BRISEL, Lideri EU postigli su saglasnost o striktnijim promjenama budžetskih pravila u evrozoni, ali nisu uspjeli da se dogovore o promjenama evropskog Sporazuma između svih 27 članica, što znači da će eventualni dogovor obuhvatati samo članice evrozone a da će ostale moći, ukoliko to žele, da se pridruže.
Poslije desetočasovnih pregovora na samitu u Briselu među liderima EU postignut je mali konkretan napredak, osim preuzimanja obaveze na radu ka novom “fiskalnom sporazumu”, što je termin koji se koristi za oštriji režim u slučaju deficita i dugovanja kako bi se evrozona zaštitila od dužničke krize.
Predsjednik Evropske Centralne banke (ECB) Mario Dragi ocijenio je da je odluka evropskih lidera korak bliže ka “fiskalnom sporazumu” za koji smatra da je neophodan kako bi evrozona ojačala nakon dvogodišnjih previranja na tržištu.
“To će biti dobra baza za fiskalni sporazum i veću disciplinu u ekonomskoj politici članica evrozone”, rekao je Dragi, napuštajući samit.
Pred početak samita, Dragijeva upotreba termina “fiskalni sporazum” izazvala je nadanja da će ECB biti spremna da se uključi u masovno otkupljivanje obveznica zemalja članica evrozone suočenih sa problemima.
Njemački kancelar Angela Merkel i francuski predsjednik Nikola Sarkozi težili su tome da se cijela EU saglasi sa promjenom Lisabonskog ugovora kako bi striktnija budžetska i pravila za dugovanja država evrozone bila naglašena u osnovnom zakonu evroskog bloka.
Međutim, Velika Britanija, koja nije članica evrozone, odbila je da podrži ovaj potez, ističući da želi garancije u protokolu za zaštitu svojih finansijskih servisa.
Sarkozi je kao neprihvatljivim opisao zahtjev britanskog premijera Dejvida Kamerona.
Zbog toga Sarkozi i Merkelova su naglasili da će pokušaji da se spasi zajednička valuta biti usmjereni na dogovor između 17 članica evrozone.
Mađarska je, takođe donijela odluku da ostane izvan predloženog sporazuma, dok Češka i Švedska žele prvo da se konsultuju sa svojim parlamentima.
Predsjednik EU Herman Van Rompej pažnju je usmjerio na uspjeh u obezbjeđenju sporazuma za čvršća fiskalna ograničenja, među kojima je i potreba da zemlje što više uravnoteže svoje budžete.
Prema njegovim riječima, to znači da će jačanje pravila o procedurama za pretjerani deficit biti mnogo više automatska i da će zemlje članice morati da predaju nacrte svojih budžeta Evropskoj komisiji.
