BEOGRAD, Svijet biznisa u Srbiji sve je bliži najvišim evropskim standardima. Kod mlađih ljudi tendencija ka japi stilu, do posla sve više kolima. Kod poslovnih ljudi srednje i starije generacije još preovladava “jagnjeća brigada”.
Ponašanje i komunikacija u svijetu biznisa u Srbiji kao i određene poslovne navike već poprimaju obrise najviših evropskih standarda, a predvodnici takvog ‘talasa’ su mladi i uspješni ljudi u zemlji.
Poslovni stil sve više postaje dio osobnog identiteta jedne kompanije, a ne pitanje ličnog stila koji pojedinac, zaposlen u firmi, njeguje.
Kakav poslovni stil i navike njeguje danas mladi poslovni čovjek u Srbiji?
Većina, osim onih koji prelaze beogradske mostove, na posao ide kolima, uz pojedine “izuzetke” pa tako nije rijetkost da se na beogradskim ulicama ugleda i kravata koja leluja na motociklu!
U eri kompjutera redovna je jutarnja provjera mejlova, posjeta važnih Internet sajtova, a kada je oblačenje u pitanju, opušteniji “dres kod” petkom i redovno nošenje odjela i kravate prilikom važnih sastanaka…
Norme oblačenja sve su prisutnije u srpskim kompanijama, kroz interne kodekse ili putem pravilnika, a u nekim industrijama i kroz obavezno uniformisanje.
Direktor Centra za marketing, informisanje i promocije Privredne komore Srbije (PKS) Ivan Jakšić ističe da na posao ide isključivo svojim kolima i da mu jutarnje gužve u vozilima javnog prevoza, više smetaju od gužvi u saobraćaju.
“Najviše bih volio kada bi Beograd imao metro ili neki sličan vid javnog prevoza koji bi omogućio transport za petnaestak minuta u svaki dio grada. Naravno i da ima ustaljeni red vožnje, da nema neizvjesnosti oko termina, zbog izbjegavanja kašnjenja. Time bih veoma mnogo uštedio i u vremenu i u novcu”, kaže Jakšić za Tanjug.
Na službeni put ide isključivo službenim vozilima i/ili autobusom, avionom, vozom…
Jakšić ističe da posao koji radi, nalaže strogo poštovanje pravila poslovnog oblačenja, te na posao najčešće dolazi u odjelu.
Kravatu nosi isključivo onim danima kada događaji to zahtjevaju.
Neformalnije oblačenje, a tu podrazumjeva farmerke ili neklasične pantalone u kombinaciji sa košuljom i eventualno džemperom, sportski, ležerniji sako dozvoljen je petkom i tokom službenog puta van formalnih sastanaka.
Jakšić rijetko koristi poslovnu torbu, jer mu je moderna tehnologija omogućila da najbitnije stvari ima u svom mobilnom telefonu, a kada ide na službeni put najčešće nosi poslovnu torbu srednje veličine u kojoj je laptop, USB modem za brz pristup Internetu, rokovnik, potrebni materijali za sastanke, dnevne novine…
Zvaničnik PKS pozitivno ocjenjuje pomake u poslovnom ponašanju i praksi i ističe da je mnogo toga dobrog došlo sa privatizacijom i multinacionalnim kompanijama.
“Analizirao sam na sastancima svoje kolege iz inostranstva i došao do zaključka da je nama sa ovih prostora više stalo do modernog poslovnog oblačenja, markiranih i najnovijih modela odjeće i obuće, nego u nekim drugim dijelovima Evrope”, iznio je Jakšić.
Direktor odjeljenja sa korporativne komunikacije u Hipo Alpe Adria banci (HAAB) Rade Šević je jedan od onih koji na posao, toplijih dana, ide motociklom.
“Do posla najčešće stižem automobilom, a tokom toplijih dana, kad god je moguće, i motociklom. Jutarnji raspored obavezuje me i na logistiku vođenja djece do škole, i automobil mi omogućava najpraktičniji način ispunjavanja tih obaveza. Takođe, koristim mogućnost mjesečnog zakupa parking mjesta ispred poslovne zgrade (PC Ušće) u kojoj radim”, kaže Šević za Tanjug.
Šević na posao odlazi u odjelu, sa obaveznom kravatom, dok je petak dan za neformalnije oblačenje i u njegovoj banci.
Kako će se obući zavisi i od mjesta poslovnog susreta.
“Poslovne sastanke imao sam i u turističkim morskim mjestima, i u planinskim centrima, gdje strogo poslovno oblačenje i kravata mogu stvoriti utisak pretjerane krutosti i očigledne neprilagođenosti trenutku”, smatra Šević.
Službenik HAAB koji sa sobom nosi platnenu torbu sa kaišem u kojoj se pored fascikli i papira nalazi i nekoliko kablova – slušalice, USB kabl i punjač za bežičnu slušalicu, memorijske kartice za kompjuter i fotoaparat.
Šef Službe za informisanje u Agenciji za privatizaciju Dušan Belanović kaže da na posao ide ili pješice ili autobusom, u zavisnosti od gužve u saobraćaju i vremenskih prilika.
Balanović koji ne posjeduje auto, niti koristi poslovni automobil, svakodnevno nosi odjelo, ali ne i kravatu, a nezaobilazni dio “autfita” je i mala torba preko ramena u kojoj nosi lična dokumenta, ključeve, novčanik, mobilne telefone, USB memoriju…
Belanović tvrdi da stil poslovnog oblačenja u Srbiji najviše zavisi od generacije kojoj osoba pripada.
“Kod poslovnih ljudi srednje i starije generacije preovladava “jagnjeća brigada” stil koji samo pro forme zadovoljava kodeks oblačenja, a suštinski odražava nekulturu oblačenje – preveliki sako, kratka kravata, prljave i istrošene cipele, dok se kod mlađih ljudi vidi tendencija ka japi stilu – dobro skrojeno odjelo, naočare za sunce, firmirani kaiševi, poslovne torbice. Shodno tome, možemo reći da se približavamo zapadnim standardima”, smatra Belanović.
Belanović smatra da se treba ugledati na razvijenije kulture, na primjer japansku, gdje se tokom ljetnjih mjeseci od državnih službenika očekuje da ne nose sako i kravatu radi manjeg korišćenja klima uređaja, što dalje dovodi do manje potrošnje struje, smanjenja zagađenja. Tanjug