BANJALUKA – Zavod za dijalizu i transplantaciju Republike Srpske posao nabavke potrošnog materijala za dijalizu vrijedan 7,25 miliona maraka dodijelio je banjalučkoj firmi „Biotega“ nakon što je tehničke uslove tendera u velikoj mjeri prilagodio ovoj firmi, otkriva CAPITAL.
Iako iz ove novoformirane javne zdravstvene ustanove koja je počela sa radom 1. januara kažu da se „svi postupci javnih nabavki u Zavodu sprovode striktno u skladu sa važećim zakonskim propisima, uz punu primjenu principa transparentnosti, jednakog tretmana i konkurencije“, stvari baš i nisu takvu.
„Posebno naglašavamo da su na predmetne nabavke pristigle ponude od više ponuđača, što jasno potvrđuje da su postupci otvoreni, konkurentni i dostupni svim zainteresovanim subjektima na tržištu. Smatramo da ovakve činjenice nedvosmisleno govore u prilog zakonitom i odgovornom postupanju Zavoda, te ne ostavljaju prostor za drugačija tumačenja u pogledu regularnosti sprovedenih postupaka“, navodi se u odgovoru Zavoda na naša pitanja.
Dva mjeseca izbjegavali odgovore na pitanja CAPITAL-a
Međutim, treba reći da iz ove ustanove skoro puna dva mjeseca nisu odgovorili na naša pitanja. Tek nakon što smo im uputili nova, podsjećajući da nisu odgovorili ni na pitanja koja su dobili krajem januara, poslali su odgovore, ali su ponovo odbili da odgovore precizno i konkretno.
„Kako komentarišete činjenicu da se traženi uslovi tendera u velikoj mjeri poklapaju sa profilom dobavljača koji već dugi niz godina posluju na tržištu BiH kao ovlašteni distributeri velikih međunarodnih proizvođača opreme za dijalizu, među kojima je i Fresenius Medical Care, preko svog lokalnog distributera Biotega“, glasilo je pitanje koje smo im uputili čim je raspisan sporni tender.
Na to, kao ni na pitanje „na osnovu kojih stručnih i ekonomskih analiza su definisani kumulativni tehnički i kvalifikacioni uslovi u tenderu za nabavku potrošnog materijala“ iz Zavoda nikada nisu odgovorili, ali su umjesto toga višemilionski tender dodijelili firmi „Biotega“.
Podsjećamo, CAPITAL je posljednjeg dana prošle godine objavio da je Vlada Republike Srpske raspustila Radnu grupa za uspostavljanje novog modela pružanja usluga hemodijalize nakon što joj je ta radna grupa podnijela izvještaj u kojem je ukazala na „postojanje povišenih rizika iz korišćenja posredničkih šema u snabdijevanju potrošnim materijalom i pratećom opremom, posebno u uslovima dominantnog položaja jednog proizvođača i ograničene tržišne konkurencije“.
Upozorenja ostala mrtvo slovo na papiru
Nakon što je raspustila Radnu grupu, „Vlada je zadužila Zavod za dijalizu i transplantaciju RS da pripremi konačni prijedlog i sklopi Ugovor o preuzimanju prostora, opreme, potrošnog materijala i kadra dijaliznih centara sa firmom ‘Fresenius Medical Care’ koja je proteklih 25 godina pacijentima u Srpskoj pružala uslugu hemodijalize“.
U proces preuzimanja prostora, opreme i kadrova ušlo se sa zakašnjenjem što je zbog nezadovoljstva medicinara zaposlenih u dijaliznom centru u Banjaluci u jednom trenutku zamalo dovelo do obustavljanja hemodijalize u najvećem gradu Srpske.
Ipak, najveći problem je to što je upozorenje Radne grupe i prijedlog da se obezbijedi snabdijevanje potrošnim materijalom bez posredničkih firmi ostalo mrtvo slovo na papiru. Naprotiv, nakon raspisivanja pomenutog tendera vrijednog 7,25 miliona KM i njegove dodjele firmi „Biotega“ jasno je da novi model hemodijalize zadržava stare posredničke šeme, kao što je upozorio CAPITAL.
