BANJALUKA – Cijene goriva na domaćim benzinskim pumpama u odnosu na one s početka godine periodično su padale i trenutno su niže za oko 27 feninga, odnosno 12 odsto, ali se to nije lančano prelilo i dovelo do nekog pojeftinjenja druge robe i usluga, štaviše, one su u pojedinim slučajevima zabilježile novi rast, što se manifestovalo kroz razne vrste inflacija.
Cijena jednog litra goriva danas se na benzinskim pumpama kreće između 2,17 i 2,19 maraka, znatno manje nego prije tridesetak dana, kada se cijena kretala oko 2,34 ili, recimo, u odnosu na početak godine, kada se za jedan litar ove dragocjene tečnosti plaćalo 2,45 maraka.
U istom ovom periodu zabilježen je pad vrijednosti jednog barela sirove nafte za 18 dolara, odnosno 20 odsto. Početkom ovog mjeseca vrijednost barela se u jednom trenutku kretala čak i oko 60 dolara, čime je dosegnut četvorogodišnji minimum, a što je prije svega bilo rezultat povećanja proizvodnje crnog zlata od strane vodećih zemalja – članica naftnog kartela OPEK plus.
Međutim, posljednjih nekoliko dana opet je došlo do novog rasta vrijednosti crnog zlata na svjetskim berzama te je barel skočio sa 60 na 66 dolara nakon što su se SAD i Kina dogovorile o smanjenju ranije uspostavljenih astronomskih carina, što je bar zasad otklonilo strahove od trgovinskog rata većih globalnih razmjera.
Za razliku od ustaljene prakse, kada svaki rast cijena goriva automatski znači i gotovo momentalni rast cijena druge robe i usluga, ovaj nemali ovogodišnji pad vrijednosti goriva na domaćim benzinskim pumpama, a koji je bio gotovo konstantan od početka ove godine, nije doveo do logičnih korekcija cijena naniže i kod drugih proizvoda i namirnica, prije svega onih životnih, ali ni u slučaju transportnih i komunalnih usluga.
Ako se uporede cijene osnovnih životnih namirnica u Srpskoj sa onim u zapadnoj Evropi, gdje je životni standard na daleko višem nivou, može se vidjeti da postoji mnogo proizvoda koji su mnogo skuplji na ovdašnjim prostorima. Interesantno, situacija je takva iako su cijene goriva, ali i struje kod nas među najpovoljnijim na evropskim prostorima, a one su glavne stavke prilikom kreiranja krajnjih cijena robe i usluga. Primjera radi, kada je u pitanju električna energija nalazimo se među četiri evropske države koje imaju najniže cijene. One su u prosjeku niže od 50 do čak 100 odsto. U Francuskoj, Španiji i Italiji struja je duplo skuplja nego u Srpskoj.
Ako je već tako, zašto onda imamo ovoliko visoke cijene te zašto posljednjih nekoliko godina ne dolazi do njihovog snižavanja kada vrijednosti ključnih energenata znatno padnu? Izvršna direktorica prijedorskog Udruženja za zaštitu potrošača “Don” Murisa Marić smatra da se radi o klasičnom lovu u mutnom u kom trgovci koriste razne izgovore da podižu cijene, ali i da ih koriste i pravdaju se kada bi po logici stvari trebalo da ih spuste.
“Iako imamo situaciju da je gorivo znatno pojeftinilo od početka godine, to nije dovelo do lančane reakcije. Kod nas jednostavno ne postoje nikakva pravila. Cijene se slobodno formiraju i one u posljednje vrijeme rastu iz jedne vrste trgovačke navike, jer dok ima adekvatne potražnje, oni nisu motivisani da spuštaju svoje marže. Znači, nebo je granica. Oni to u posljednje vrijeme pravdaju podizanjem cijene radne snage. Uvijek postoji neki izgovor, ali koliko je on nekada matematički opravdan, to nam niko ne želi objasniti. Niko se više ne bavi analizom tržišta, ali i životnim standardom građana, kako je to nekada rađeno”, kaže za “Glas Srpske” Marićeva objašnjavajući trenutne domaće cjenovne paradokse.
Na ovu problematiku osvrnuo se i ekonomista Zoran Pavlović navodeći da se trgovci rukovode jednostavnom poslovnom logikom. Kako je pojasnio, kad god se desi da dođe do pojeftinjenja ulaznih troškova, rijetko se dešava da se robi smanjuje cijena ukoliko postoji potražnja za njom.
“Sjetimo se da je jestivo ulje u jednom trenutku koštalo oko šest maraka. Kada je potražnja opala, snižene su i cijene ulja. Da li je to dobro kada je u pitanju životni standard građana, naravno da nije. Smatram da je trebalo odavno uvesti fiksne trgovačke marže za određene životne namirnice, kao što je urađeno sa gorivom. To je jedini način, ali i da pažljivije biramo gdje kupujemo i podstaknemo trgovačku konkurentnost”, kaže za “Glas Srpske” Pavlović.
Prema riječima Murise Marić, ovdašnji vlasnici trgovačkih lanaca sve češće primjenjuju i jednu psihološku marketinšku igru pa cijene svih artikala formiraju tako da se završavaju brojkom – devet.
Kako kaže, kada pogledate cijenu nekog artikla koji, recimo, košta 6,79, kupac na taj način stiče utisak da nešto plaća šest maraka, a ne gotovo sedam. Dodaje da se na ovaj način vrši i jedna vrsta obmane građana, jer ne postoji apoen kojim bi se mogao vratiti kusur.
“Ne postoje kovanice od jednog ili dva feninga. Kako onda vratiti kusur?! Ako samo tokom jednog dana prodaju na desetine hiljada nekih namirnica, onda taj jedan ili dva feninga nisu nimalo mali”, istakla je Marićeva. Glas Srpske