BERLIN – Mnoge njemačke firme preispituju svoje lance snabdjevanja, otkako su se njihove slabosti pokazale u pandemiji. Da li postoji šansa da od toga korist izvuku zemlje zapadnog Balkana?
Kako promijeniti lance snabdijevanja da bi bili manje podložni poremećajima koji su se pojavili tokom pandemije korona-virusa? Jedan od mogućih odgovora glasi: možda bi bilo bolje kada dobavljači i proizvodni pogoni ne bi bili suviše daleko od sjedišta firme.
Kad firme povuku svoja ulaganja, to se u žargonu preduzetnika naziva “reshoring” ili “nearshoring”. Za njemačke firme to bi moglo da znači sljedeće: manje dobavljača u Aziji, a više u istočnoj i jugoistočnoj Evropi. U tim regionima zato trenutno polažu velike nade u investicije iz Njemačke, piše “Deutsche Welle”.
Međutim, još ništa od toga ne može da se vidi – što nije iznenađenje s obzirom na to da pandemija još nije prošla.
“Do sada, pandemija nije imala gotovo nikakvog efekta na reshoring i nearshoring u srednjoj, istočnoj i jugoistočnoj Evropi”, ocjenjuje Olga Pindjuk u majskom izvještaju bečkog Instituta za međunarodne ekonomske studije (WIIW).
U posljednjih godinu dana direktne investicije iz inostranstva u te regione smanjene su za 45 odsto. Izgledi za oporavak ove godine su, smatra Pindjuk, u većini privrednih grana male, osim kada je riječ o IT-sektoru i energetici.
Olga Pindjuk se u svom dijelu izvještaja bazirala na trenutnu situaciju i blisku budućnost, a njen kolega iz bečkog instituta Branimir Jovanović ispitivao je srednjoročni i dugoročni potencijal zemalja zapadnog Balkana. Pritom se oslanjao na ankete Njemačke trgovinske i industrijske komore (DIHK), Njemačke privredne komore u inostranstvu, kao i na sopstvena istraživanja.
“Studije pokazuju da njemačke firme razmišljaju o promjeni svojih lanaca snabdijevanja, a zapadni Balkan je jedan od regiona koji je prirodni izbor”, kaže Jovanović za DW.
Šansa za zapadnobalkanske zemlje?
Plate na zapadnom Balkanu su niske, njemački menadžeri region ocjenjuju kao “kulturno srodan”, a ni stepen obrazovanja “nije loš”, kaže Jovanović.
Istovremeno, gotovo polovina svih njemačkih preduzeća koja posluju u inostranstvu imala je od početka pandemije problema sa snabdijevanjem ili logistikom. To je pokazalo istraživanje Njemačke trgovinske i industrijske komore (DIHK) sprovedeno među 2.400 firmi. Dvije trećine njih zato planiraju da promijene svoje lance snabdijevanja.
Pitanje je, međutim, da li će se ti planovi zaista i sprovesti. I da li će se tu nešto dogoditi kada je riječ o zemljama zapadnog Balkana.
Jovanović smatra da je to vjerovatno, zato što su te zemlje tako male:
“Dovoljno je da se nekoliko njemačkih firmi odluči za to”, kaže Jovanić i dodaje:
“Trenutno samo oko jedan odsto svih nemačkih direktnih ulaganja u inostranstvo odlazi na zapadni Balkan. Svaka promena tamo bi imala bi veliki uticaj”.
Isto se odnosi i na preduzeća iz drugih zemalja, jer Njemačka nije čak ni najveći investitor na nivou regiona.
Koji su problemi?
Međutim, izgledi za veća ulaganja iz inostranstva su, kako kaže Jovanović, vezani za jedan važan uslov:
“Vlade u regionu trebalo bi da odrade svoje domaće zadatke, ako žele da profitiraju od pozitivnih trendova koji će vjerovatno da nastupe nakon pandemije”.
Balkanske zemlje loše prolaze kada se porede na evropskom nivou, pogotovo kada je riječ o tome kako tamošnje vlade upravljaju. Korupcija i nedostatak pravne sigurnosti odvraćaju investitore.
“Ako vlade ne učine ništa i nastave kao i do sada, onda će sav potencijal ostati neiskorišćen”, upozorava Jovanović.
Pored toga, on kritikuje dosadašnju strategiju većine balkanskih država da privlače investitore niskim platama i porezima.
“Investitorima nije važno samo to, oni žele i kvalitet, a to podrazumijeva dobro obučenu radnu snagu, kao i funkcionalne institucije i infrastrukturu”, naglašava Jovanović.
Bolje je nastupiti zajednički
Srbija tu prolazi nešto bolje od ostalih zemalja u regionu. Ta zemlja privukla je i ulaganja u proizvodni sektor. Novac tamo dolazi i iz Kine.
Međutim, zemlje zapadnog Balkana trebalo bi manje da se koncentrišu na međusobnu konkurenciju. Umjesto toga, one bi sebe trebalo da sagledavaju kao jedinstven region. Ukupna proizvodnja svih tih zemalja trenutno je jednaka bruto domaćem proizvodu Slovačke. Zajedno bi bile jače, a ujedno i zanimljivije za investitore, kaže Jovanović.
“Kad bi postojala veća saradnja i strategija za čitav region, te zemlje bi mogle da privuku bolje i veće firme, a one u tom slučaju ne bi bile aktivne samo u jednoj zemlji, već i preko granica”, kaže Jovanović.
Iako istraživač bečkog instituta sumnja da će se uslovi u regionu zaista poboljšati, on se ipak nada da će šanse koje pruža moguća promjena u lancima snabdijevanja bar povećati vjerovatnoću da će do promjena doći. Agencije