Izbjegavajući odgovore na pitanja o tenderu za potrošni materijal, između ostalih i na pitanje da li su tehničke specifikacije usklađene sa postojećom opremom u centrima i da li to praktično favorizuje postojećeg dobavljača, iz Zavoda su uopšteno odgovori da je „njihov cilj da standard zdravstvene zaštite podignu na viši nivo u odnosu na raniji period i da postupaju isključivo u okviru zakona, uz maksimalnu transparentnost i odgovornost prema javnim sredstvima i pacijentima“.
„Obaveza zdravstvenih ustanova, uključujući Zavod, jeste da u skladu sa zakonom o javnim nabavkama planiraju potrebe, provedu postupke javnih nabavki i obezbijede kontinuiranu dostupnost terapije pacijentima“, navodi se u odgovoru.
Posebno je važno naglasiti, kažu dalje, da se dio terapija, naročito u bolničkim uslovima i u okviru specifičnih procedura kao što je dijaliza, ne finansira po principu pojedinačne isporuke lijeka od strane Fonda zdravstvenog osiguranja, već kroz ugovorene zdravstvene usluge.
„Transparentnost postupka ne znači nužno i transparentnost troška“
S druge strane, naš sagovornik blizak resornom ministarstvu koji je odlično upućen u cijelu ovu problematiku kaže da iz Zavoda pokušavaju javnosti predstaviti formalnu ispravnost postupaka, ali da potpuno prećutkuju rizike na koje je upozoravano u prethodnom periodu.
„Prije svega, godinama je ukazivano na visok stepen zavisnosti od jednog dobavljača u oblasti dijalize, što predstavlja klasičan primjer tržišne koncentracije sa potencijalom za rast cijena i smanjenje stvarne konkurencije. Takva struktura nabavki, i kada je formalno zakonita, nosi sistemski rizik za budžet i stabilnost snabdijevanja“, objašnjava naš sagovornik.
On dalje kaže da je više puta isticano da model finansiranja kroz „uslugu“ otežava realnu kontrolu cijena i poređenje sa drugim tržištima, ističući da u takvim okolnostima „transparentnost postupka ne znači nužno i transparentnost troška“.
„Kada se pogleda konkretna tenderska dokumentacija za nabavku potrošnog materijala za hemodijalizu, jasno je da se radi o postupku koji je formalno otvoren i proveden uz međunarodnu objavu, ali suštinski ostavlja ozbiljna pitanja u pogledu stvarne konkurencije“, precizira naš sagovornik.
Iako dokumentacija nominalno predviđa mogućnost učešća više ponuđača, nastavlja on, tehnički i kvalifikacioni uslovi tendera, uključujući zahtjeve za kompatibilnošću, sertifikatima i ovlašćenjima proizvođača, u praksi odgovaraju ograničenom krugu dobavljača koji već imaju uspostavljene distributerske odnose sa velikim proizvođačima dijalizne opreme.
„Institucije i stručna javnost su više puta upozoravale upravo na to da se kroz tehničke specifikacije i zahtjeve za kompatibilnošću stvara tzv. ‘zatvoreni sistem’, gdje je naručilac faktički vezan za postojeću tehnologiju i njen lanac snabdijevanja. To je posebno vidljivo u dijelu gdje se traži usklađenost potrošnog materijala sa postojećom opremom, što dugoročno eliminiše mogućnost ulaska alternativnih proizvođača“, objašnjava on.
Najniža cijena ne garantuje stvarnu tržišnu utakmicu
On dodaje da u uslovima tako ograničene konkurencije, najniža cijena kao kriterijum za dodjelu ugovora ne garantuje stvarnu tržišnu utakmicu.
„Zbog toga, iako postupak može biti formalno usklađen sa zakonom, ostaje otvoreno pitanje da li je u potpunosti obezbijeđena stvarna konkurencija i optimalan odnos cijene i kvaliteta“, zaključuje naš sagovornik.
On na kraju ističe da su nadležne institucije upozoravane i na rizike od zavisnosti od jednog dobavljačkog sistema, kao i na potrebu da se omogući šira konkurencija, ali kaže da ta upozorenja nisu uzeta u obzir u dovoljnoj mjeri.