BEOGRAD, Danima u kojima se prodajom preduzeća punio budžet očigledno je odzvonilo. Privatizacija u Srbiji posustaje, a većina loših trgovina se ispravlja – podržavljenjem. Od početka godine do danas u Srbiji su privatizovane samo dvije firme, „Enikon“ iz Loznice i „Porečje“ iz Vučja, ukupno za nepunih 250.000 evra. Dokazano loših kupaca, međutim, znatno je više, jer su u istom periodu raskinuta 22 kupoprodajna ugovora.
I poslije skoro deceniju privatizacije i dalje ima neprodatih firmi, ravno – 456. Skoro polovina, njih 208, po svoj prilici neće ni biti prodato. Postupak je u prekidu, jer su osnivači sa prostora neke od bivših republika ili je riječ o vodoprivrednim dobrima i zadrugama. Interesovanja, međutim, nema ni za preostalih 248, pa, iako ne postoje pravne smetnje, teško da će doći do novog vlasnika.
– Postojeći model privatizacije je u velikoj mjeri iscrpio svoje mogućnosti. Sva društvena preduzeća su makar jednom ponuđena na prodaju, ali kupaca, u ovom trenutku, očigledno nema – kaže Vladislav Cvetković, direktor Agencije za privatizaciju. – Mi smo u saradnji sa Ministarstvom ekonomije i regionalnog razvoja i SIEPA počeli da primjenjujemo nove forme privatizacije u okviru postojećih zakonskih okvira. Neke neuspješne privatizacije uspjeli smo da pretvorimo u uspješne priče kao što su primjeri „Fabrike hartije Beograd“, investicije „Jura korporacije“ u fabrici „Zastava Elektro“ u Rači, ili „Benetona“, koji bi trebalo da preporodi „Niteks“ iz Niša. Kroz postupak restrukturiranja obezbjeđujemo da se neki strateški investitor zainteresuje kupovinom dijela imovine.
Do sada je raskinuto čak 627 privatizacija. Kako je prodato ukupno 2.280, znači da je čak 27,5 odsto njih bilo neuspješno. Koliko je ljudi radilo u tim preduzećima, u Agenciji za privatizaciju ne znaju. Kao što niko sigurno ne zna ni koliko je ljudi promjena vlasništva ostavila bez posla.
Kada se kupac proglasi lošim i sa njim raskine ugovor, preduzeće se vraća u nadležnost Agencije. To, međutim, nije garancija preporoda, pa je od oko 200 njih na kraju završilo u stečaju. Ponovo je prodato 117 firmi, a Agencija je i dalje nadležna za još 256 preduzeća i njima upravljaju zastupnici kapitala.
– Mnogo je ciljeva proklamovano 2001. godine kada je ustanovljen ovaj model privatizacije. Neki su ispunjeni, a neki nisu – dodaje Cvetković. – Ovaj model, koji je trebalo da privuče investicije i da transformiše privredu, dao je odlične efekte u ranijim fazama, ali se u kasnijim fazama pokazalo da nije objezbedio odgovarajući kvalitet investitora. Od negativnih efekata privatizacije svakako je najočigledniji povećanje nezaposlenosti. Glavni razlog za to je nedovoljno investiranje. Gdje god su se desile ozbiljne investicije nakon privatizacije ta preduzeća i sada dobro posluju. Tamo gdje je do izražaja došao špekulativni karakter transakcija koje su prije svega imale druge ciljeve, tu se desio neuspjeh privatizacije.
Sadašnji direktor Agencije za privatizaciju, međutim, i pored ovakve statistike ne vjeruje da je privatizacija u Srbiji bila loša.
– Pretvaranje društvenog u privatni kapital bilo je neophodno i smatram da je privatizacija, uprkos svim slabostima, u ovom smislu bila uspješna – kaže Cvetković. – Društveni kapital je već krajem osamdesetih postao velika prepreka privrednom razvoju. Društveni kapital bio je izvor korupcije i neformalne privatizacije. Sa tim oblikom vlasništva moralo se završiti što prije i jednom za svagda. Novosti
U Srbiji 627 propalih prodaja
