PEKING, Sreći je ime bogatstvo. Mnoge Kineskinje ne pomišljaju na brak ako njihov izabranik nema stan, novac, i kola.
Sudeći po kineskim sociolozima, rečenica koju je izgovorila učesnica tamošnjeg popularnog rijaliti šoua, u kojem se bogati momci nude za mladoženje, bila je efektnija od svih dosadašnjih zvaničnih izvještaja na pitanje “čemu teži kineska mladež”. A teži, sudeći po tim istim istraživanjima, novcu – baš kao i njihovi zapadni vršanjaci.
Koliko sutradan po izjavi mlade dame u novinama su osvanuli gotovo identični naslovi: “Nema para, nema braka!” Tako je u “Čajna dejliju”, provladinom listu na engleskom jeziku, izašlo – do juče nezamislivo priznanje – da mnoge Kineskinje i ne pomišljaju na brak ako njihov izabranik nema stan, novac i kola.
Baveći se ovom temom, Kinezi su izračunali da 73 odsto mladih bogatstvo, a ne ljubav, smatraju za preduslov braka. Sociolozima nije preostalo drugo, no da zabrinuto ustvrde da njihova zasljepljenost materijalnim dobrima znači da “kinesko društvo gubi na moralnosti kojom se toliko ponosilo”.
Većina kineske mladeži, živi, uglavnom, u gradovima, zbog obrazovanja, ili potrage za poslom. Činjenica je da su mnogi od njih, u toj novoj sredini, usamljeni i da mnogima “vrijeme za brak” brzo prolazi. A za patrijarhalno selo, odakle je mnogo mladih pristiglo, ako neko napuni 25 godina i nema životnog saputnika – prava je sramota. I tu nastaju problemi.
Jer, kada stigne Lunarna nova godina, roditelji se neizostavno posjećuju. A kako otići kod njih bez buduće žene ili muža? Mladež se, međutim, snašla. Iznajmljuju lažne partnere, koje za desetak dana provedenih u njihovom rodnom domu plaća od 700 do 1.200 dolara.
I dok mladi Kinezi, po pitanju braka, čine iskorak iz strogih pravila tradicionalnog kineskog društva, dotle se zakonodavci tvrdoglavo drže normi donijetih još 1981. po kojima se u brak, između ostalog, ne može stupiti prije 22. godine.
POPIS I RAZVODI
Prvog dana novembra u Kini će biti održan popis stanovništva. Prognoze kažu da će Kineza biti najmanje 1,5 milijardi. Broj bi bio i veći da u Kini nema “politike rađanja jednog deteta” i da se godišnje ne razvede deset odsto sklopljenih brakova. “Prednjače” Peking i Šangaj, gdje je prosek još viši – godišnje se razvede 20 odsto supružnika. Novosti