•Porezi su samo jedan od razloga zašto BiH ima manje malih i srednjih preduzeća nego ijedna druga europska zemlja. Situacija je gora samo u nekim državama bivšeg Sovjetskog saveza poput Gruzije i Kirgistana. “Faktori koji predstavljaju najveći problem za poslovanje” u BiH su državna birokracija, politička nestabilnost, korupcija, kriminal i krađe, porezi, te pristup izvorima finansiranja, navodi se u izvještaju Foruma. Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva su otkrili da dodatne prepreke razvoju malog biznisa u BiH predstavljaju i loša naplata potraživanja, te švercovana roba.
Piše: Centar za istraživačko novinarstvo
Pedesetjednogodišnja samohrana majka dvoje djece Hajrija Arnautović, nerado se sjeća trenutka kada je prije četiri godine odlučila pokrenuti vlastiti biznis.
Krojačka firma u kojoj je radila 15 godina je propala i činilo se da je pravo vrijeme da ona i kolegica otvore krojački salon. Posla je bilo i previše, no nakon tri godine morale su staviti ključ u bravu.
“Radili smo ko robovi od ujutro do navečer i na kraju mjeseca bi zaradili oko 2.000 KM. Pola od toga ode državi. Na kraju smo zatvorile radnju umorne od svega”, kaže Arnautović Danas je zaposlena u sarajevskoj fabrici posteljine.
Prema podacima Svjetske banke poduzetnici u Bosni i Hercegovini (BiH) za porez izdvajaju više od 44 posto zarade. Od 175 zemalja, Svjetska banka je BiH rangirala na 90. mjesto po visini poreskih stopa. Poređenja radi, Hrvatska se nalazi na 34., a Srbija na 53. mjestu.
Porezi su samo jedan od razloga zašto BiH ima manje malih i srednjih preduzeća nego ijedna druga europska zemlja. Situacija je gora samo u nekim državama bivšeg Sovjetskog saveza poput Gruzije i Kirgistana.
U najnovijem godišnjem izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma o globalnoj konkurentnosti BiH je svrstana u društvo sa Bolivijom i Bangladešem. Među 131. zemljom svijeta BiH se nalazi na 106. mjestu, iza svih bivših jugoslavenskih republika. Slovenija se nalazi na 39., Hrvatska na 57., Crna Gora na 82., Srbija na 91., a Makedonija na 94. mjestu.
“Faktori koji predstavljaju najveći problem za poslovanje” u BiH su državna birokracija, politička nestabilnost, korupcija, kriminal i krađe, porezi, te pristup izvorima finansiranja, navodi se u izvještaju Foruma. Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva su otkrili da dodatne prepreke razvoju malog biznisa u BiH predstavljaju i loša naplata potraživanja, te švercovana roba.
Izgleda da se sve urotilo ovdje protiv malih poduzetnika i to je loša vijest za sve građane BiH. Mala preduzeća su pokretači inovacija i važni izvori novih radnih mjesta.
Banke ne daju kredite za pokretanje biznisa
Prva prepreka sa kojom se suočava mali poduzetnik jeste kako pronaći novac – uključujući 2.000 KM osnivačkog kapitala – koji će mu pomoći da ideju pretoči u realnost.
Banke su od male pomoći poduzetnicima u BiH i uglavnom ne daju kredite onima koji odluče pokrenuti vlastiti biznis, kaže Davorka Rebić-Kraina, savjetnik za pravna lica u HVB-Central Profit Banci. Kaže da je to “stav uprave” i da se ne radi o odluci zasnovanoj na lošem iskustvu ili provedenim analizama. Većina drugih velikih banaka ima sličnu politiku.
Emir Medanhodžić, vlasnik agencije za poslovno savjetovanje ProBeneFit kaže da je prva godina u poslovanju presudna za opstanak preduzeća, i da je jako bitno da novi poduzetnik tada na raspolaganju ima potrebna novčana sredstva.
“Mala preduzeća se začas zaljuljaju”, kaže Medanhodžić. “Neka im ne plate dva tri klijenta, on je mrtav i pada.”
Poduzetnici se žale da su kamatne stope previsoke. Oni žele kredite sa kamatama od 4 posto, kao što se nudi njihovim konkurentima iz drugih evropskih zemalja. No, kamatne stope u BiH se kreću između 7 i 8 posto, a ponekad su i više, u zavisnosti od roka plaćanja, kreditne historije, i iznosa traženog kredita.
U oba entiteta postoje razvojne banke koje bi trebale biti izvor pomoć malim preduzećima. Međutim, banka u Federaciji BiH (FBiH) kredite daje uglavnom većim firmama. Banka u Republici Srpskoj (RS) je otvorena prije četiri mjeseca, i još uvijek nije dala prvi kredit.
U BiH postoje 52 mikrokreditne organizacije, koje bi trebale biti alternativan izvor finansiranja poduzetnicima za koje banke nisu zainteresirane, jer nemaju dugu kreditnu historiju, niti mogu obezbijediti odgovarajuću hipoteku. Jedna poduzetnica iz Sarajeva je nedavno pokušala dobiti kratkoročan kredit od mikrokreditne organizacije LOK kako bi pokrila troškove poslovanja svoje štamparske radnje. Plan otplate kredita pokazuje da se zapravo radi o efektivnoj kamatnoj stopi od 32 posto za kredit od 15.000 KM sa rokom otplate dvije godine. Novac je potražila na drugom mjestu.
