ZAGREB, Pitanje ulaska srpskog kapitala u Hrvatsku višegodišnja je ekonomska tema dvije susjedne zemlje. I dok hrvatska preduzeća nesmetano kupuju po Srbiji, problem nastane kada su neki srpski investitori zainteresuju za neko hrvatsko preduzeća, pa čak i kad se, kao u slučaju Karlovačke industrije mleka, samo posumnja da se iza holandsko-britanske grupacije krije srpski kapital.
Predsjednik Hrvatske privredne komore Nadan Vidošević koji je ovih dana ponovo izabran na tu funkciju zalaže se za ulazak srpskog kapitala u Hrvatsku.
“Legalni kapital nema ni boje ni predznaka, a srpski bi kapital mogao pokazati čak i više senzibiliteta za hrvatske društvene prilike jer dijelimo slične probleme u tranziciji”, izjavio je Vidošević za “Jutarnji list”.
Iako svi podržavaju srpski kapital, srpskih investicija u Hrvatskoj nema zbog rezerviranosti hrvatskih struktura na svim nivoima zbog javnosti, rekao je Vodošević, dodavši da je drugi razlog nedostatak hrabrosti srpskih ulagača, što im je, kako kaže, više puta rekao.
S druge strane, Ljubo Jurčić, kandidat za premijera Socijaldemokratske partije, ako ona pobijedi na izborima krajem novembra, ponovio je da srpski kapital može ući u Hrvatsku, ali ne u područja pogodjena ratom, kao što je istočna Slavonija.
“U Hrvatskoj ima na hiljade preduzeća i projekata u koje srpski kapital može ući, a da ne izazove nikakve negativne političke efekte, ali kad je u pitanju Vupik (Vukovarski poljoprivredno industrijski kombinat), ulazak srpskog kapitala bi mogao povrijediti osjećaje nekih gradjana Hrvatske, jer su u istočnoj Slavoniji ratne rane još sveže”, kaže Jurčić koji tamo nikad ne bi dozvolio ulazak srpskog kapitala, jer to nije u interesu ni srpskog investitora, ni hrvatske politike.
«Zamislite slučaj da srpski kapital dodje u istočnu Slavoniju i, zbog tehnološkog viška treba otpustiti nekog Hrvata, to bi postao politički problem, isto kao kada bi, zbog tehnoloških potreba, zaposlio nekog Srbina», kaže Jurčić za internet portal busines.hr, postavljajući pitanje kako bi investitor s političkim pristupom vodio efikasno svoju ekonomiju.
On, kako je rekao, ne očekuje loše reakcije iz Beograda, jer ga Srbi dobro poznaju, pa će, kako smatra, njegovu izjavu o ulasku srpskog kapitala u Hrvasku uzeti u cijelosti, a ne onako kako su je tumačili njegovi politički protivnici u Hrvatskoj.
Jurčić ističe da su se i Hrvatska i Srbija razvijale u istom ekonomskom sistemu bivše Jugoslavije i da su kompatibilne, pa zato treba razvijati ekonomsku saradnju, ali tako da to ni u Hrvatskoj, ni u Srbiji ne izazove negativne političke posljedice.
I Vidošević i Jurčić učestvovali su u razvijanju ekonomskih veza sa Srbijom.
I dok je Jurčić kao ministar potpisao prvi Ugovor o slobodnoj trgovini sa Srbijom, dotle je Vidošević vodio prvi karavan od 400 privrednika u Beograd i stalno je u kontaktu sa kolegama iz privrednih asocijacija Srbije, ne računajući da su proizvodi “Kraša”, kome je on na čelu, prisutni na rafovima srpskih prodavnica.
No, zanimljivo je i mišljenje komentatora “Večernjeg lista” Milana Jajčinovića koji smatra da “srpski kapitalisti, i da hoće, više nemaju šta kupiti što bi bilo od hrvatskog strateškog interesa”.
“Uglavnom nam je za prodaju ostalo ono privredno manje vrijedno i ponešto od onoga za što smo još pomalo emocionalno vezani. Danas je to još možda vukovarski Vupik. Sutra više verovatno ni on”, dodao je Jajčinović.
Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na www.capital.ba