BEOGRAD, Dok građevinski sektor sve više propada, političke partije u Srbiji se u predizbornoj trci takmiče ko će dati veći značaj ovoj privrednoj grani. Da bi ih uhvatili za riječ, građevinci su odlučili da krajem aprila pozovu sve parlamentarne stranke – vlast i opoziciju, predstavnike privrednih komora Republike, Pokrajine i gradova, te resorna ministarstva na zajednički sastanak koji bi trebalo da bude platforma za djelovanje buduće vlade.
Kažu, ovako više ne može, ne samo zbog građevine nego zbog ukupne privrede Srbije jer se radi o sektoru koji veže za sebe gotovo 60 drugih grana…
Sekretar Odbora za građevinarstvo i industriju građevinskog materijala u Privrednoj komori Srbije Goran Rodić kaže da će se za izlazak građevinarstva i građevinske industrije iz krize predložiti reprogram prispjelih dugova firmi državi, posebno onih preduzeća koja su zbog dugovanja države dovedena u nelikvidan položaj i prijeti im stečaj. U ovako teškoj situaciji predložiće se i reprogram kredita koje su firme podizale kod poslovnih banaka jer danas više niko ne može da servisira dugove zbog visokih kamata pa ogromnom broju građevinskih firmi prijeti stečaj, po Rodićevoj procjeni – sigurno za 80 odsto preduzeća.
– To znači da bankama više neće ko imati da vrati kredit, a državi prijeti socijalni udar jer će se ljudi naći na ulici – kaže Rodić. – Zadužen je i dio operative i industrije građevinskog materijala – od crepara, ciglara do keramičara. Industrija građevinskog materijala je danas instalisane kapacitete svela na 30 odsto zaposlenosti, što je neizdrživo.
Sagovornik navodi da je prioritet i za državu i za uposlenost građevinske operative, osim Koridora 10, i uređenje slivova, moravskog – u kojem živi četiri miliona stanovnika, a Morava je u ovom trenutku najugroženija rijeka u Evropi, bunari su presušili, voda je zagađena, pa je neophodno izgraditi pet akumulacionih jezera, drinskog, kao i Koridora 7 (rijeke Dunav) koji je velika šansa za Srbiju. Prioritetno je i ulaganje u železničku infrastrukturu koja je u katastrofalnom stanju, magistralne pruge nisu dovoljno bezbjedne, što se više ne može tolerisati.
Rodić kaže da je neophodno da se stvore uslovi da domaće firme mogu učestvovati u kapitalnim projektima, i to tako da se tenderi prilagode njihovim mogućnostima, a ne da se traži godišnji promet od sto miliona evra, da su u posljednje tri godine radili kapitalne objekte određenih dimenzija i vrijednosti, a znamo da su godinama u podređenom podizvođačkom položaju, oslabljene i osiromašene.
Naša operativa se na domaćem tržištu u takvim objektima koji su uslov na tenderu javljala samo kao kooperant koji nema te reference, dok su kajmak odnosili stranci, „Por”, „Alpina”, „Štrabag”… koji su ponjeli i glavne reference i profit. Čini se da firme iz Srbije daju veću cijenu od stranih kompanija, međutim, Rodić kaže da oni daju damping cijene, kao što su Grci uradili na Koridoru 10, osim toga dođu do jeftinijeg kapitala kod svojih banaka, ovde angažuju našu jeftinu radnu snagu i eto im posla. Na kapitalnim objektima u 98 procenata rade stranci, što je nepodnošljivo. Danas
