BANJALUKA, “Robne rezerve” definitivno idu u stečaj, konačno su prelomili ministri na posljednjoj sjednici. Razloga je i više nego dovoljno: javno preduzeće na koljena je bacila prinudna naplata Uprave za indirektno oporezivanje – a sve zbog duga koji se sa kamatama popeo na 9,4 miliona maraka.
U preduzeću pred stečajem bilo je nemoguće doći do bilo kakve reakcije. Oni koji se javili na telefon nisu htjeli ni da se predstave.
“Pa vjerujte ja sam vam ovdje, ne znam šta da vam kažem, vjerujte – niko i ništa. Direktora nema, to znam. Čistačica je tu. I ja – i nemam vam koga drugog dati vjerujte”, kažu u “Robnim rezervama”.
Bez odgovora i jasnog stava o stečaju nije bilo ni u resornom ministarstvu trgovine i turizma. Raspad sistema u javnom preduzeću mogao se naslutiti i nakon što su revizori utvrdili da je u “Robnim rezervama” gubitak iznad kapitala oko 14 miliona maraka. Samo u 2015. utvrđen je minus od blizu tri miliona. Da je u “Robnim rezervama” odavno sve pušteno niz vodu dovoljno govori i to da su posljednji put regresirano đubrivo farmerima isporučili na jesen 2012. I na sajtu im u rubrici “aktuelno” posljednje vijesti datiraju iz tog perioda.
“Sa stanovišta poljoprivrede teško se može reći da su ‘Robne rezerve’ napravile dobar iskorak. Čak se može reći da su unijele dodatnu zbrku podjelom regresiranog đubriva i očekivanjem da to poljoprivrednici plate. Djelimičnim plaćanjem od strane poljoprivrednika – oni koji nisu platili su kasnije dospjeli na neke crne liste, nisu mogli dobiti druge podsticaje od ministarstva. Oni koji su platili, na kraju su se žalili da to nisu trebali da urade jer je u jednom momentu dio tih dugova je bio otpisan”, kazao je Boris Tadić, poljoprivredno udruženje “Razvojni centar Argo-net”.
Milionski dug “Farmlenda” zato niko nije otpisao. Neispunjavanje ugovora, na kraju je bila jedna od glavnih zamjerki glavnog revizora. Zbog duga za skladištenja i korišćenje dvije hiljade tona pšenice, tri hiljade tona kukuruza i čuvanje 500 junica – “Robne rezerve” su, već u dubokoj dubiozi, tužile govedarsku farmu, nadajući se da naplate bar nešto.
“‘Robne rezerve’ otišle su u stečaj ne samo zahvaljujući ‘Farmlendu’. Mi taj dug priznajemo, ne bježimo od njega, bili smo u ‘Robnim rezervama’ na desetine puta, dogovarali se, tražili smo moratorijum na isplatu naših obaveza”, istakao je Predrag Zgonjanin, predsjednik uprave “Farmlenda” iz Nove Topole.
Da su “Robne rezerve” u rasulu dokaz su i česte promjene na direktorskoj funkciji a u kuloarima se priča da se, u koalicionoj raspodjeli, tamo odlazilo samo po kazni. Jedan od njih nam je na sam pomen bivše firme – bez pozdrava spustio slušalicu.
Kad se podvuče crta, apsurd je što odlaskom u stečaj “Robnih rezervi”, država ne gubi samo obično preduzeće – već firmu čija je osnovna ideja da bude korektivni faktor kod poremećaja cijena na tržištu. I da iz svojih skladišta hrani naciju u slučaju elementarnih nepogoda. Pitanje je hoće li, kad se u stečaju namire povjerioci, u skladištima ostati i jedna pašteta. ATV