BANJALUKA, Formiranje javno-privatnog penzijskog fonda bio bi dobar model u reformi penzijskog sistema u RS, smatra Draško Aćimović, međunarodno priznati ekonomski stručnjak koji je učestvovao u reformama u zemljama istočne Evrope.
Rođeni Banjalučanin, doktor ekonomskih nauka, koji je poslovnu afirmaciju stekao u menadžmentu austrijske osiguravajuće kuće “Grawe” i švajcarskom “Occidentu”, učestvovao je u ekonomskim reformama i pomogao ulazak finansijskih konglomerata AIG-a i “Allianza” u Bugarsku, Rumuniju, Moldaviju i Ukrajinu.
Aćimović, član Ukrajinske tehnološke akademije, je u toj zemlji nagrađen i ordenom predsjednika za međudržavne odnose.
.
Može li se povući komparacija između problema u penzijskom sistemu Ukrajine i RS?
AĆIMOVIĆ: Ima puno sličnosti, prije svega što su oba javna penzijska fonda opterećena ogromnim deficitom, koji u Ukrajini iznosi 2,5 milijardi evra. Ako uporedimo Ukrajinu sa 50 miliona stanovnika i RS sa nepunih 1,5 miliona stanovnika, vidjećemo da imaju sličan srazmjer deficita koji se mora sanirati kroz reformu penzijskog sistema. Za državni penzijski fond u Ukrajini izdvaja se čak 18 odsto budžeta zemlje, što je ogroman procenat zbog kojeg ostaju uskraćeni ostali budžetski korisnici u zdravstvu, infrastrukturi, kulturi i drugi. Poređenja radi, u srednje razvijenim zemljama taj udio se kreće oko sedam odsto.
.
RS ima dodatnu otežavajuću okolnost da su korisnici Fonda PIO i borci po osnovu ratnih prava. Da li radna i privilegovana prava moraju biti razgraničena?
AĆIMOVIĆ: U Ukrajini postoji slična stvar jer takođe postoje dodatna izdvajanja za ljude koji su ranije ostvarili pravo na penziju, ali su one niske, pa ih država dotira kako bi došle do minimalnog propisanog nivoa. U Ukrajini se planira različitim mjerama to prebaciti na odvojenu instituciju, da bi se penzioni fond sanirao. Međutim, ima mnogo segmenata koji se moraju odraditi u skladu sa zahtjevima Međunarodnog monetarnog fonda koji podršku uslovljava podizanjem starosnog limita za odlazak u penziju, produženjem radnog staža i drugim stvarima.
.
O tome se raspravljalo i u RS, ali je zbog protivljenja Sindikata to pitanje gurnuto u drugi plan. Da li reforma može biti sprovedena bez podizanja starosne granice za odlazak u penziju?
AĆIMOVIĆ: To jeste bolno pitanje, ali ne mora se uraditi preko noći, već postepeno, kao što je predviđeno u Ukrajini, u kojoj muškarci sa 60 godina stiču uslove za penzionisanje, a žene sa 55 godina. Izmjenama zakona sada se to želi ujednačiti na 65 godina, ali ne odjednom, već da se ta granica za penzionisanje svake godine podiže za šest mjeseci, počev od 2012.
Međutim, ključni problem izražen i u Ukrajini i RS je demografski, odnosno izrazito starenje nacija. Drugi problem je razvijenost finansijskog tržišta. RS je tu na neki način imala sreću jer nije imala razvijeno finansijsko tržište pa penzijski fondovi nisu ulagali u hartije od vrijednosti. U karijeri sam bio uključen u taj proces u zemljama istočne Evrope kada su se rađali privatni penzijski fondovi. To je u početku davalo vrlo dobre rezultate. Međutim, taj sistem je sad u problemima iz više razloga. Prvi je ulaganje u akcije, obveznice i ostale instrumente koji su u svjetskoj ekonomskoj krizi jako pali. Drugi problem su veliki troškovi fondova za prodaju i administraciju. Sada kada je došao period prvih isplata, fondovi imaju ogromne probleme. U Ukrajini smo razgovarali o varijanti javno-privatnog penzijskog fonda i mislim da bi to bio dobar model i za RS.
