BERLIN, Njemačka bi konačno trebalo da dobije zakon o useljavanju kojim se znatno olakšava dolazak kvalifikovanih ljudi iz cijelog svijeta. Što se Zapadnog Balkana tiče, odande već desetine hiljada ljudi godišnje dolaze u Njemačku.
Svaki peti državljanin Njemačke ima migrantske korijene, u zemlji je desetak miliona stranaca, pa ipak, Njemačka se zakonski do sada nije definisala kao useljenička zemlja. Stari tabu sada konačno puca pošto su stranke Demohrišćanske unije izašle u susret koalicionom partneru Socijaldemokratama, ali i privredi koja vapi za radnom snagom.
Prijedlog zakona o useljavanju stručne radne snage još nije napisan, ali je vladajuća koalicija utanačila najvažnije detalje. Opšta ocjena je da se vrata skoro širom otvaraju za potencijalne radnike iz cijelog svijeta, ali nije izvjesno da će se sa ljude sa Zapadnog Balkana koji bi u Njemačku išta promijeniti.
Ko može da dođe?
Svako ko ima kvalifikaciju i nađe poslodavca koji bi da ga zaposli u struci. U prevodu, ne može svršeni inženjer iz Gane ili Makedonije da dođe kako bi radio u kafiću. Niti može da dođe neko sa osnovnom školom bez ikakvog zanata. Više nije nužno da radno mjesto bude sa liste deficitarnih zanimanja niti da Savezna agencija za rad prvo vrši provjeru da li na birou rada postoje domaći radnici koji bi imali prednost pri zapošljavanju.
Šta se traži?
Premda se tržište rada otvara za sva zanimanja, pretpostavka je da će i dalje 61 deficitarno zanimanje biti najveći magnet za useljenike. To su poslovi u zdravstvenom sistemu – prije svega njega starih lica – skoro bilo šta što ima veze sa elektrikom, mašinstvom, instalacijama i sve više IT sektor.
Udruženje branše Bitkom navodi da IT sektor u Njemačkoj trenutno traži 55.000 radnika. Zato će njihov dolazak biti posebno olakšan – njima ne treba čak ni formalno obrazovanje ukoliko imaju potrebna znanja.
Šta to znači za Zapadni Balkan?
Pitanje je. Jer samo u posljednje tri godine je samo u Njemačkoj izdato oko 200.000 radnih viza građanima šest balkanskih zemalja iz čekaonice EU. Oni koji bi da pakuju kofere sada će samo imati veći izbor zanimanja. Problem može da predstavlja gužva u konzulatima gdje se – čak i kada se imaju ugovor i radna dozvola – čeka mjesecima, pa i više od godinu dana.
Kako tragati za poslom?
Kao i do sada, preko legalnih posredničkih agencija ili direktno kod poslodavaca ili na sajtu Agencije za rad. Ali sada se otvara još jedna opcija – svako sa kvalifikacijom može se doseliti u Njemačku na šest mjeseci kako bi tražio posao. Doduše, on mora imati ili nečije garantno pismo ili par hiljada evra na računu kako bi dokazao da će u tom periodu imati od čega da živi, dok se ne zaposli. U tih šest mjeseci nije dozvoljeno „snalaženje“ van struke kako bi se nešto zaradilo.
Treba li znati jezik?
To još nije definisano, ali ministar unutrašnjih poslova Horst Zehofer smatra da bi njemački trebalo poznavati na nivou koji je inače trenutno potreban da bi se položio „integracioni test“, a to je B1. Doduše, trenutno je onima iz deficitarnih zanimanja dozvoljeno da dođu i sa slabijim znanjem pa da u roku od nekoliko mjeseci to znanje unaprijede. Vladajuća koalicija se saglasila i da dodatno podstakne rad Gete instituta i centara koji pomažu u vrbovanju radne snage – takvi već postoje u zemljama Zapadnog Balkana.
Šta je sa izbjeglicama?
Tu su se najviše koplja lomila i na kraju su Socijaldemokrate morale da popuste – i dalje neće biti moguće da neko dođe bez ikakvih papira tražeći azil, a da se onda zaposli i dobije radnu vizu. Ponešto će se promijeniti za ljude koji imaju takozvani trpljeni status (Duldung), odnosno nije im odobren azil, ali ne mogu biti deportovani iz određenih razloga. Oni će moći da dobiju bolji status ako se zaposle u struci. Takvih je u Njemačkoj preko 170.000.