BANJALUKA, Brojni proizvodi i usluge u našoj zemlji skuplji su nego u nekim članicama EU, pa nije ni čudo što plata bh. radnicima traje sve kraće.
Evropskoj porodici država, kojoj želimo da se pridružimo, BiH se već “opasno” približila, ali samo cijenama. Niko stoga nije iznenađen zbog činjenice da sve više raste agonija među bh. potrošačima.
Analize, naime, pokazuju da su cijene u BiH u prosjeku niže nego evropske, ali zato postoje proizvodi i usluge koje mnogo skuplje plaćamo od stanovnika EU, kojim zbog visine njihovih plata zavidimo.
Primjera radi, u pojedinim evropskim zemljama za manje novca nego u BiH moguće je popiti kafu, pivo ili vino ili pak kupiti neke prehrambene namirnice.
U Portugalu ćete za 20 evra moći da popijete 35 šoljica kafe, dok u Banjaluci ona košta i do dvije marke, što znači da za 39 KM u gradu na Vrbasu možete da naručite tek 19 kofeinskih napitaka, uz to što će vam ostati jedna marka kusura.
“Ostanimo” u Portugalu, jer je u toj zemlji za 20 evra moguće kupiti isto toliko litara vina, a kod nas je tako nešto nemoguća misija, jer flaša prosječnog vina košta od četiri do pet maraka.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u našoj državi kokošja jaja po komadu koštaju 0,26 KM, a kako pokazuju analize, na Malti je za 20 evra moguće kupiti 160 komada, što znači da jaje košta oko 0,24 KM.
U Španiji ćete za 39 maraka trgovinu napustiti sa sedam litara maslinovog ulja, što vam u našoj zemlji nikako neće poći za rukom, jer je litar ovog ulja najmanje osam maraka.
I putnici su u pojednim evropskim zemljama u boljem položaju nego bh. građani, jer, primjera radi, karta u gradskom prevozu u Banjaluci trenutno košta 1,60 KM, a u Slovačkoj – tek 90 feninga.
Ovi podaci zabrinuli su Dragovana Petrovića, sekretara Pokreta potrošača RS, koji podvlači da je standard kod nas znatno niži nego u zemljama EU, izuzev nekih evropskih država.
“Primjera radi, penzioner u Luksemburgu primi 20 puta veću penziju nego naš, a u Italiji je penzija deset puta veća nego kod nas. A ima i druga strana: mi smo malo tržište i neki na njemu mogu da vladaju s aspekta držanja monopola”, ističe Petrović.
I za Zorana Banovića, koordinatora za rad s potrošačima u Udruženju građana DON Prijedor, ovi podaci su poražavajući.
“Vi znate da je kod nas slobodno formiranje cijena i možda tu priliku koriste proizvođači, trgovci i ostali pružaoci usluga. Uglavnom, potrošačima je vrlo teško s obrzirom na male lične dohotke sa jedne, a visoke cijene sa druge strane. Prostora da cijene kod nas budu niže vjerovatno ima”, navodi Banović.
Dok u nevladinom sektoru tvrde da bi u BiH cijene trebalo da budu niže, ništa ne ukazuje da će trgovci u narednom periodu cjenovnike korigovati u korist potrošača. Nezavisne novine
