LJUBINJE – U Ljubinju, duvanjarskom kraju čiji je duvan nekad bio prepoznatljiv u svim krajevima bivše Jugoslavije, ova industrijska biljka izumire jer nema više ni sigurnog otkupa, a poljoprivrednici se sve više odlučuju na sadnju bijelog luka.
“Sigurno da u posljednje dvije decenije nismo imali manje površina zasađenih duvanom, što govori o tome da se ne pamti da je duvanjarskih površina u Ljubinju bilo manje, budući da se u ratu i jedno vrijeme poslije rata u ovom gradu živjelo od duvana, dakle sadilo se mnogo više”, kaže za “Nezavisne” Dragoljub Sorajić, šef Odsjeka za privredu opštine Ljubinje.
Iako je ovogodišnji rod bio prvoklasan, gdje su poljoprivrednici sa 20 hektara ubrali preko pet vagona duvana, sunovrat ove kulture krenuo je prije nekoliko godina, kada je u ovom gradiću koji je živio od duvana prestala s radom otkupna stanica.
Statistika u ljubinjskom Odsjeku za privredu govori o tome da, otkako nema organizovanog otkupa, i proizvodnja duvana drastično pada, a preprodaja na malo je vrlo rizična jer je u pitanju crno tržište.
“Za samo pet godina 10 puta su smanjene duvanjarske površine, pa je sa nekadašnjih 200 hektara najprije pala na 150, a onda je 2017. godine pod ovom kulturom bilo svega 70 hektara, da bi prošle godine ta površina bila oko 40, a ove svega 20 hektara”, govori Sorajić.
Malu sadnju i male prinose su godinama uništavale i bolesti duvana, protiv kojih su se sadioci godinama sami borili jer se odavno ne sklapaju ugovori, koji su nekad podrazumijevali i subvencije ukoliko bi bilo suše ili bolesti duvana, pa su duvanjari prepušteni sami sebi.
“I ono što uzgojimo ne možemo da prodamo jer duvan može ići samo na otkup, s obzirom na to da su na njega akcize velike i mi ih kao mali proizvođači ne možemo platiti. Ako i probamo da prodamo koji kilogram rezanog, to je veliki rizik zato što policija oduzima baš rezani duvan i tereti nas kao švercere cigareta, iako prodajemo svoje”, tvrde ljubinjski duvanjari.
Nekad su, dodaju, svoj duvan odvozili u otkupnu stanicu u susjedni Stolac, gdje su u posljednje vrijeme bile niske cijene i ni sami nisu znali da li im se to isplati, ali je i ova stanica ukinuta, što je dodatno ubrzalo smanjenje proizvodnje u Ljubinju.
“Koliko je meni poznato, duvanjari i sada na zalihama imaju prošlogodišnjeg neprodatog duvana jer ga nemaju gdje plasirati pa, iako je ovogodišnji rod dobar, veliko je pitanje kako i gdje će se prodati”, dodaje Sorajić.
Zbog svih ovih okolnosti ljubinjski poljoprivrednici se sve više odlučuju na sadnju bijelog luka umjesto duvana najviše zato što je u Ljubinju od prošle godine otvoren pogon za preradu ove povrtlarske kulture, fabrika “Farmavit”, koja ima i ugovore sa kooperantima pa je i otkup siguran.
Kako trenutno stvari stoje, u Ljubinju će uskoro biti više nasada bijelog luka nego duvana, jer je prošle godine pod ovom poljoprivrednom kulturom bilo dvadesetak hektara nasada, a u budućnosti se očekuje još više. Nezavisne novine
