BEOGRAD, Niko ne zna koliko se kineske robe prodaje u Srbiji, ali je gruba procjena da je čak 60 odsto onoga što vidite na rafovima i vješalicama prodavnica proizvedeno u Kini.
Za pojedine radnje i proizvode sasvim je jasno da su kineski, ali ima i onih koje kupujemo pod imenom nekih robnih marki i brendova, čije je porijeklo na dekleraciji neka druga zemlja, a ustvari su i ti proizvodi napravljeni u ovoj, najjačoj ekonomiji na svijetu.
Da li se radi o odjeći, obući, igračkama, tehnici, potpuno je svejedno, jer je sasvim sigurno da, ako baš cio komad nije proizveden u Kini, bar neki njegov dio jeste.
-Naša industrija je dosta propala, naročito tekstilna, pa tu vrstu proizvoda najviše i uvozimo. U suštini, dominira roba široke potrošnje od odjeće i obuće, pokućstva, preko pozamanterije, do papirne galanterije, poput koverata i kesa. Koliko je njihova roba prisutna i na našem, ali i na tržištu cijelog svijeta, govori podatak da je više od 50 odsto svjetske proizvodnje smješten u djelu Indokine. Čak i velike, zapadne kompanije proizvode tamno – priča Dragoljub Rajić, direktor Unije poslodavaca Srbije.
On kaže da su problem Srbije nedovoljno konkurentni proizvodi, koji se zbog toga i uvoze. Takođe, objašnjava, kineski sistem trgovine je drugačiji od svih: fabrike drže veliki “bosovi”, a radnici ne rade za platu već su plaćeni po učinku, odnosno procentu.
Primjera radi, u 2011. godini izvoz iz Srbije u Kinu je bio 1,9 miliona dolara a uvoz iz Kine u Srbiju čak 1,3 milijarde dolara, odnosni 1.000 puta više. Blic