BANJALUKA, Postojeći sistem finansiranja penzijsko-invalidskog osiguranja u Republici Srpskoj ne može još dugo trajati, a privatna štednja za starost je neminovnost za sve ljude koji danas ostvaruju bilo kakva primanja – upozorava ekspert za penzijsko-invalidsko osiguranje Jovo Kosmajac.
On ocjenjuje da je za minimalno funkcionisanje penzionog sistema potrebno još najmanje 300 000 zaposlenih, kako bi se obezbijedio odnos od tri radnika prema jednom penzioneru, s obzirom na to da u Srpskoj trenutno 280 000 radnika finansira 220 000 penzionera.
Prema njegovim riječima, sadašnja generacija zaposlenih može da se pouzda u Fond PIO samo onoliko koliko država stoji iza njega, ali realnih izvora za njegovo dugoročno finansiranje nema.
“Ovdje je riječ o narušavanju odnosa radno aktivnog stanovništva i penzionera već duži period, i to ne samo u Srpskoj, nego i u Srbiji i Hrvatskoj i širom svijeta. Ako bi se zaposlilo još 300 000 ljudi, što je nemoguće, tek bi tada postigli nekakav rezultat, tako da neki dodatni potezi koji se predlažu u prijedlogu novog Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju neće riješiti problem”, tvrdi Kosmajac.
On smatra da rješenje problema novim zapošljavanjima očito nije izvodljivo i da se za održivije finansiranje sistema PIO mora makar i privremeno intervenisati izvornim prihodima koji su iz osnovica iz kojih se plaća porez.
“Smatram da nije održivo da se prihodi ubiru u budžet, pa da se iz budžeta prelivaju i daju kao pomoć, već treba pronaći opciju da se iz ukupnog `kolača` od javnih prihoda finansira Fond PIO. Danas se promijenio i odnos živog i automatizovanog rada, pa tako imamo ogromne kompanije koje stvaraju ekstraprofit sa svega nekoliko zaposlenih ljudi, što je neminovno, ali se iz tog dijela, odnosno izvornog prihoda, trebaju pronaći načini finansiranja fondova”, pojasnio je Kosmajac.
Govoreći o povećanju broja godina staža osiguranja, kako je predviđeno novima Zakonom o PIO, Kosmajac je rekao da takvo rješenje nije moguće u našoj privredi, jer, prije svega, nije popularno, te da ne ide u prilog ni zapošljavanju kao i da se njim ne bi postigli materijalni efekti.
“Nemoguće je da neko radi duže od 65-te godine života i duže od 40 godina staža osiguranja. Prijedlozi za produženje radnog vijeka neće riješiti problem, jer je odnos radno aktivnog stanovništva i penzionera toliko narušen da – kada bi se svi na evidenciji Zavoda za zapošljavanje zaposlili, odnosno prijavili – željeni efekat ne bi bio postignut.
S druge strane, za kratko vrijeme punu penziju moći će da ostvare samo oni koji rade u javnim institucijama, što znači da ovi ljudi neće moći ni da se zapošljavaju ni da rade puni radni staž, tako da ćemo sa takvom politikom za kratko vrijeme ostati bez penzionera”, upozorio je Kosmajac.
On predlaže politiku što većeg zapošljavanja mladih, investiranja i otvaranja radnih mjesta, jer će to poboljšati finansijsku situaciju u Fondu.
“Smatram da je Zakon o PIO-u još 2000. godine iscrpio sve mogućnosti kada je riječ o obimu prava i kriterijumu za ostvarivanje prava, prije svega na starosnu granicu, i da je tu učinjen ogroman napredak kada je penzijski osnov dosta pooštren i kad su žene i muškarci izjednačeni u pravima. Danas, sa ovakvom živom radnom snagom i posljedicama rata, povećanje starosne granice i godina staža nije preporučljivo, ne samo zbog samih osiguranika i radnika i budućeg zapošljavanja, nego zbog toga što se tim neće ništa postići”, rekao je Kosmajac.
Kosmajac, koji je jedan od utemeljivača Fonda PIO Republike Srpske, tvrdi da javno penzijsko osiguranje treba i dalje da ostane, ali da su budućnost dodatni vidovi štednje, koja se može obavljati u kompanijama koje mogu raditi regionalno i koje nisu centralizovane.
“Treba pogledati istini u oči i otvoreno reći da ovakvo finansiranje neće i ne može dugo trajati. Pravni osnov koji je napravila Vlada za privatne penzijske fondove velika je stvar s obzirom da će dodatni vidovi osiguranja, kao što su privatne penzije, sigurno zaživjeti i oni će biti neminovnost, jer su već uhodani i od njih ne treba bježati“, rekao je Kosmajac.
Govoreći o odvajanju penzija stečenih po osnovu rada od penzija stečenih po drugim osnovima, Kosmajac je rekao da je protivnik odvajanja penzija boraca od opštih propisa.
“U penziji postoje dva vida davanja, jedan koji daje Srpska iz budžeta i drugi dio koji je borac zaslužio. Takav odnos se može usklađivati do iznosa sredstava koji se daje po pogodnostima, a drugi dio da se daje po opštim propisima. Smatram da se tehnički elegantno može riješiti taj problem dijela koji se borcima daje iz budžeta i može se odvojeno usklađivati, ali na istom čeku ili uputnici”, rekao je Kosmajac.
Prema njegovim riječima, ako lice ima penziju od 600 KM i ako mu se iz budžeta daje 200 KM, finansijski se tih 200 KM usklađuje onoliko koliko odobrava MMF i koliko budžet ima novca, dok ostali dio penzije treba da dijeli sudbinu svih drugih prema opštim propisima.
“Dobro bi bilo da se ovdje izuči uputstvo ministra šta je to što podliježe pod obaveze RS. Borci mogu dobiti onoliko koliko im daje budžet, i to će se usklađivati onoliko koliko dozvoli MMF i koliko ima novca u budžetu. Međutim, ponovo se vraćamo na isto – da se u ovakvim uslovima mora putem fiskalnih vidova pojačati PIO”, zaključio je Kosmajac. Srna