BEOGRAD, Hrvatska može da se nazove ekonomskim liderom zapadnog Balkana, mada ekonomisti vjeruju da bi Srbija u budućnosti mogla postati regionalni privredni centar.
Ključna prednost Hrvatske u odnosu na Srbiju, Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Albaniju je što je ona najbliža članstvu u EU, a zanimljivo je da je odnos snaga sličan kao i prije dvadeset godina kada su sve ove zemlje, sa izuzetkom Albanije, bile pod jednom kapom.
Aleksandar Miloradović, predstavnik Agencije za strana ulaganja i promociju izvoza (SIEPA), kaže da se u uslovima krize pokazalo da Srbija ima jednu od „najžilavijih”, ako ne i najžilaviju ekonomiju u regionu.
“Čak je i slovenačka ekonomija, koja je deo evropskog sistema, imala veći pad bruto domaćeg proizvoda. Takođe, mi smo i jedina zemlja regiona koja ima fluktuirajući devizni kurs, zbog čega nam ova dešavanja na dugi rok povećavaju konkurentnost. Ipak, lider je definitivno Hrvatska iako mi možda imamo bolju perspektivu”, ističe Miloradović.
Liljana Weissbarth, predsjednica uprave društva „Weissbarth i partneri” iz Hrvatske kaže da pravog lidera regiona nema, već samo mogućih kandidata.
“To mogu biti jedino Hrvatska i Srbija, ostale zemlje su prema stepenu razvoja i veličini ekonomije znatno ispod. Činjenica je da Hrvatska ima znatno viši BDP, ali finansijske institucije su za Srbiju prognozirale više stope rasta u budućnosti. Mislim da Beograd zbog svoje veličine ima šansu da postane mesto u kojem su ili će biti smešteni regionalni centri i predstavništva velikih globalnih kompanija”, uvjerena je Weissbarth.
Činjenica je, međutim, da je na posljednjoj listi konkurentnosti Svjetskog ekonomskog foruma prošle godine, Srbija pala za osam mjesta. Hrvatska je standardno bila daleko ispred, ali je zato, suprotno praksi, Makedonija izbila tri mjesta ispred Srbije baš kao i Crna Gora. Iza su ostale Bosna i Albanija.
“Da se čovek rasplače kad vidi pokazatelj odliva mozgova gde smo od 133 zemlje na listi, mi na pretposlednjem mestu”, ističe Mlađen Kovačević, redovni član Akademije ekonomskih nauka.
On tvrdi da je Srbija u poređenju sa okolnim zemljama prije dvadeset godina imala mnogo bolju perspektivu, ali je nije iskoristila. Koncept reformi, vjeruje, bio je potpuno pogrešan.
“Prebrzo otvaranje prema svetu i liberalizacija uvoza su ključni defekti ovdašnjih reformi. Mislili smo da što se pre po svaku cenu otvorimo, to ćemo biti pre u Evropskoj uniji, ali je to samo uništilo domaći izvoz. Mi imamo prosečne carinske stope od 4,5 odsto što je na nivou najrazvijenih zemalja sveta, o zemljama susedima da i ne govorim. To ubija domaći proizvod. Pa, jedna Australija ima prosečne stope od osam odsto”, objašnjava Kovačević.
Na pitanje šta danas Srbiju izdvaja od ovih zemalja da li ima nešto u čemu smo nedostižni za bivše bratske republike, Vladimir Gligorov saradnik Bečkog ekonomskog instituta odgovara: “Srbija se izdvaja po potpunom nedostatku strategije i u političkom i u razvojnom smislu. Sve se čini kratkoročno i smjer se menja svaki čas. Tako je već dvadeset godina i izdvaja nas u negativnom smislu. Pozitivne karakteristike je teško naći – kaže Gligorov.
Ipak, ekonomista Liljana Weissbarth iz Hrvatske vjeruje da je Srbija u odnosu na Hrvatsku privlačnija stranim investitorima zbog veličine tržišta. Podsjeća da je u kriznoj godini naša privreda zaista bila izdržljivija od komšijske.
“Prednost daju i dobri odnosi s Rusijom. Slabosti su visok budžetski deficit, izrazita nestabilnost kursa i nedovoljne investicije u modernizaciju infrastrukture”, ističe Weissbarth.
Stručnjaci su, sa druge strane, saglasni u ocjeni šta Hrvatsku čini liderom i koje su njene prednosti u odnosu na nas. To su viša kupovna moć stanovništva, očekivane pogodnosti od ulaska u Evropsku uniju, najvjerovatnije početkom 2012. godine, turizam i moderna infrastruktura. Ipak, i ona ima svojih boljki.
“Slabosti su preveliki uticaj države na privredu kroz glomaznu i skupu administraciju, prezaduženost korporativnog sektora u inostranstvu, unutrašnja nelikvidnost i veliki trgovinski deficit zbog precenjenog kursa domaće valute. Tu je i prevelika zavisnost od trgovine i usluga usled propadanja industrije i poljoprivrede”, objašnjava Weissbarth.
Gligorov vjeruje da će u budućnosti Hrvatska morati da mijenja strategiju razvoja, ali to će to činiti kao članica EU, i to je veliki plus.
“Crna Gora ima jasne komparativne prednosti i strategija razvoja nije problem, već kako je finansirati sada kada je kriza. Ona bi relativno brzo mogla da se približi EU i tako dođe do sredstava”, ističe Gligorov.
Naš sagovornik kaže da privreda Makedonije mnogo zavisi od razvoja drugih zemalja u regiji, a svi se slažu da se Albanija sporo razvija decenijama unazad i da je pitanje da li će doći do ubrzanog razvoja u budućnosti.
“Bosna i Hercegovina se suočava sa unutrašnjim sukobima i to je veoma veliki ograničavajući činilac. Za tu zemlju bi izgradnja infrastrukture i ulaganje u energiju bili od najvećeg značaja, ali to zahteva jedinstvenu strategiju, a nje nema”, navodi Gligorov. Blic