SEUL – Rat u Iranu ušao je u šestu sedmicu, a sve veća nestašica sirove nafte prijeti prerastanjem u nešto mnogo gore – nestašicu gotovo svega.
Sukob na Bliskom istoku ograničio je protok nafte i prirodnog gasa kroz Ormuski moreuz, čime je globalno snabdijevanje smanjeno za otprilike petinu.
Ovaj poremećaj nije samo prouzrokovao nagli rast cijena goriva, već je smanjio i zalihe petrohemijskih proizvoda nužnih za izradu svakodnevnih predmeta poput obuće, odjeće i plastičnih kesa, piše CNN.
Pritisak se sada širi na sve dijelove potrošačkog tržišta, sa rastućim cijenama materijala kao što su plastika, guma i poliester.
Posljedice su najočiglednije u Aziji, koja čini više od polovine svjetske proizvodnje i u velikoj mjeri zavisi od uvoza nafte i drugih sirovina.
U Južnoj Koreji, gdje građani panično kupuju kese za smeće, vlada je pozvala organizatore događaja da smanje upotrebu predmeta za jednokratnu upotrebu na minimum.
Tajvan je uspostavio telefonsku liniju za proizvođače kojima ponestaje plastike, dok su proizvođači riže tamo rekli lokalnim medijima da bi mogli da podignu cijene jer ne mogu da dobiju kese za usisavanje.
U Japanu je naftna kriza podstakla strah da pacijenti s hroničnim zatajenjem bubrega neće moći da prime terapiju zbog nestašice plastičnih medicinskih cjevčica koje se koriste u hemodijalizi.
Istovremeno, malezijski proizvođači rukavica upozoravaju da nestašica nusproizvoda nafte potrebnog za izradu gumenog lateksa ugrožava globalno snabdijevanje medicinskim rukavicama.
“Ovo se veoma, veoma brzo preliva na sve: pivo, tjestenine, čips, igračke, kozmetiku”, rekao je Den Martin, jedan od šefova poslovne inteligencije u kompaniji Dezan Shira & Associates, koja pomaže međunarodnim kompanijama da se prošire u Aziji.
To je zato što plastične kape, gajbe, kese za grickalice i kontejneri postaju sve teže dostupni.
“Derivati nafte su takođe potrebni za proizvodnju ljepila za obuću i namještaj, industrijskih maziva za mašine i rastvarača za boje i sredstva za čišćenje”, dodao je Martin.
“Poremećaj u snabdijevanju naftom i brodovima se veoma brzo preliva na petrohemijsku industriju i robu široke potrošnje”, ističe.
Poremećaji na tržištima robe i proizvodnji vrše pritisak na globalnu inflaciju i opterećuju ekonomski rast. Proizvođači plaćaju više za energiju i sirovine, što utiče na profitne marže i počinje da povećava cijene za potrošače.
Rastući troškovi goriva ometaju putovanja i logistiku, dok ograničene zalihe drugih sirovina sa Bliskog istoka, kao što su đubrivo i helijum, mogu dovesti do viših cijena hrane i elektronike.
“Suočavamo se sa tako složenim posljedicama u vrijeme kada mnoge ekonomije imaju ograničen prostor za apsorpciju šokova”, saopštio je Međunarodni monetarni fond u blogu u ponedjeljak.
“Iako bi rat mogao da oblikuje globalnu ekonomiju na različite načine, svi putevi vode ka višim cijenama i sporijem rastu”, dodaje se.
Zemlje su počele da puštaju istorijske količine nafte iz strateških rezervi kako bi ublažile posljedice rata. Ali veliki dio šireg problema sa snabdijevanjem proizilazi iz nestašice sirove nafte, nusproizvoda od nafte i ključnih sirovina za sintetičke materijale, za koje proizvođači imaju znatno manje zaliha i nemaju zamjene.
Neke petrohemijske kompanije u Aziji, koja uvozi više od polovine svoje nafte sa Bliskog istoka, posljednjih sedmica su smanjile proizvodnju ili proglasile višu silu zbog ograničenih sirovina. Viša sila je pravni termin koji se odnosi na nepredviđene okolnosti koje sprečavaju kompaniju da ispuni ugovor.
Južna Koreja je iskoristila ukidanje američkih sankcija na određene ruske naftne proizvode da kupi svoju prvu pošiljku nafte od Moskve od početka rata u Ukrajini. Seul je takođe uveo zabranu izvoza nafte kako bi sačuvao domaće zalihe.
Martin iz kompanije Dezan Shira & Associates, koja sarađuje sa proizvođačima u Vijetnamu, rekao je da nestašica nafte dovodi do većih troškova ulaganja za klijente, posebno one koji proizvode proizvode sa strogim specifikacijama, kao što su poluprovodnici, automobilski dijelovi i medicinska i prehrambena ambalaža.
“Zaista ne možete mnogo toga da uradite osim da smanjite proizvodnju i koristite manje energije”, rekao je.
“Sve kompanije se međusobno takmiče. Svi su u istoj poziciji”, dodaje Martin.
Dok se proizvođači utrkuju u nabavci materijala, cijene plastike i proizvoda koji je sadrže rastu. Prema podacima ICIS-a, platforme za praćenje tržišta roba, cijene plastičnih smola u Aziji porasle su za čak 59 odsto na rekordne nivoe od kraja februara, kada su Sjedinjene Države i Izrael pokrenuli prve vazdušne napade na Iran.
