BEOGRAD, Nacrt Zakona o sportu kojim se rješava privatizacija klubova završen je i poslat na 27 adresa nadležnih, kažu u ministarstvu sporta.
Ministarstvo omladine i sporta pripremilo je nacrt zakona o sportu, kojim bi konačno trebalo da budu rješene dileme oko načina privatizacije sportskih klubova i poslalo taj dokument na adrese 27 različitih institucija, koje bi u narednih nedjelju dana trebalo da dostave svoje sugestije u vezi predloženih odredbi, potvrdio je za Danas Goran Kreclović, pomoćnik resornog ministra.
Prema njegovim riječima, za sada je jedino sigurno to da neće biti dozvoljeno da se dugovi klubova pretvore u kapital njihovih povjerilaca, dok su svi ostali elementi „predmet međusektorskog dogovora“.
Kreclović, međutim, nije želio da komentariše nezvaničnu informaciju da se nacrtom predviđa privatizacija klubova, ali ne i stadiona, koji bi ostali u državnom vlasništvu, dok bi ih klubovi praktično samo koristili uz adekvatnu nadoknadu.
Spekuliše se da bi ti stadioni mogli da postanu neko novo javno preduzeće koje bi moralo da zapošljava veliki broj ljudi i da vjerovatno troši i budžetski novac.
Advokat Nenad Stanković kaže za Danas da je izostavljanje stadiona iz procesa privatizacije jedna od mogućih opcija, ali upozorava da je neophodno da se zakonom ostavi što više mogućnosti za privatizaciju i pronalaženje investitora jer se klubovi nalaze u različitim situacijama tako da nema univerzalnog rješenja.
“Sve opcije su moguće, pogotovo zato što nisu svi klubovi u istom finansijskom stanju”, objašnjava Stanković.
On kaže da ima slučajeva da klubovi pripadaju fabrikama, da pitanje vlasništva nije razrješeno ili da više sportskih društava koristi isti stadion.
U zavisnosti od situacije privatizacija može da se obavi prodajom stadiona, a moguća su i zajednička ulaganja ili javno-privatno partnerstvo, u slučaju da je vlasnik kluba i stadiona država.
Stanković kaže da je problem u tome što su klubovi većinom registrovani kao udruženja građana sa nejasnim sistemom donošenja odluka. U teoriji postoji mogućnost da se udruženja građana preregistruju u društva sa ograničenom odgovornošću, ali u praksi to nije prihvaćeno, zato što Agencija za privredne registre ne prihvata tumačenje koje bi to omogućilo.
Moguće i javno – privatno partnerstvo
Prema njegovim riječima, javno-privatna partnerstva mogu biti dobra ako se investitor, recimo, obaveže da obnovi stadion, a da zauzvrat dobije pravo da izgradi sportsko-komercijalne sadržaje u okviru kompleksa ili u njegovoj blizini, pri čemu je najbitnije da se ugovorom tačno odredi da li investitor ima pravo i na dio prihoda od eksploatacije stadiona, odnosno da li će klubovi ostvarivati zaradu od sporednih sadržaja.
Neke klubove je moguće prodati i sa stadionom, ako su na lokaciji na kojoj se investitoru isplati da uz njih izgradi, recimo, šoping mol, dok bi u drugim slučajevima kupac sigurno prodao stadion koji mu ne donosi nikakve prihode, osim kada se održavaju utakmice.
Stanković smatra da bi trebalo razmisliti i o tome da je za neke klubove najbolje da prodaju svoje stadione na atraktivnim građevinskim lokacijama i da se presele na neko drugo mjesto i to ilustruje primjerom engleskog Arsenala, koji se preselio sa stadiona u Hajberiju na Emirejts.
“Drugo je pitanje sa klubovima poput Partizana i Crvene zvezde. Generalno, za klubove je bolje da budu u privatnom vlasništvu nego da se ne zna ko je vlasnik, a i privatnici su bolji upravljači od države. Ali, ako se složimo da u slučaju Partizana i Crvene zvezde postoji javni interes, onda se postavlja pitanje da li bi uopšte trebalo da te klubove prodajemo nekom ko će možda da im za par godina promeni ime, grad u kojem igraju ili delatnost, pa da umesto fudbala Crvena zvezda igra mali fudbal”, smatra Stanković.
Zvezda u Banovcima
Za Zvezdu je možda bolje da proda „Marakanu“ i da se na njenom mjestu podigne šoping mol ili nešto drugo, a da onda izgradi stadion u, recimo, Banovcima i tako riješi finansijske probleme, poručuje Stanković, dodajući da je ulazak privatnog sektora u sport motivisan isključivo profitom i da „niko, ali baš niko, neće uložiti novac u fudbalski klub da bi se igrao, bez da mu to donese zaradu“. Danas