NJUJORK, Kompanije koje su poklekle pod teretom globalne finansijske krize, iako su u javnosti već prežaljene, sve češće na velika vrata objavljuju “povratak među žive”.
Čini se da finansijska kriza i talas stečajeva koji nisu viđeni još od Velike depresije, uprkos najavama mnogih proroka propasti, ipak nisu donijeli smak svijeta.
Samo nekoliko godina nakon pada na samu ivicu bankrota akcije praktično propalih kompanija pokazuju izvanredne rezultate dokazujući da je druga prilika itekako moguća ako se dug stavi pod kontrolu.
Mnoge su kompanije, naime, iskoristile krizu i bankrot da bi preispitale svoje troškove, način poslovanja, investiranja i sve dotad sklopljene ugovore i restrukturirale se rješavajući godinama nakupljane probleme.
Nekima od njih pomogao je i period otežanog ili nemogućeg pristupa kreditima i pozajmicama, što je spriječilo ulaženje u još veće dugove.
Ipak, postoje i kompanije koje, nažalost, nisu uspjele da uđu u tu kategoriju. Liman Braders, jedna od najvećih američkih investicionih banaka, zabilježila je jedan od najtežih bankrota u istoriji SAD. Naime, ta kompanija mora da isplati 65 milijardi dolara svojim povjerenicima kroz postupak višegodišnje likvidacije.
Dženeral Motors, automobilski gigant, najsjajniji je primjer među kompanijama koje su uspjele da prežive “majku svih kriza”. Zbog pada prodaje i velikih dugova ta je kompanija u jednom trenutku bila pred bankrotom, ali iz pregovora s glavnim i najvećim kreditorima, Ministarstvom finansija i sindikatima, GM je izašao lakši za dvije trećine svog nekadašnjeg duga.
Nakon izrazito teške prve godine, GM-ove akcije su porasle za više od 20 odsto u 2012. koju je ovaj proizvođač automobila označio kao godinu povratka na sam vrh. Proizvođači automobila poput GM-a i Krajslera bili su ipak rijetki slučajevi u kojima je vlada preuzela rješavanje stečaja.
Na hiljade kompanija svih branši u SAD propalo je u tišini, bez vladine pomoći. Mudiz je izračunao da je 2009. bila godina sa najviše bankrota od 1933. i znatno tragičnija od 2001, takođe poznate po talasu stečajeva.
Neki bankroti, poput Liman Bradersa, su ostavili malo ili nimalo nade za oporavak u budućnosti, ali su zato neke druge kompanije uspjele da se izvuku restrukturirajući se i sanirajući dugove i nepovoljne ugovore.
Razlika je u tome što su neke kompanije patile od velikih operativnih problema, a druge su imale manjih teškoća sa, na primjer, manjim brojem nepovoljnih ugovora, pregovorima sa zaposlenima, dobijanjem kredita za neke projekte.
Velika je razlika između inače zdrave kompanije koju je zahvatila globalna kriza i zamrzavanje kredita, kao i opšti zastoj likvidnosti, i kompanije sa unutrašnjim krizama koja bi vjerovatno nastala i bez velike spoljne krize, smatraju američki stručnjaci za restrukturiranje posrnulih kompanija. Oni tvrde da je nekim sektorima, poput nekretnina, trebalo samo da nađu nove načine za refinansiranje dugova i odbacivanje nepotrebne imovine, čime se brzo zaustavljaju stečajevi, prenose agencije.