Jedan od najvećih tajlandskih veletrgovaca plastičnom ambalažom saopštio je da je povećao cijenu providnih cjelofanskih kesa, koje se široko koriste u restoranima, na tezgama sa hranom i u službama dostave, za 10 odsto.
Indijski mediji su izvijestili da su cijene flaširane vode takođe porasle, a plastični čepovi su učetvorostručeni od početka rata.
Zvaničnik kompanije Nongšim, najvećeg proizvođača instant rezanaca u Južnoj Koreji, rekao je da njihov dobavljač plastične ambalaže trenutno ima zalihe za oko mjesec dana.
Šarien Goh, viši analitičar petrohemikalija u ICIS-u, rekla je da bi roba široke potrošnje koja se u velikoj mjeri oslanja na plastičnu ambalažu, poput kozmetike, mogla biti još ranjivija na nestašicu nego neki proizvodi koji sadrže plastiku.
“Proizvođači finalnih proizvoda mogli bi da potroše svoje zalihe, ali vremenom bi mogle da ponestanu. Mislim da bi uskoro mogle da ponestanu”, rekla je.
S obzirom na to da je Azija prvi region koji je osjetio posljedice krize sa gorivom, novi problemi sa snabdijevanjem ne slute na dobro za ostatak svijeta ako se nafta i drugi resursi ne mogu proizvoditi ili transportovati sa Bliskog istoka.
Pored toga što proizvodi oko 17% svjetske nafte i 30% plastične smole, Bliski istok takođe snabdijeva 45% sumpora koji se koristi u đubrivima, 33% helijuma koji se koristi u proizvodnji poluprovodnika, zdravstvu i vazduhoplovstvu, i 22% uree i amonijaka koji se koriste u đubrivima, prema podacima Morgan Stenlija.
Američki farmeri već plaćaju više za đubrivo, jer je cijena uvezene uree porasla za oko trećinu od početka rata. U Indiji, proizvođači kondoma prijavljuju poremećaje u proizvodnji zbog nestašice ambalaže i silikonskog ulja, za šta su potrebne petrohemijske sirovine, kao i amonijak.
“Slično pandemiji kovida, šok se odvija u fazama, ne odjednom – talas poremećaja u lancu snabdijevanja kreće se ka zapadu”, napisali su analitičari J.P. Morgana u bilješci klijentima prošle sedmice, prenosi Telegraf.rs.
Azijske zemlje su se posljednjih sedmica fokusirale na ublažavanje skoka cijena nafte mjerama kao što su oslobađanje rezervi nafte, ograničavanje cijena goriva i skraćivanje radnog vremena radi uštede energije. Ali ograničenja u snabdijevanju postaće ozbiljnija u aprilu, prema J.P. Morganu, jer posljednje pošiljke sirove nafte otpremljene prije rata treba da stignu početkom mjeseca.
“Glavni izazov više nije cijena, već fizička nestašica”, rekli su analitičari banke.
Analitičari su rekli da neki proizvođači robe široke potrošnje odlažu kupovinu materijala u nadi da će cijene pasti ako se riješi sukob na Bliskom istoku.
Ćiu Džun, 36-godišnji proizvođač poliestera u istočnokineskom gradu Hajning, rekao je da je cijena poliesterskih granula potrebnih za proizvodnju tkanine skočila za oko 50% otkako je zatvoren Ormuski moreuz.
To je povećanje koje njegovi kupci u industriji kućnog tekstila, odjeće i prediva nisu spremni da prihvate. Njegova fabrika, sa oko desetak zaposlenih, i dalje radi, ali samo da bi ispunila postojeće porudžbine. On kaže da je zauzeo stav “sačekaj i vidi” kako bi izbjegao preplaćivanje sirovina za proizvodnju zaliha koje neće moći da proda.
“Zabrinut sam. Cijela industrija se osjeća isto. Niko ne zna kako će se rat odvijati”, rekao je Ćiu.
Drugi pokušavaju da smanje troškove koristeći manje plastike u ambalaži.
U Indoneziji, gdje su se cijene plastike udvostručile u posljednjih mjesec dana, kompanije smanjuju debljinu materijala za pakovanje, prema podacima Indonežanske federacije za ambalažu.
Neki čak razmatraju upotrebu drugih materijala, kao što su papir, staklo, aluminijum ili reciklirana plastika. Međutim, federacija upozorava da bi svaka od ovih opcija predstavljala svoje izazove u pogledu izdržljivosti, usklađenosti sa bezbjednosnim propisima i vremena potrebnog za prilagođavanje proizvodnih linija i pronalaženje novih dobavljača, što bi moglo da traje od šest mjeseci do godinu dana.
Prelazak na recikliranu plastiku takođe bi mogao biti skup, rekao je Stiven Mur, osnivač MLT Analytics, platforme za podatke o trgovini plastikom. Rekao je da je globalna ponuda reciklirane plastike već ograničena i da obično košta pet do sedam puta više od plastike dobijene iz fosilnih goriva.
“Čak i ako se situacija u Ormuskom moreuzu sutra vrati u normalu, mislim da će proći još najmanje nekoliko mjeseci prije nego što se pojavi bilo kakav privid normalnosti za azijski sektor plastike”, rekao je on.