetnici nemaju kapitala niti mogu da dobiju bankarske garancije za ozbiljnije investicije, tvrde u regionalnoj Privrednoj komori.
Između dva svjetska rata Leskovac je poslije Beograda i Zagreba bio treći grad u velikoj Jugoslaviji po razvoju industrije, zanatstva, bankarstva, elektroenergije. Od sjaja “srpskog Mančestera” ostaće samo pasus u istorijskim čitankama jer je preduzetnički duh nestao. Na sreću, strancima poslovni sluh ne manjka pa je Aleš Mozetič, vlasnik pekarske industrije “Mač Don Don”, prije šest mjeseci uzeo u zakup privatni pekaru “Zlatni pek”. Isporuče dnevno 30 hiljada vekni hljeba što je više od polovine potrebe tržišta.
Zadovoljni smo rezultatima za ovaj period ali moram da napomenem da smo zatekli poslovanje i organizaicju na visokom nivou. Zapošljavamo 40 radnika sa prosječnom platom 35 hiljada dinara. Planovi su nam da razvijamo posao u Leskovcu pa zato se nadamo da ćemo poboljšati saradnju sa lokalnim mlinovima, kaže Mozetič i dodaje da je Leskovac dio strategije o pravljenju velike pekarske industrije koja će imati razvijenu mrežu u cijeloj Srbiji. – Investirali smo već 22 miliona evra u pekaru u Pudarcima kod Beograda.
Njihov dolazak se odlično poklopio sa gašenjem pekarskog giganta “Umi pek” koji je zbog loših privatizacija otišao u stečaj inače bi Leskovčani morali da “uvoze” hljeb iz susjednih gradova.
– Leskovac je mjesto gdje možemo da planiramo dugoročni razvoj. Sve što je blizu evropske granice nosi opasnost da kada Srbija uđe u EU zbog optimalizacije proizvodnje i nepostojanja carinskih prepreka bude zatvoreno, pojašnjava Eva Major Varga, direktorka leskovačke “Mljekare” zašto se “Sole Mizo” odlučio da investira na jugu Srbije. – U posljednjih pet nedjelja dopremili smo 12 šlepera sa novim mašinama. Za dva mjeseca imaćemo najmoderniju mljekaru u Srbiji jer smo uložili više od milion evra. Nismo dobili nikakvu podršku ali vjerujemo da će se naše ulaganje u ovaj dio Srbije cijeniti.
U Mljekari je ostalo da radi 60 radnika čije su plate “poslovna tajna” ali su prema navodima direktorke “veća od prosjeka u industrijskom okruženju”.
Pored hrane Leskovčani nisu uspjeli da se snađu ni sa smećem pa im ovaj posao već godinama organizuju Austrijanci a takođe i profitabilno parkiranje u gradu su ustupili beogradskom preduzeću.
– Jug Srbije nema strategiju razvoja i to će nas skupo koštati. Strani investitori dobijaju subvencije a naši ne mogu na crtu sa njima jer prosto ne mogu da obezbjede bankarske garancije, kaže Jović i dodaje da je državni vrh potpuno nezainteresovan za probleme juga. – Ako je za utjehu još smo dobri u izvozu voća i povrća, lijekova, namještaja, opeke i šporeta.
Sa mlijekom u Evropu
Stranci se ne plaše konkurencije jer u Leskovcu i okolini radi po stotinak manjih i većih pekara i mljekara. Direktorka Eva Major Varga želi da ohrabruje mlade stočare i očekuje da će se proizođači i prerađivači mlijeka ubrzo bolje organizovati. – Cilj nam je da napravimo kvalitetno mlijeko koje će ići u Evropu, tvrdi direktorka i dodaje da u Mađarskoj imaju 4500 svojih krava ali da im to ne zadovoljava potrebe za sirovinom.
Propali i prodali
Miodrag Ristić je pekaru “Zlatni pek” napravio od privatnog kapitala dok je DP “Mljekaru” prije šest godina privatizovao Jovan Milovanović, leskovački preduzetnik. Početkom godine prodao je Mađarima a cijena je ostala tajna. “Sole Mizo” je dio “Bonafarm” grupe koja ima šest hiljada zaposlenih i sedam kompanija iz agrobiznisa. Novosti