.
U RS nema dobrovoljnih penzijskih fondova iako je zakonska regulativa koja to omogućava usvojena još prije dvije godine?
AĆIMOVIĆ: U RS i BiH inače nema velikih finansijskih igrača kao što je američki AIG, sada “MetLife”, zatim, njemački “Allianz”, italijanski “Generali”, francuska AXA, a koji su prisutni u zemljama u okruženju. Oni za ulazak prije svega traže da država ponudi dugogodišnji plan stabilizacije i razvoja, nakon čega će oni investirati i pridonijeti ekonomskom napretku. To se vidi iz iskustva Bugarske, koja je bila nerazvijenija od BiH, a sada je daleko ispred. Poželjno je uspostaviti balans političke i poslovne klime koja će privući investitore. Globalni igrači na neko tržište prvo dolaze kroz banke i osiguravajuća društva, a onda oni sa sobom vuku i kapital iz drugih sektora.
.
Mnogi kažu da BiH u osnovi nije atraktivna za najveće svjetske kompanije zbog kompleksnog pravnog uređenja, političke nestabilnosti i malog tržišta?
AĆIMOVIĆ: Ne bih se složio sa onima koji to misle, jer imamo primjere Estonije, Letonije, Litvanije i Slovenije koje su manje države od BiH, a opet su interesantne investitorima i uspjele su postati članice EU. Najbitniji je plan i politička volja da se on sprovede. Kada to investitori prepoznaju, doći će sigurno. Gledajući RS, mislim da postoji osnov jer je ona politički stabilna, postoji jedinstvo u vezi sa ključnim pitanjima.
.
Da li lično imate želju i spremnost da prenošenjem svog iskustva pomognete RS da se izbori sa predstojećim krupnim reformama?
AĆIMOVIĆ: Iskren da budem, do prije pola godine nisam razmišljao u tom pravcu, ali sam se, igrom slučaja, vratio u Banjaluku i sada ovdje boravim više nego u inostranstvu. Kao Banjalučaninu bilo bi mi zadovoljstvo da, ukoliko postoje interesi, svojim iskustvom pomognem u neizbježnim predstojećim reformama.
Zapošljavanje na prvom mjestu
.
Može li se uopšte govoriti o saniranju penzijskog sistema bez novog zapošljavanja koje će obezbijediti sredstva za normalnu isplatu penzija?
AĆIMOVIĆ: Sve reforme su kozmetičke prirode ako se ne urade fundamentalne stvari, a to je podizanje proizvodnje i povećanje broja zaposlenih. Da bi se to osvarilo, potrebno je da se uključimo u sve evropske tokove, u čemu će nam pomoći EU, jer je i njoj u interesu stabilizacija prilika na Balkanu i širenje ekonomskog uticaja. RS može sa dobrim ekonomskim planom za period od dvije godine dostići zemlje u okruženju u pristupnim programima za priključenje EU. Nezavisne novine
10 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
ukrajina ima 50 mil stanovnika i ima 5 mlrd KM deficit. RS ima 1,5 mil stanovnika i ima najmanje 250 mil KM deficit. da bi proporcija bila jednaka, odnosno nivo zaduzenosti bio isti u RS kao u ukrajini, potrebno bi bilo da rs ima 2,5 mil stanovnika.
ako se pazljivo procita clanak, vidi se da ovaj covjek na nijedno postavljeno pitanje nije konkretno odgovorio.
