SEUL – Proricanje sudbine uskoro će u Južnoj Koreji postati posao vrijedan 3,7 milijardi dolara, piše “Economist”.
Dopisnik “Economista” iz Južne Koreje otišao je u tarot klub “Slomljeno srce” u univerzitetskoj četvrti Seula. Kako navodi, gledanje u karte košta 3.000 vona po pitanju.
I onda su počeli na prvoj karti bio je par nacrtanih kraljica.
“Izabrali ste najjaču kartu u špilu. Slava je nadohvat ruke”, kaže žena.
Onda prvo pitanje novinara da li će se bez problema preseliti u drugi zemlju? Izvlači prosjaka.
“Početak će biti težak, ali možete da uspijete ako potražite pomoć.”
A da li će Sjeverna i Južna Koreja ponovo zaratiti? Novinar izvlači kartu na kojoj su prilike smrti i cara.
“Smrt stalno pravi trikove, ali je car mudar”, kaže žena.
“Slomljeno srce” jedan je od nekoliko desetina lokala koji se u istoj ulici na više načina bave proricanjem sudbine čitanjem dlana, nečim što se zove “čitanje lica”, kao i saju što predstavlja drevni oblik analize kosmičke energije na osnovu sata, dana, mjeseca i godine rođenja.
Radnica u “Slomljenom srcu” navodi da je saju počela da proučava prije dvije decenije kada je prestala da vjeruje drugim prorocima sudbine, ali da je nedavno počela i da gleda u tarot karte.
“Mladima se sviđa. Karte su lijepe, jeftino je i brzo”, navodi ona.
Proricanje sudbine i priče sa “onog svijeta” uskoro će postati biznis vrijedan 3,7 milijardi dolara, predviđa lokalni list “Korea Economic Daily”.
Inače, u Koreji postoji čak i Udruženje proroka, koje procjenjuje (proriče?) da u zemlji postoji preko 300.000 onih koji gledaju u budućnost i oko 150.000 šamana.
A koliko građani zapravo koriste takve usluge, pokazuju i brojni nevjerovatni primjeri.
Prema istraživanju jedne agencije za upoznavanje ljudi, 82% neudatih žena i 57% neženja je tokom 2017. godine posjetilo saju lokale zbog pitanja o ljubavnom životu.
Biznis je toliko razvijen da mladi na smartfonima imaju aplikacije koje proriču. Na primjer, firma “Handasoft” je samo tokom proteklih pet godina napravila 13 takvih aplikacija, a najpopularnija među njima Jeomsin skinuta je sa interneta više od 3.000.000 puta.
Ta aplikacija svakog jutra korisnicima pošalje njihovu ličnu sudbinu za taj dan. Inače, besplatna je i zarađuje od reklama koje nije teško prodati s obzirom na to koliko je građani koriste.
Takođe, postoji i aplikacija na kojoj fotografišete svoj dlan koji ona “pročita”.
“Economist” ističe i da su jedan od pokazatelja koliko se novca zarađuje na sudbini i police u knjižarama u Koreji koje su prepune knjiga o toj temi.
Osim toga, na sajmovima zapošljavanja često postoji poseban štand za one koji čitaju tarot karte, a kojima studenti idu s listom potencijalnih poslodavaca da im kaže ko će ih najvjerovatnije zaposliti.
Proricanje ide dotle da roditelji često posjećuju slične ljude koji im za izvjesnu sumu pomognu u vezi s tim koje je “najsrećnije” ime za bebu, dok parovi koji namjeravaju nešto ozbiljno često provjere kompatibilnost svojih imena prije braka, pa se tako dešava i da neko mora da mijenja ime.
Naravno, sve je stiglo i do onih sa malo dubljim džepom, pa u “poš” oblasti Apgujeong (dijelu čuvenog Gangnama) možete uz saju da pijete koktele.
“Mnogi bogati ovdje su nesrećni. Ne tako davno građani Južne Koreje pokušavali su tek da prežive. Sada žele da budu srećni”, navode iz tog lokala.
Međutim, i tu profesiju kao i mnoge druge širom svijeta uskoro bi mogla da ugrozi tehnologija, piše “Economist”. Tako ljudi pojedine robote uče da predviđaju ljudsko ponašanje i na taj način proriču sudbinu.
Na primjer, Istraživači sa čuvenog MIT naučili su dva sistema da predvide kada će se glumci poljubiti, rukovati, zagrliti ili baciti kosku jedan drugom na osnovu miliona sati televizijskih emisija.
Ipak, u Koreji postoje oni koji i od toga zarađuju u jednom lokalu mali bijeli robot sjedi u ćošku prekrštenih nogu. Zove se Buda i programiran je da primijeti nekoliko osnovnih ljudskih emocija, a među kojima su sreća, bijes i tuga i na osnovu toga da proriče. B92