BANJALUKA, Korupcija je, prema najrasprostranjenijoj definiciji, zloupotreba službenog položaja radi privatnog interesa. Iako je riječ o krivičnom djelu, nju je, nažalost, često veoma teško dokazati, ali se iz brojnih afera koje sve češće potresaju i Evropu i svijet pouzdano zna da je u svjetskoj politici uzela velikog maha.
Korupcija, odnosno podmitljivost, danas nije problem samo u nerazvijenim nego i u visoko razvijenim društvima, a na nju nisu imuni ni mnogi poznati političari, koji su zbog korupcijskih afera ostali bez visokih položaja, a često su završavali i u zatvoru.
Rasprostranjenost
finansijski rezultat korupcije se samo u zemljama u razvoju procjenjuje na otprilike pet odsto svih stranih investicija i izvoza dobara u te zemlje.
Prema procjenama, korupcija samo Evropsku uniju košta stotine milijardi evra godišnje, a gotovo da nema države koja bi se mogla pohvaliti da je izbjegla ovakve afere.
Istraživanje Evrostata pokazuje da čak 74 odsto Evropljana smatra da je upravo korupcija najveći problem u njihovoj zemlji. Regionalne razlike su ogromne, pa korupciju u svojoj kući najviše ističu Grci, njih 98 odsto, a najmanje Danci, gdje samo 19 odsto ispitanika smatra da je to problem u njihovoj zemlji. Danska je, uz finsku i Švedsku, najmanje korumpirana država u Evropi, a na svjetskom nivou takođe zauzima visoko drugo mjesto.
Stanovnici novih članica EU skloniji su tome da tvrde da je korupcija veliki problem u njihovoj zemlji, da je dio poslovne kulture i da postoji tijesna veza organizovanog kriminala i korupcije.
“Nestašni” Silvio
Italijanski sud Corte dei conti, koji kontroliše javne prihode i rashode, ima jednu posebnu aktivnost – da publikuje procjene neuhvatljivih računa malverzacija, utaja, kriminala i time daje bar okvirne dimenzije “prljavog novca”.
Prema njihovim podacima, utaje poreza u Italiji iznose 180 milijardi, mafija obrće 190 milijardi, korupcija iznosi 150 milijardi evra, a u sve te poslove duboko je umiješana politika.
Među najpoznatijim korupcijskim aferama, ne samo u Italiji, već i u svijetu svakako su one u kojima je glavni akter bivši italijanski premijer Silvio Berluskoni.
Za njegovo ime vezani su mnogi korupcijski skandali, među kojima se naročito ističu brojni slučajevi uplitanja u sudstvo i regularne političke procedure. Više puta optuživan je za mnogobrojne, čvrste veze sa italijanskom mafijom.
Berluskoni je za svog vladanja donio 19 zakona “ad personam” koji njega lično štite od optužbi za lažno svjedočenje, korupciju, lažni bilans kompanije, utaje poreza, plaćanja nasljednih taksi, saradnju sa mafijom…. Na sud je ipak izveden 31 put, ali su njegovi mnogobrojni advokati uspjeli da sedam puta dovedu procese do zastarijevanja, četiri puta je amnestiran po zakonima koje je sam donio, sedam puta su procesi odbijeni zbog nedostatka dokaza i osam puta arhivirani.
Berluskoni se, između ostalog, našao na sudu zbog uloge u aferi u kojoj je optužen da je isplatio 600.000 dolara svom bivšem advokatu Davidu Milsu za lažno svjedočenje u nekoliko sudskih postupaka. Mils je 2009. osuđen za korupciju, ali je presudu poništio najviši italijanski sud zbog zastarjelosti slučaja. Milanski sud je prije nekoliko mjeseci proglasio optužnicu protiv Berluskonija u korupcijskoj “aferi Mils” zastarjelom.
Berluskoniju se sudi i zbog navodnog plaćanja seksualnih usluga tada maloljetnoj Marokanki Karimi Rubi el Mahroug poslije zabava u njegovoj vili u okolini Milana i zbog navodnog uticaja na policiju da pusti Rubi nakon privođenja zbog krađe.
Pod pritiskom seksualnih i korupcijskih skandala u novembru prošle godine ipak je morao da podnese ostavku.
Zanimljivo je da se na italijanskoj političkoj sceni Berluskoni sa svojom partijom “forca Italija” pojavio u jeku procesa “Čiste ruke” 1994. godine i nastupio kao spasilac i tvorac nove, moderne Italije. Naime, korupcija partija za vrijeme vlade Betina Kraksija dovela je dotle da su pod pritiskom javnosti sudije napravile grupu nazvanu “Čiste ruke”, koja je 1992. godine krenula da hapsi i otkriva nevjerovatne razmjere pljačke državnih para. Uhapšeno je čak 1.300 političara i preduzetnika, osuđeno je 868, oslobođeno je 430 optuženih, dvojica industrijalaca su izvršila samoubistvo, a Kraksi je pobjegao u Tunis. Osuđen je u odsustvu na 16 godina robije.
Volf i Kol
Ozbiljne korupcijske skandale nije izbjegla ni Njemačka. Za najsvježiji se nedavno pobrinuo sada već bivši njemački predsjednik Kristijan Volf, ponikao u stranci kancelara Angele Merkel, jedne od najmoćnijih žena svijeta.
Pod pritiskom sumnji da su mu putovanja i smještaj u skupim hotelima plaćali bogati njemački preduzetnici, sredinom februara podnio je ostavku, iako je dugo tvrdio da se ne smatra krivim. Ova afera potresla je čitavu Evropsku uniju jer je došla u najgorem mogućem trenutku – u vrijeme krize u evrozoni, a u čijem je rješavanju Njemačka jedan od glavnih aktera.