@lemi
lemi, covjek je rekao slicno, kad vec racunas, onda uzmi tacan kurs eura i tacan broj stanovnika… ti si od onih sto pod svaku cijenu hoce ispasti pametni.
ovo je intervju, a ne studija…
Čovjek je tek stigao BL,nije uspio sve da sagleda za predstojeće poduhvate. Treba mu dati vremena, pa možda i kod nas bude neki “ordenčić”. Možda mu ga Mastilo da ako izvuče Fond PIO iz gabule.
dosta je praznog laprdanja.
sustina onoga sto sam htio reci jeste da se od takvog strucnjaka ocekuje da da neki konkretan prijedlog, a bogami i da ga angazuju da pomogne oko rjesavanja problema PIO sistema u RS.
a covjek fulio za 60% u procjeni i prica o ukrajini koja, kakva god bila, zemlja od 50 mil ljudi i uz to na granici zapada i istoka i kao takva uvijek moze balansirati, jeftini krediti zapada, marionetske vlade bla bla…
Fond PIO se iz gabule najlakše može izvući sam, ako onih 10% kapitala u akcionarskim društvima budu pravilno koristili i uticali da se menadžment Društava ponaša u cilju razvoja, a ne uništavanja preduzeća.
Nije bas jasno u kom svojstvu ovaj ‘medjunarodno priznati ekonomski strucnjak” govori.
Ako je radio za Grawe i slicne te “pomogao” njihov ulazak na trzista zemalja poput Moldavije, Rumunije, Bugarske i Ukrajine nakon izvrsenih ‘reformi’ onda je jasno za sta se ustvari zalaze i zasto nema ni jednog jedinog konkretnog odgovora na pitanja postavljena u intervjuu.
Summary bi mogao biti: Nema para, nema problema. Usvojite zakone kojima cete poslodavce natjerati da uplacuju dodatne doprinose stranim osig. kucama, privatnim naravno, i nakon jedno 20-25 godina kada se penzionisu ljudi kojima je danas 40 kuka moci ce primati penziju iz 2 fonda:)))
@5
slazem se u potpunosti. Nejasno je zasto fond nije nikada koristio svoja upravljacka prava na odgovarajuci nacin.
Ne znam vise sta se podrazumijeva pod ogovarajuci nacin u ovoj perverziji, ako je to da se rukovodna bratija fonda PIO dobro uhljebi u Upravnim i Nadzornim odborima protifitabilnih preduzeca ili da se mesetari glasovima PIO fonda onda su uspjeli u potpunosti. U slucaju da se radi o rastu vrijednosti fonda PIO i zastiti kapitala istog u preduzecima gdje je PIO suvlasnik, e to je vec nesto drugo. Izgleda da se moze ili gledati svoj ili javni interes, a nikako oba, a kamoli da se javni interes stavi ispred licnog. Kroz muljaze fonda PIO u kapitalu preduzeca mnogi su uspjeli steci nemalo bogatstvo i privilegije, kao i aroganciju na kojoj bi im i Neron pozavidio. Ne bi me cudilo i da njihove orgije prevazidju Neronove.
Upravljanje imovinom Fonda PIO u akcionarskim društvima je dobra poluga za izlazak iz deficita. Do sada je služila samo kao pomoć u bogaćenju pojedinaca, a propadanju i Fonda i preduzeća… Vidjećemo kako će PREF upravljati.
Ako se Fond “debelo” ne reformiše i po pitanju korisnika, ali i upravljanja sopstvenom imovinom, prvi stub će otići dođavola, a drugi i treći nećemo ni dobiti, osim na način kako je naveo Ager Publicus u postu br. 6.
Što se tiče intervjua sa Aćimovićem, ovo mi više liči na razgovor sa nekim politačarem nego stručnjakom u konkretnoj oblasti…
Priče o stabilnosti postaju komične. Puna usta stabilnosti, a deficiti ostaju nedodirljivi i rastu. Uostalom čileanska reforma PIO je daleko jači primjer uspjeha reformi u odnosu na istočno-evropske.
Na tržištu kapitala bi energetski sektor barem trebao biti validiran “normalno” nakon svih ovih reformskih godina, a svjedoci smo da to još uvijek nije slučaj.
PIO RS, kao institucija, nema baš nikakvu ideju šta da radi sa investicionim portfeljem,a primitke od RNAF (i ostalih) je proćerdao.