Gdje Vi slavite 1. maj? Sve češće čujem ovo pitanje kako se bliži ovogodišnji Međunarodni praznik rada. Većina zaposlenih, nažalost sve manja populacija u našem društvu, zna gdje će za 1. maj slaviti. Slaviti! Zar „slaviti“ ne znači: radovati se, dijeliti sreću sa najmilijima, uživati u svim blagodetima ovog svijeta.
Prvog maja 1886. godine održane su prve velike demonstracije radničke klase u cilju ostvarivanja boljih uslova rada za radnike. Više od stotinu godina ovaj datum nije imao simbolički karakter već je u stvarnosti predstavljao praznik koji je istinski veličao ostvarenu pobjedu čikaških demonstranata.
Kod nas se 1. maj proslavljao kao veliki državni praznik. Do nedavno su i naši sindikati organizovano predvodili radničku klasu demonstrirajući snagu i jedinstvenost. U svijetu danas ovaj primjer se slijedi samo u najboljim zemljama za rad i radničku klasu. Zašto je to praksa u najboljim ekonomijama svijeta?
Najbolji primjeri zadovoljstva radom – parametar nastao objektivnim ukupnim mjerenjem zadovoljstva radnika platom, uslovima rada, okruženjem, plus poslodavci – potvrđuju neraskidivu vezu između zadovoljstva radnika radom i poslodavaca svojim saradnicima! Država u pomenutim slučajevima samo uživa u ovim blagodetima. Da li je baš tako? Iz našeg primjera država zaslužuje da zajedno sa radnicima i poslodavcima stane rame uz rame. Pa ona je obezbjedila: jasna i fer pravila ponašanja, promovisala najviše ljudske i civilizacijske vrijednosti i uklopila ih u ono što zovemo tržišni ambijent kroz zakone i pravila kojima reguliše tržište rada. Radnici na tim tržištima mogu raditi koliko hoće i šta poznaju. Njihov rad biće plaćen u skladu sa ostvarenim učinkom i niko od njih neće uzeti (oteti) zarađeno već će se s poštovanjem zahvaliti.
Šansu da biraju poslove u budućnosti (čak i kod nas u manjoj mjeri) imaće privilegovani. To su oni koji svoje znanje i sposobnosti mogu uvijek i svugdje dokazati. Njihova produktivnost je brzo uočiva ako im se pruži prilika. A šta je sa armijom radnika (ovaj pojam se odnosi na naše poslovno i geografsko okruženje) koji nemaju potrebna i tražena tržišna znanja? Moramo im pomoći! To što su trenutno uskraćeni za potrebna znanja i vještine ne znači da nam ne trebaju. Šta više! Ako kao društvo uspijemo da podignemo ukupnu produktivnost tržišta rada, svi bi uskoro mogli sa radošću dočekivati „slavlja“ prvog maja! Zar nam to nije dovoljan motiv?
Najveću odgovornost imaju oni u čijim rukama su odluke i moć sprovođenja prethodno dogovorenog. Jedan mogući akcioni plan bi izgledao: jasno odrediti šta želimo postići, dati priliku svim zainteresovanim da promovišu ideje i rješenja, odabrati najbolje argumentovano rješenje, onemogućiti lošim ljudima da spriječe implementaciju i svaki sljedeći plan poboljšati u odnosu na prethodni.
Zavrnimo rukave što prije kako bi već neki naredni 1. maj dočekali u slavlju i sreći.
Srećan 1. maj svim radnicima i poslodavcima!
Miroslav Vukajlović
direktor Agencije Spektar
