ALŽIR, Predsjednik Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEK) Hakib Kelil ne isključuje mogućnost da cijena nafte odskoči na 200 dolara za barel, čak i ako isporuke tog energenta budu adekvatne, jer do jačanja tržišta dolazi usljed klizanja dolara, objavio je alžirski list “El mudžahid” (El Mouđahid).
“Kada je riječ o fundamentalnim činiocima na tržištu, zalihe nafte su velike, tražnja je u opadanju, isporuke su zadovoljavajuće. Stoga bi normalno trebalo da, bez geopolitičkih problema i klizanja dolara, cijene nafte ne budu na sadašnjim nivoima”, ukazao je Kelil koji je i bivši zvaničnik Svjetske banke i aktuelni alžirski ministar energetike i rudarstva.
“Cijene su visoke zbog recesije u SAD i ekonomske krize koja pogađa nekoliko zemalja, a ta situacija se odražava na slabljenje dolara.
Stoga se i dešava da svaki put kada dolar oslabi jedan odsto cijena barela nafte poraste četiri dolara, i, naravno, obrnuto, zaključio je ministar.
Kartel OPEK isporučuje tržištu oko 40 procenata nafte koja se troši u svijetu, a članovi zemalja izvoznica nafte smatraju da nafte ima dovoljno na tržištu i da je njeno poskupljenje rezultat špekulacija.
S tim stavom se slažu i mnogi stručnjaci koji upozoravaju da se trgovci kupovinom nafte i drugih sirovina obezbeđuju od inflacije.
Analitičari, takođe, smatraju da se u bliskoj budućnosti cijena nafte neće vratiti na ispod 100 dolara za barel, a neki čak upozoravaju da je bolje da se pripremimo na cijenu od 200 dolara za barel.
U odnosu na prošlu godinu cijena nafte je gotovo dvostruka i juče je već dostigla novi rekordni iznos od gotovo 120 dolara za barel, dok je samo prije tri godine ista količina “crnog zlata” koštala oko 50 dolara.
Snažan cjenovni rast, kakav se sada uočava kod nafte, karakterističan je obično za razne špekulativne radnje.
Radi se o takvoj situaciji, objašnjavaju eksperti, da se cijena nekog proizvoda povećava tako brzo da u potpunosti odstupi od njene stvarne vrednosti i nastavlja dalji rast, tako da u trenutku kada investitori shvate da cijena sa realnošću više nema nikakve veze, onda dolazi do njenog naglog pada.
Situacija kod nafte je, međutim, drugačija, tako da uzroke stalnog rasta cene te glavne energetske sirovine treba tražiti na drugom mjestu, ukazuju stručnjaci.
Pošto, naime, ponuda i tražnja za naftom nisu u idealnoj ravnoteži i mnogo je verovatnije da će se potražnja i dalje povećavati, sa druge pak strane, ne postoji takva sigurnost u proizvodnji.
Naftne kompanije, istina, nastavljaju potragu za novim nalazištima, istovremeno, međutim, iscrpljuju stara izvorišta iz vremena kada je nafta bila dostupnija, a eksploatacija jeftinija.
“Možemo ponovo da diskutujemo o osnovnim faktorima, ali će cijene, u sadašnjoj situaciji, ići tamo gde hoće”, ocjenio je trenutnu situaciju na tržištu analitičar jedne ugledne investicione banke Džef Špitel (Jeff Spittel).
Posljedice rasta cijena nafte najviše osjećaju Amerikanci gdje se cijena galona (oko 3,8 litara) benzina već približila iznosu od 3,60 dolara, što stanovnici SAD ne pamte da je ikada bilo.
U drugim zemljama, međutim, uticaj skupe nafte nije toliko dramatičan, jer se rast cijena dijelom potire zbog pada dolara u kome se izražava ceijna tog glavnog energenta.
Sa daljim rastom cijena nafte računa, na primjer, i profesor ekonomije sa američkog univerziteta “Teksas A i M” (Texas A&M) Džon Moroni (John Moroney) koji je nedavno objavio i knjigu o proizvodnji energije i njenoj potrošnji.
Protiv teorije špekulativnih naduvavanja cijena govore, međutim, prognoze da bi potražnja za energijom za 20 godina trebalo da se poveća za više od 50 procenata.
To predstavlja, ukazuju stručnjaci, ogroman pritisak na naftne kompanije da povećaju napore u traganju za novim naftnim poljima, kao i da za to obezbjede mnogo više novca nego u dosadašnja nalazišta pošto se nova ležišta, uglavnom, nalaze u veoma teško dostupnim oblastima na dnu okeana.