BEOGRAD, U Beogradu danas počinje Srpski ekonomski samit, na kom će predstavnici vlasti, privrede i stranih investitora razmatrati pitanja u vezi sa izlaskom iz ekonomske krize, evropskim integracijama, bezbjednošću i privrednim razvojem.
Dvodnevni skup otvoriće premijer Mirko Cvetković, a na njemu će učestvovati i vicepremijeri Ivica Dačić, Mlađan Dinkić i Božidar Đelić, ministri, guverner Narodne banke Srbije Radovan Jelašić, ambasadori Rusije i Nemačke u Srbiji i predstavnici brojnih kompanija i organizacija.
Prvog dana skupa biće održana plenarna sjednica posvećena regionalnoj političkoj stabilnosti i pridruženju Srbije Evropskoj uniji, na kojoj će govoriti ministar spoljnih poslova Srbije Vuk Jeremić.
Teme drugog dana skupa biće ekonomske teme, poput finansiranja velikih projekata, završetka privatizacije i politika u sektorima poljoprivrede, telekomunikacija, trgovine, životne sredine i energetike.
Francuska će zbog nedovoljnih unutrašnjih kapaciteta ove zime morati da uveze više struje nego prošle godine, kako bi zadovoljila dnevnu potrošnju u njenim najvećim vrhovima između novembra i januara
Vijest postaje još više alarmantna, ne zbog Francuza koji će se nekako snaći uz pomoć moćnog brke Tutatisa, blagoglagoljivog Sarkozija, Nijemaca ili nekog četvrtog, već ako se stavi u kontekst predstojeće zime u Srbiji. Ako je Peta republika, moćna sila koja 80% električne energije crpi iz nukleranih izvora, zabrinuta zbog mogućih restrikcija, prava je neizvesnost kako će Srbija rješiti problem potrošnje struje, u prvoj zimi posle bratskog odricanja od ono malo (ali kvalitetnog) gasa, naftnih nalazišta i Naftne industrije Srbije (NIS).
Francuzi su već u oktobru trošili oko 45.000 megavata (MW) na dnevnom nivou, što je oko 70% kapaciteta iz nuklearnih izvora, na osnovu čega se procjenjuje da će se u najkritičnijim sedmicama uvoziti od 4.000 do 9.000 MW dnevno kako bi se podmirile potrebe stanovništva. Populacija toliko “razmažena” da bi zbog mlakih beogradskih radijatora, na našem mjestu, već preduzela nešto. U Francuskoj je, naime, uvreženo bizarno shvatanje da državni službenici postoje zbog građana a na obrnut slučaj se gleda sa zgražanjem i uz oštru socijalnu reakciju.
Problem sa električnom energijom ide toliko daleko da je francuska elektro-distributivna mreža uputila dopis velikim industrijskim potrošačima u kome poziva na štednju struje. Iz srpske perspektive nesumnjiva komparativna prednost koju smo stekli temeljnom i upornom devastacijom industrije, što musavom privatizacijom, što nerealnim političko-ekonomskim ambicijama.
Ušuškani Francuzi predviđaju da će kod najnižih dnevnih temperatura uvoz struje biti limitiran tehničkim kapacitetima elektro-mreže i EDB stoga pominje mogućnost primjene “vanrednih mjera” (na francuskom: prvo smanjenje mrežnog napona potom, bude li potrebe, restrikcija struje).
Napeta elektro-situacija ima i svoje patetične momente na koje su iskusni srpski potrošači već odavno navikli poslije akcija “imaš ringlu, vrati rernu”. U opticaju je sve više brošura koje upućuju na “racionalnu upotrebu kućanskih aparata”, sve do savjeta tipa “gasite svjetlo u sobama gdje niko ne boravi.”