Aferom sumnjivog finansiranja iz “crnih fondova” svoje Hrišćansko-demokratske partije obilježen je i jedan od najpoznatijih njemačkih političara, bivši kancelar Helmut Kol, koji je, poslije pada Berlinskog zida 1989, uspio ponovo da ujedini Njemačku. Uprkos njegovim istorijskim zaslugama, ali i uspješnim kancelarskim mandatima od 1982. do 1998, bio je osumnjičen za mutnu prodaju njemačkih tenkova Saudijskoj Arabiji i za netransparentno prepuštanje benzinskih pumpi u nekadašnjoj Istočnoj Njemačkoj francuskoj naftnoj kompaniji “Elf Aquitaine”. Preko tih poslova je, navodno, obezbijedio novac sumnjivog porijekla za potrebe svoje stranke, koja je baš u njegovo vrijeme osvajala najviše poslaničkih mjesta u njemačkom parlamentu. Kol je bio prinuđen da podnese ostavku.
Francuski predsjednici
Sa ozbiljnim optužbama za korupciju suočava se i Nikola Sarkozi, koji je u maju ove godine napustio Jelisejsku palatu.
Nekadašnji predsjednik jedne od najmoćnijih zemalja u svijetu mogao bi da bude pozvan pred sud čim mu 15. juna istekne predsjednički imunitet od krivičnog gonjenja, povodom niza istraga o optužbama za korupciju i finansiranje kampanje.
U jedan od skandala koji su obilježili Sarkozijev mandat umiješana je i Lilijan Betankur, bogata nasljednica kozmetičke imperije “Loreal”, a istražitelji žele da znaju da li je ona nezakonito finansirala Sarkozijevu predsjedničku kampanju 2007. godine.
U drugom slučaju, takozvanoj “aferi Karači”, sudije pokušavaju da odgonetnu misteriju vezanu za ugovor o prodaji podmornica koji je francuska vlada sklopila sa Pakistanom 90-ih godina prošlog vijeka, kada je Sarkozi bio ministar za budžet i portparol tadašnjeg predsjedničkog kandidata Eduara Baladira.
Sumnja se da je taj ugovor sklopljen uz dogovor o nezakonitoj proviziji. Najnoviju glavobolju Sarkoziju je zadalo objavljivanje dokumenta u kojem se navodi da je vlada pokojnog svrgnutog libijskog lidera Moamera Gadafija finansirala Sarkozijevu predizbornu kampanju prije pet godina.
Ništa bolje nije prošao ni bivši francuski predsjednik Žak Širak, koji je imao puna dva mandata u predsjedničkoj fotelji od 1995. do 2007, a osuđen je zbog korupcije. Nakon što ga je sud 2011. proglasio krivim za pronevjeru javnog novca, osuđen je na dvije godine zatvora, doduše, uslovno. Optužnica ga je teretila za fiktivno zapošljavanje 21 osobe iz stranke u vremenu kad je bio gradonačelnik Pariza od 1977. do 1995.
Rod Blagojević
Bivši guverner američke savezne države Ilinois Rod Blagojević u martu ove godine je, uz neviđenu pompu, ušao u savezni zatvor u Koloradu, gdje će izdržavati 14-godišnju kaznu za korupciju. federalni istražni biro je optužio Roda Blagojevića decembra 2008. da je pokušao da proda upražnjeno senatorsko mjesto. Tako je završeno posljednje poglavlje priče o padu harizmatičnog političara, koja je više ličila na televizijski “rijaliti šou” nego na pravosudnu bitku.
Demokratski političar srpskog porijekla je drugi bivši guverner američke savezne države Ilinois koji izdržava zatvorsku kaznu, poslije svog prethodnika na dužnosti Džordža Rajana. On je osuđen za korupciju u junu prošle godine nakon što je porota odbacila 17 ostalih optužbi protiv njega. On je, između ostalog, bio optužen da je nastojao da stvori profit kada je pokušavao da proda upražnjeno senatsko mjesto Baraka Obame.
Mafija
Sumnje da se Berluskoni bavi mutnim poslovima počele su kada je u svoju službu kao baštovana zaposlio Vitorija Manjana, mafijaškog egzekutora. Poznato je i da je mafijaški bos Stafano Bontade posjetio Berluskonija u njegovoj vili Arkore i da su održavali kontakte dok je Bontade bio živ, a pričalo se i o mnogim drugim kontaktima bivšeg italijanskog premijera sa Koza nostrom.
Vojvoda od Palme
Korupcijski skandal potresao je nedavno čak i špansku kraljevsku porodicu. Naime, zet španskog kralja, poznati bivši rukometaš Inaki Urdangarin, ispitan je na sudu u Majorci zbog navodne korupcije.
Urdangarin, suprug princeze Kristine, kćerke kralja Huana Karlosa, nalazi se pod istragom zbog navodne pronevjere javnih fondova koji su stavljeni na raspolaganje fondaciji za organizaciju sportskih događaja koju je vodio.
Vojvoda od Palme, kako glasi Urdangarinova titula, negira te optužbe, koje su nanijele neviđenu sramotu inače vrlo popularnoj španskoj kraljevskoj porodici. Vojvoda još nije službeno optužen, a odluku o tome hoće li biti donijeće istražni sudija Hoze Kastro u idućih nekoliko mjeseci. Glas Srpske