VAŠINGTON, Vlasnici novog “Eplovog” mobilnog telefona “ajfon 4s” našli su razonodu u vođenju duhovitih razgovora sa ovim aparatima opremljenim aplikacijom “siri”, odnosno virtuelnim pomoćnikom.
Video producent iz Indijanapolisa Aleks Džonson pitao je svoj telefon: “Zašto toliko plačem u posljednje vrijeme?” Odgovor je glasio: “Ne znam. Iskreno, i sam se pitam.”
“Siri” prepoznaje formu konverzacije i u stanju je da odgovori i pomogne kada mu se postave razni zadaci, od zakazivanja sastanka do pronalaženja terapeuta.
Vlasnici novih “ajfona” ubrzo su počeli da postavljaju najčudnija pitanja. Kada je Džonson pitao gdje može da sakrije ljudski leš, “siri” mu je ponudio listu livnica metala, deponija i močvara.
Medijski konsultant iz Njujorka Jel Bejker kaže da joj “siri” omogućava da diktira SMS poruke dok vozi, ali i da je opominje da ne krene iz kuće bez ključeva ili popijene kafe.
“Toliko sam zapanjena sirijem da ga iz dana u dan pitam da me oženi, a njegovi odgovori variraju od `Baš slatko od tebe, ali hajde da budemo samo prijatelji` do `Hvala, Jel, ali ja sam ovdje samo da bih ti služio`. Ponekad se osjećam kao da imam pravog prijatelja spakovanog u telefonu”, kaže ova Njujorčanka.
Ovakve izjave mogu se shvatiti kao pretjerivanje, ali konsultant za brendove Martin Lindstrom proveo je eksperimente sa magnetnom rezonancom, u kojima je utvrdio da “ljudski mozak reaguje osjećanjima ljubavi i saosjećanja” kada im zazvoni “ajfon”.
Lindstrom smatra da će aplikacija “siri” produbiti vezu ljudi i mobilnih telefona. Eksperimenti pokazuju da svako čulno iskustvo iz bilo kakve interakcije povećava potencijal za emocionalno povezivanje.
“Mi ljudi smo nevjerovatno skloni pokušajima da pronađemo ljudsku dimenziju u bilo čemu kako bismo se s time povezali. Ljudi pokušavaju da pronađu humani odnos u svakom obrascu koji vide”, kaže Lindstrom, a prenosi “Njujork tajms”.
Ovakvo emocionalno povezivanje ljudi sa tehnologijom nije nepoznato. Lindstrom je ukazao na popularnost japanskog uređaja “tamagoči”, odnosno virtuelnog kućnog ljubimca, tokom devedesetih godina prošlog vijeka.
Vlasnici su imali obavezu da hrane, liječe i disciplinuju svog “tamagočija” ili bi se on razbolio i uginuo u roku od nekoliko časova. Dokumentovani su slučajevi snažnog povezivanja vlasnika sa svojim “ljubimcima”.