BEOGRAD, U prvih šest dana nakon objavljivanja spiska sa 502 preduzeća spremna za privatizaciju, sajt Agencije za privatizaciju Srbije zabilježio je 40.000 posjeta, najviše iz Srbije, rekla je vršilac dužnosti direktora Agencije Marijana Radovanović.
Pregleda, kaže, ima i iz SAD, Grčke, Njemačke i zasad jedino nisu zabilježeni iz Austrije, ali vjeruje da je to zato što Austrijanci u Srbiji imaju oko 400 predstavništava, pa se pretpostavlja da brojni pregledi dolaze iz tih predstavništva u Srbiji.
Od kako je poziv raspisan, 15. avgusta, primjetno je interesovanje za gotovo sve sektore. Ipak, investitori se najviše zanimaju za sam postupak privatizacije.
“Naredne sedmice započećemo sastanke sa rukovodstvima tih preduzeća i sindikatima, jer i od njih želimo da čujemo mišljenje po pitanju najboljih modela privatizacije. Spajanjem viđenja investitora i subjekata privatizacije doćićemo do finalnog rješenja prilikom predlaganja konačnog modela”, rekla je Radovanovićeva.
To je, ističe, osnovna prednost novog Zakona o privatizaciji – interaktivan odnos sa investitorom.
“Ovo je prvi put da investitor ima šansu da učestvuje u kreiranju modela privatizacije. To je jako dobro jer smo u prethodnom periodu zbog jednostranosti zakona imali situacije da se kupcu nameće nešto što ne prati realne potrebe preduzeća, poput broja zaposlenih ili strukture investicionog programa”, objašnjava Radovanovićeva.
Prema njenim riječima, investitor često zna bolje šta su realne potrebe preduzeća da bi ono u budućnosti bolje poslovalo.
To, međutim, ne znači, dodaje, da će Agencija za privatizaciju i Ministarstvo privrede prihvatati sve njihove prijedloge, ali će ti prijedlozi biti dobra smjernica za određivanje modela privatizacije.
Govoreći o najboljem modelu za velike sisteme, Radovanović je izdvojila strateško partnerstvo. Razlog je, kaže, prije svega što u tim situacijama strateški partner neće morati da ulaže novac u kupovinu imovine ili kapitala, već će unosom u preduzeće, recimo tehologije, povećavati vrijednost te firme.
“Na primjer, ako ulagač unese novu tehnologiju ili kupi licence koje će omogućiti izvoz proizvoda ili druge vrste investicija u svakom slučaju povećavaju vrijednost preduzeća i omogućava povećavanje produktivnosti i realne zaposlenosti. Zato mislimo da je taj model posebno adekvatan za velike sisteme”, zaključila je Radovanovićeva. Tanjug