Senija Ratković iz Bosanskog Novog je 2006. godine željela podići 400.000 KM kredita kako bi proširila kapacitete za proizvodnju kozjeg mlijeka koje je kupovala od farmera iz udaljenih dijelova općine Cazin. Planirala je kupiti 3.000 koza za 80 lokalnih farmera. Rasim Begić, također iz Bosanskog Novog je imao 100 koza i nadao se da će uz njenu pomoć dobiti još toliko.
Međutim, komercijalne banke su smatrale da se radi o rizičnom kreditu, a općina Bosanski Novi nije pomogla. Mirjana Pašić, šef Poljoprivrednog odsjeka pri Općini kaže da nisu mogli pronaći donatora koji bi bio zainteresovan za takav vid proizvodnje.
Mljekara je početkom godine zatvorena, a Begić je morao rasprodati svoje koze.
“Što se tiče banaka”, kaže Michel Altamura, direktor nevladine agencije Rinascita koja se bavi podrškom razvoju malog i srednjeg biznisa u BiH, “to je jedno leglo kriminala, i to posebno prema malim i srednjim preduzećima.”
Ekonomista Pero Ćorić iz Privredne komore RS slaže se sa tvrdnjom da je kreditna politika banaka prepreka uspješnom razvoju male i srednje privrede. Prema njegovoj procjeni moglo bi se dogoditi da u naredne dvije godine bankrotira oko 20 posto malih bh. firmi.
Ako nađete novac, vašem problemu nije kraj
Poduzetnika koji skupi sredstva potrebna za pokretanje biznisa očekuju drugi izazovi. Registracija preduzeća je skupa i može trajati mjesecima.
Potrebna su 54 dana i više od 4.000 KM za registraciju preduzeća u BiH. U ovo nije uračunata kupovina ili zakup poslovnog prostora, niti obezbjeđenje građevinske i urbanističke dozvole. Poređenja radi, registracija firme u Makedoniji traje 15, u Srbiji 23, a u Hrvatskoj 40 dana. Registracija preduzeća u Crnoj Gori košta 1 euro.
Srđan Tekić, direktor Privredne komore regije Bijeljina, kaže da komplikovani proces može obeshrabriti potencijalne poduzetnike.
Vaso Gurović, direktor Agencije za razvoj malih i srednjih preduzeća regije Trebinje, kaže da poseban problem predstavlja dobijanje dozvole za izgradnju poslovnog objekta.
“Po godinu dana traje procedura dobivanje tih dozvola”, kaže Gurović.
Država koja uzima, a ne daje
Novoosnovano preduzeće može posjetiti oko 50 različitih inspekcija, od financijske, tržišne, sanitarne, inspekcija rada, pa do vatrogasne i ekološke. Inspektori, kaže Aleksandra Bijedić, članica Privredne komore RS, pregledaju i najmanje detalje, poput toga da li firma ima sapune u toaletima.
Doprinosi za penziono i zdravstveno osiguranje u FBiH iznose 69 posto, a u RS-u mogu dostići 57 posto.
U privrednoj komori također kažu da su cijene vode i struje koje plaćaju mala preduzeća previsoke. Niko ne spori da bi poslovni subjekti trebali plaćati više nego domaćinstva, ali mali poduzetnici smatraju da nije fer da oni plaćaju visoke cijene kao da su velika preduzeća i industrijski pogoni.
Tarife za odvoz smeća su također nerealne. Ako jedna firma ima 100 metara kvadratnih prostora, dodaje Ćorić, i mjesečno napuni jedan kontejner, svejedno će plaćati 5.000 KM za odvoz smeća kao da je u pitanju fabrika.
Nema interesa za pokretanje biznisa
Razvoj malog biznisa ne koče samo birokratske prepreke i nepovoljni krediti, već i nedostatak znanja o tome kako svoje zamisli pretočiti u djela.
Belmin Agić, službenik ekonomskog odjela opštine Brčko, govori o tome koliko novi poduzetnici nemaju viziju, niti znanje o tome šta žele da postignu.
“Imam prijatelja koji je uložio novac da napravi zgradu i ja ga pitam šta ćeš ti sa tim”, kaže Agić. “On kaže, pojma nemam, nešto ću već smisliti usput.”
Pokrenuti biznis je toliko teško da je većina ljudi već u startu obeshrabrena.
Gurović kaže da ljudi iz njegovog grada Trebinja nemaju nikakve želje da pokrenu posao.
“Privatni posao znači više rada i više odgovornosti, a mladi ljudi i nisu zainteresovani za to jer žele posao u kojem nema toliko opterećenja.”
Amer Balić je diplomirao na sarajevskom Ekonomskom fakultetu. Trenutno radi kao računovođa u jednoj softverskoj firmi, i sa 25 godina nema drugih ambicija.
“Vi kad završite fakultet puni ste ideja i mislite da je cijeli svijet pred vama”, kaže on, “ali nije tako. Tek onda problemi počinju i jednostavno nemate hrabrosti ma kakvi ideju imali da se upustite u svoj vlastiti biznis pod ovakvim uslovima.” CIN
