BEOGRAD, Proglasiti se tehnološkim viškom, uzeti visoku otpremninu u državnoj instituciji i otići u drugu, unaprijed pripremljenu fotelju, postao je, izgleda, manir mnogih državnih činovnika na visokim položajima. Dok država, zbog štednje, desetkuje sopstvenu administraciju, zakonom ili nekim drugim aktom nije spriječila ovakve zloupotrebe.
Odlazak Svetlane Vukajlović sa mjesta direktora PIO fonda u „Delta đenerali“, uz otpremninu od 1,7 miliona dinara, podsjetio nas je na rupe u postojećim zakonima. Prije nje, manjkavost u propisima pomogla je i Slavici Totić, koja je poziciju pomoćnika direktora PIO Fonda zamjenila istom funkcijom u Direkciji za imovinu, uz nadoknadu države od oko 20.000 evra.
Ni jedna, ni druga nisu prekršile zakone. Na moralne se malo ko i poziva.
U slučaju RZZO, Vukajlovićeva je, po isteku direktorskog mandata, proglašena tehnološkim viškom, a već tada se uveliko govorilo da odlazi u privatnu osiguravajuću kuću. Totićeva je, u okviru racionalizacije broja zaposlenih u državnom sektoru, otišla, uz bogatu nadoknadu, iz jedne u drugu državnu kuću. Poslije velikog pritsika javnosti, sama je tražila raskid ugovora o radu i Vlada je prihvatila njen otkaz.
Slučaj je stigao i do Inspektorata rada, protiv nje je podnijeta prekršajna prijava zbog zloupotrebe Zakona o maksimalnom broju zaposlenih u državnoj administraciji.
– Nismo imali prijava po ovom osnovu. I u slučaju PIO fonda
sami smo reagovali i izvršili vanredni nadzor – kaže Radovan Ristanović, direktor Inspektorata za rad. – To što nam prijave ne stižu, ne znači da takvih primjera nema još. Ovo je klasična zloupotreba Zakona o racionalizaciji broja zaposlenih u javnom sektoru, koja bi trebalo da bude spriječena bar ugovorom o radu. Poslodavac bi trebalo da obaveže radnika, na primjer, da ne može da se zaposli u drugoj državnoj službi.
Ipak, sve dok se koriste „rupe u zakonu“, a ne krši sam Zakon, nema osnova za kažnjavanje. Prema mišljenju Nemanje Nenadića, programskog direktora „Transparentnosti Srbije“, treba da budu sankcionisani oni koji ga ne mijenjaju, a ne ljudi koji koriste njegove manjkavosti.
– Otpremnina bi trebalo da bude neka vrsta novčane potpore ljudima koji ostanu bez posla – smatra Nenadić. – Ona gubi svrhu ako se oni već sljedećeg dana zapošljavaju, posebno u državnoj službi. Zbog toga bi trebalo precizirati ko ima pravo da dobije otpremninu a za koga treba da se ukine ili proporcionalno umanji.
Ako to ne bude urađeno, dodaje, ljudi bi mogli svake godine da napuštaju jednu i idu u drugu službu, što je potpuno besmisleno.
Prekobrojni
Od početka godine do 20. oktobra 638 službenika proglašeno je tehnološkim viškom i otišlo iz državne službe, uz otpremnine. Za njihove otpremnine, rečeno nam je u Ministarstvu finansija, potrošeno je iz državne kase 356.268.711 dinara.
Desetkovani kadrovi
Nisu svi zaposleni odlazili uz otpremnine, pa je broj za koji je smanjena državna administracija dosta veći od broja odobrenih otpremnina. Ministarstvo trgovine smanjilo je broj činovnika sa 638 na 553, Ministarstvo finansija sa 224 na 178, a Ministarstvo za KiM sa 103 na 77. Predviđeno je da lokalne samouprave i država, u prosjeku, kadrove smanje za deset odsto ili za oko 8.000 ljudi i ovaj posao privodi se kraju. Novosti