ZAGREB,Visokopozicionirano menadžersko mjesto u uspješnoj kompaniji jedna je zagrebačka ekonomistica zamijenila privatnim poslom koji joj je ostavljao puno više prostora da »bude svoja«. Kakva je to promjena bila, najbolje svjedoči komentar kolege s bivšeg posla koji je, pri slučajnom susretu, začuđeno ustvrdio: »Pa ti se smiješ«!Prema nekim istraživanjima, više od 70 odsto zaposlenih smatra da su menadžeri kompanija u kojoj rade loši, da se ne brinu o svojim ljudima te da nemaju pojma što se u kompaniji zapravo događa, piše Vjesnik.
Potpuno je jasno da u takvim uslovima nije lako biti dio vodećega kadra, saglasne su poslovne trenerice tvrtke Misliona Elena Cvjetković i Renata Takač-Pejnović. Prije godinu i pol njih su dvije pokrenule tvrtku koja se bavi osobnim i korporativnim coachingom i naišle su na izuzetno velik interes. Coaching zapravo nije trening, objašnjavaju, jer je pristup klijentima isključivo individualan, sve se radi zajedno s klijentom, a coach je poput zrcala. Problemi i zahtjevi s kojima im ljudi dolaze uistinu su različiti i, zapravo, nema toga što ne možete pitati svog trenera.
Kako ostvariti ravnotežu privatnog i poslovnog života, kako uvjeriti poslodavca da ste baš vi za njega najbolji izbor, kako se dopasti šefu, a da ne ispadnete ulizica, kako nikad, poslovno ili privatno, ne ostati bez riječi?
Pronaći pravi način za dolazak do cilja, naučiti ili usavršiti poslovne vještine i napraviti pomak u karijeri, stvari su koje s poslovnim trenerom možete riješiti u nekoliko dana ili nekoliko mjeseci. No, ako trener zaključi da s klijentom nije na istoj valnoj dužini i da mu zapravo ne može pomoći, etički kodeks ga obvezuje da to klijentu kaže i preporuči mu nekoga drugoga. Takođe, na početku se potpisuje izjava o tajnosti tako da klijent može biti potpuno siguran da će sve izrečeno ostati između njega i coacha.
»Ako si na vrhu, ne smiješ pokazati da imaš slabosti, da nisi siguran u svoje odluke ili da si neodlučan. Kaže se da svoje tajne smiješ reći samo bunaru. Smiješ ih reći, naravno, i svom coachu«, kaže Renata Takač-Pejnović.
Treninge u Mislioni prošli su već brojni uspješni Hrvati – od liječnika do građevinara. Zanimljivo je kako je coaching sve zanimljiviji i studentima koji se tek spremaju za tržište rada. Riječ je o novim generacijama, ističe Elena Cvjetković, koje neće živjeti za posao i neće se pitati jesu li dovoljno dobri za neku tvrtku, nego je li ona dobra za njih.
Obadvije trenerice upozoravaju da je izuzetno važno biti svjestan različitih uloga koje imaš u poslovnom i privatnom životu. Svi mi, kažu, svakodnevno navlačimo različite maske i prilagođavamo se. To nije ništa loše, samo treba znati gdje je granica prilagođavanja, odnosno na koliko ste kompromisa spremni pristati, ističu u Mislioni.
»Svima uvijek savjetujemo da se ne vežu zlatnim lancima. Treba držati i sebe i svoje financije u takvoj situaciji da uvijek bude moguće promijeniti posao«, poručuju iskusne poslovne trenerice.
