BEOGRAD, Kad pritisne besparica, penzioneri i platežno slabostojeći građani, prinuđeni su da se posebno krajem mjeseca snalaze i kupuju na veresiju. Pazare na „recku“, poseban vid odloženog plaćanja, koja je sve prisutnija u manjim trgovinskim radnjama.
Najčešće se odlaže plaćanje računa za mjesec dana, ali ima i onih prodavnica gdje je taj poček 45 pa i 60 dana. Istina, ovdje je roba skuplja u prosjeku za 10 do 15 odsto, mada ima slučajeva gdje se raspon u cijenama penje i do 20 odsto.
Poček „na crtu“ bar privremeno omogućava onima sa plićim džepom da u svako vrijeme, i bez para, pazare najneophodnije dnevne potrepštine.
– Redovno imamo mušterije koji pazare isključivo hljeb, mlijeko, parizer, cigarete i nešto od povrća „na crtu“ – kažu u jednom beogradskom mini marketu. – Praktično ih finansiramo mjesec dana, ali uvijek plate svoju robu, pa opet iznova. Iako to svakako otežava poslovanje, prinuđeni smo da tako radimo, jer je sada bitka za svakog potrošača.
Kako se čuje iz domaćih samostalnih trgovinskih radnji, gotovo da nema „objekta“ koji ne daje robu unaprijed. Posebno je to zastupljeno u unutrašnjosti, u krajevima gdje je kupovna moć ispod prosjeka. Sa mjesečnim primanjima od prosječnih petnaestak hiljada dinara, ljudi zaista jedva sastavljaju kraj s krajem. Mnogi na veresiju kupuju brašno, so, šećer, kafu, ali i prašak za veš, dakle najosnovnije potrepštine za svakodnevni život.
– Danas se gleda i mjeri svaki dinar – objašnjavaju prodavci iz radnji gdje se, pored ostalog, prodaje i svježe meso i delikates. – Štedi se na hrani sve više, suhomesnate nareske mjerimo na grame, a uobičajeno je da se proda 250 grama hljeba, odnosno pola vekne. Osjetno je smanjena i kupovina osnovnih namirnica.
Na veresiju se u pojedinim minimarketima, sve češće prodaju cigarete, pivo, suva hrana za sezonske radnike i majstore.
U „radnjama na ćošku“, koje su po samom konceptu skuplje od velikih trgovina, na sniženju je obično nekoliko artikala, ali je po pravilu ovde skuplja ostala roba. Po višim cijenama prodaje se, primjera radi, kafa, pivo, začini, gazirana pića, grickalice, slatkiši, zatim voće i povrće, kao i kućna hemija.
Na obodima gradova
U unutrašnjosti i na obodima većih gradova jeftiniji je hljeb, tako da vekna košta oko 28 do 30 dinara, a mleko u plastičnoj kesi, koje je odavno „proterano“ iz supermarketa ovdje staje oko četrdeset dinara, i za dvadeset dinara je jeftinije od onog u „elopaku“. Jogurti manjih lokalnih mljekara za trećinu su jeftiniji od svoje konkurencije, pa mogu da se kupe i za 45 dinara za litar, na primjer. Novosti