PIROT, Za protekle dvije godine, u desetak pirotskih sela, od Zaganice do Crvenčeva i Crnoklišta, duž pravca istočnog kraka budućeg Koridora 10, od eksproprijacije se slilo oko 15 miliona evra.
Ali, ovolika gomila novca kao da ništa nije promijenila, kada je riječ o ekonomiji, a poslovično štedljivi ili racionalni Piroćanci – čini se – bogatstvo su sakrili i sami od sebe.
Istini za volju, mnogi su se, sa poprilično okasnjelom zahvalnošću, sjetili svojih davno umrlih predaka, od kojih su naslijedili njive, ukorovljene vinograde, zapuštene šljivike, dotrajale čatmare, vremešne vikendice, bagrenjare i druga imanja. Mnogi su se sjetili i da imaju rođake: braću ili sestre sa kojima su, sa manje ili više uspjeha, uspjeli da se dogovore oko nasljedstva koje oduzima i plaća država. Nerijetko, po starom srpskom običaju, imanja su se dijelila i na sudu.
U svakom slučaju, od novca ni traga, pa dobro upućeni u ekonomske tokove u gradu ističu kako nije podignut nijedan pogon, nije se pojavio nijedan novi pirotski kapitalista, a nije smanjena ni nezaposlenost – bar kada je riječ o zvaničnim statistikama.
– Ima ljudi koji su na ime eksproprijacije dobijali po nekoliko hiljada evra i takvih je najviše, ali ima i onih koji su neplanirano stekli bogatstvo od po više desetina hiljada. Pravi vlasnici uglavnom su odavno otišli sa ovog svijeta, pa su te pare dobili njihovi nasljednici, kao što je to u mom slučaju. Kada se nekoliko hiljada evra podijeli na dva ili tri dijela, onda je to sitna para i ne može se nešto naročito kupiti ili pokrenuti neki posao. Ja sam, na primjer, 7.000 evra, koliko sam dobio za pašnjak od dvadesetak ari, najprije oročio kod jedne banke, ali sam odustao zbog kamate od samo 19 evra mjesečno. Zato sam novac razdijelio sinu i ćerki, oboje su bez posla. Inače, ljudi su većinom kupovali polovna vozila uvezena iz susjedne Bugarske, a rijetki su imali i za stanove – kaže J. L. iz Barja.
Vlasnici trgovinskih radnji, ali i građevinskih stovarišta potvrđuju da – iako se „ovoliko para“ za tako kratko vrijeme nikada nije slilo u grad, pa i okolinu – to se uopšte nije osjetilo po prometu ili nekom boljitku koji ne bi mogao da se prikrije. Naprotiv, mnoge radnje u ovom periodu su – zatvorene.
– Najveći dio novca upotrebljen je za rješavanje trenutnih problema, kao što je kupovina bijele tehnike, plaćanje računa, školovanje djece. Primjetio sam i da je u gradu, za posljednje dvije godine, znatno povećan broj automobila, kao i broj taksista, što znači da su mnogi, ostavši bez posla, tako pokušali da obezbjede egzistenciju. Inače, najviše novca „slilo“ se u sela kao što su Sukovo, Jovanovac, Staničenje, Crvenčevo, Sopot, Crnoklište – kaže Slavoljub Jovanović, jedan od rijetkih kojima imovina nije oduzimana.
U susjednim Dimitrovgradu i Bijeloj Palanci takođe je bilo eksproprijacije, ali je i tamo novostečeni kapital – kao po nekom pravilu – poslužio uglavnom za potrošnju.
Ispada, na kraju, da je od izgradnje istočne trase Koridora 10 najveća blagodet činjenica da je na tom poslu angažovano oko 600 radnika iz ovog kraja. Bar nešto. Novosti
