NJUJORK, Najveće svjetske kompanije, među kojima „Epl“, „Pepsi“, Dojče bank, „Fijat“, „Ikea“, oštetile su, uz asistenciju Luksemburga, budžete matičnih država za više stotina milijardi evra.
Afera, koju je otkrio Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara, odmah se našla na tapetu Evropske unije – pokrenuta je istraga protiv ove minijaturne države.
Cilj je da se utvrdi da li sporazumi lirskog naziva „pisma utjehe“, sa pečatom luksemburškog Ministarstva finansija, mogu da se okarakterišu kao nezakonita državna pomoć. Pošto je dokumentacija na čak 28.000 stranica – koju je ispisalo 80 novinara iz 26 zemalja – procurila u javnost, najveća sijenka sumnje pala je na Žan-Kloda Junkera. Ovaj političar sa dugim stažom našao se u krajnje nezahvalnom položaju: tek je stupio na dužnost predsjednika Evropske komisije, a čak 19 godina bio je premijer Luksmburga. Već prve nedjelje svog mandata Junker se, evo, obreo u središtu skandala.
Poslaničke grupe liberala i socijaldemokrata u Evropskom parlamentu ukazuju da je Junkerov kredibilitet narušen i traže da se rasvjetli njegova uloga u ovoj internacionalnoj aferi oko utaje poreza. Dokumenti koje su prikupili novinari, pokazuju da su veliki koncerni, u periodu od 2002. do 2010. godine – dakle u vrijeme koje Junkera „hvata“ u premijerskoj fotelji, a prije toga u fotelji ministra finansija – sklapali sa Luksemburgom sumnjive dilove. Većinu ih je, pišu svjetski mediji, za svoje međunarodne klijente isposlovao računovodstveni gigant „Prajsvoterhaus Kupers“.
Više od 300 korporacija imalo je fiktivno sjedište u Luksemburgu, što im je omogućilo stopu poreza od svega jedan odsto, tvrdi se u izvještaju. Jedna od tih luksemburških adresa je, recimo, mala advokatska kancelarija iznad radnje koja prodaje poštanske marke. U samo jednoj zgradi je, na primjer, prijavljeno više od 1.600 firmi.
Nikolas Makel, direktor luksemburške državne agencije zadužene za praćenje finansijskih operacija, tvrdi, međutim, da je sve legalno. „Naš poreski sistem je kompetitivan, nema tu ničeg nepoštenog niti neetičkog“, veli Makel. Poreski zakon u Luksemburgu daje firmama mogućnost da izlože svoje planove i dobiju pismenu potvrdu koja im garantuje tražene olakšice. Svaka kompanija sama određuje poresku stopu, jedino ograničenje je sposobnost njenih računovođa da te olakšice opravdaju. U EU, međutim, sumnjaju da ovi dogovori Luksemburga izlaze iz evropskog pravnog okvira.
Krajem oktobra, predstavnici 51 zemlje dogovorili su se da razmjenjuju finansijske podatke svojih građana da bi stali na put izvrdavanju plaćanja poreza. Sporazum je potpisan pod okriljem Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) sa ciljem da se objelodane imena najvećih utajivača. U projektu učestvuje svih 28 članica EU, ali ne i SAD. Prvi rezultati očekuju se, prema procjeni njemačke medijske kuće „Dojče vele“, 2017. godine.
Junkeru mirna savjest
Preko svog portparola, Žan-Klod Junker poručuje da mu je savjest mirna, te da će se slučajem pozabaviti nadležni organi Komisije. „Predsjednik Junker je smiren, da ne kažem kul“, rekao je novinarima u Briselu portparol Margaritis Shinas. On je naglasio da optužbe iznijete u izvještaju ne predstavljaju ništa novo, jer mnoge članice EU pokušavaju da zaobiđu evropska pravila o zaštiti konkurencije kroz poreske olakšice velikim kompanijama. „Ovaj slučaj će istražiti komesarka za konkurenciju Margarete Vestager, kao što je prije nje to činio komesar Alamunja”, kazao je portparol i dodao da je mu je Junker potvrdio da neće intervenisati u aferi. Novosti