BANJA LUKA, Vlada Republike Srpske donijela je prije četiri godine odluku kojom se ministrima odobravaju plaćeni troškovi mobilnih telefona u iznosu do 200 maraka. Ipak, u Vladi RS i u javnim preduzećima ne žele da kažu koliko tačno izdvajaju para za plaćanje troškova službenih mobilnih telefona.
Iako smo tražili da nam se dostave pojedinačni mjesečni troškovi u zadnje tri godine, u Ministarstvu porodice, omladine i sporta smatraju da za time nema potrebe i saopštavaju da su „troškovi službenog telefona ministra značajno ispod granice koja je naznačena Zaključkom Vlade RS“.
Ministar pravde RS Anton Kasipović potrošio je u aktuelnom mandatu 3.730 KM impulsa. Njegov pomoćnik u resoru pravosuđa potrošio je 1.518, pomoćnik u resoru za izvršenje krivičnih sankcija 1.600, a pomoćnik za poslove notarijata, advokature, pravobranilaštva, besplatne pravne pomoći i sprovođenje Strategije za borbu protiv korupcije 603 KM. Ministar za ekonomske odnose i regionalnu saradnju Zlatan Klokić razgovarao je tokom 2015, 2016. i 2017. godine za 4.558 maraka. Njegovi pomoćnici, sa druge strane, nemaju pravo na plaćene troškove mobilnog telefona.
Prosječan iznos službenog telefonskog računa bivšeg ministra nauke i tehnologije Jasmina Komića u prosjeku ne prelazi 100 KM mjesečno, a pomoćnika ministra Siniše Marčića i Biljane Vojvodić 40 KM. U ove iznose je uključena i telefonska pretplata. Ukupni troškovi za korištenje mobilnih telefona ministra uprave i lokalne samouprave Lejle Rešić, dva pomoćnika i sekretara iznose 9.721,81 KM. U Mnistarstvu su izračunali da je prosječna mjesečna potrošnja ovog „kvartera“ 75,96 KM. I u Ministarstvu prosvjete i kulture se pozivaju na odluku Vlade RS i napominju da su prosječni mjesečni troškovi Daneta Maleševića „ispod ovog iznosa“. Maleševićevim pomoćnicima priznaju se troškovi do 50 maraka.
Ni Dragan Lukač ne voli da se zna koliko razgovara na telefon, koga zove i koliki su njegovi računi. U Ministarstvu unutrašnjih poslova odgovaraju kratko: Vlada Republike Srpske je na 5. sjednici održanoj 4. 4. 2013. godine donijela Smjernice na osnovu kojih se ministrima u Vladi RS priznaju troškovi mobilnih telefona u iznosu računa do 200 KM. U Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju „zeru“ su precizniji.
– Prosječni mjesečni troškovi ministra za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Srebrenke Golić iznose maksimalno do 140 KM, uključujući i periode kada je iz službenih razloga u romingu. Napominjemo da je ministar Golić telefonski aparat koji koristi u službene svrhe kupila od ličnih sredstava – navode u MPUGIE.
Mjere štednje su na snazi i u Ministarstvu finansija RS. Ministar Zoran Tegeltija troši službene impulse „ispod granica koje su naznačene Zaključkom Vlade RS“, dok njegovi pomoćnici nemaju pravo na plaćene troškove korištenja mobilnog telefona. Prema podacima Glavne službe za reviziju javnog sektora RS Ministarstvo finansija je prošle godine za mobilne telefone izdvojilo 7.109, a 2015. godine 8.819 KM. Ministar saobraćaja i veza Neđo Trninić potrošio je na ime službenog mobilnog telefona u mandatu 5.208 KM, odnosno 162,76 KM mjesečno. Pomoćnik ministra za drumski saobraćaj Nataša Kostić potrošila je 1.203 KM, pomoćnik ministra za željeznički, vodni i vazdušni saobraćaj Vesna Vožni 697,67, a pomoćnik ministra za poštanski saobraćaj, telekomunikacije i evropske integracije 805,29 KM.
Prosječni troškovi ministra zdravlja i socijalne zaštite Dragana Bogdanića iznose 170 maraka, dok njegovi pomoćnici imaju pravo na troškove pretplate koji na mjesečnom nivou iznose 16 maraka (bez PDV-a). Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica RS u aktuelnom mandatu za plaćanje računa službenih mobilnih telefona ministra i njegovih pomoćnika izdvojilo je ukupno 10.230 maraka, ali se u odgovoru koji smo dobili ne navodi koliko je mjesečno trošio Davor Čordaš, a koliko njegovi pomoćnici.
Predsjednica Vlade Republike Srpske Željka Cvijanović mjesečno potroši oko 100 KM na službenom telefonu.
Odgovore nismo dobili u ministarstvima Petra Đokića, Predraga Gluhakovića, Steve Mirjanića i Milenka Savanovića. Prema podacima Glavne službe za reviziju javnog sektora RS Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva prošle godine je izdvojilo 17.950 KM za plaćanje troškova mobilnih telefona; u Gluhakovićevom resoru za istu namjenu potrošeno je 3.554 KM; rekorderi po broju impulsa su, barem prema revizorskim podacima, Milenko Savanović čije je Ministarstvo platilo 26.244 KM za mobilnu vezu i Stevo Mirjanić čiji se resor „pružio“ sa 27.774 KM.
U Narodnoj skupštini Republike Srpske za tri godine najviše para za troškove mobilnog telefona potrošio je potpredsjednik NSRS Nenad Stevandić. On je od 2015. godine pa do danas potrošio čak 7.242 KM. Predsjednik NSRS Nedeljko Čubrilović u istom periodu potrošio je 5.317 KM. I ostali potpredsjednici nisu „lake ruke“ – za mobilni telefon Senada Bratića izdvojeno je 4.989, dok je nježniji pol ujedno i skromniji – Željka Stojičić koštala je parlament 1.335, a Sonja Karadžić Jovičević 1.335 KM. Potpredsjednici NSRS potrošili su na mobilne telefone za bezmalo tri godine 14.901 KM.
Ništa jeftiniji nisu ni šefovi poslaničkih klubova. Najviše zahtjeva ima Darko Banjac koji je uknjižio 4.820 maraka za razgovore mobilnim telefonom. Prati ga Vukota Govedarica sa 4.425 KM. Za Radovana Viškovića izdvojeno je 3.719 KM, za Branislava Borenovića i Miroslava Brčkala 975 KM, za Spomenku Stevanović 2.445 KM, za Slobodana Protića1.412 KM, za šefove Koalicije Domovina 1.948 KM. Šef Kluba poslanika NDP-a Krsto Jandrić nije tražio nijednu marku za troškove mobilnog telefona. „Šefovi“ su tako za tri godine razgovarali za 19.747 maraka.
Direktorica „Elektrokrajine“ Seka Kuzmanović je, kao i većina rukovodilaca javnih preduzeća, u VPN mreži. „Elektrokrajina“ ima ugovor sa „m;telom“ o korištenju poslovnog broja u mobilnoj mreži. Mjesečna pretplata po korisniku pretplate od 2014. do 2016. godine iznosila je 11 KM, a u ovoj svega devet maraka. I direktor Hidroelektrana na Vrbasu Nedeljko Kesić je u VPN mreži i to na istoj tarifi kao i prvi dama „Elektrokrajine“. Ukupni troškovi računa mobilnog telefona direktora HeV-a u protekle tri godine iznosili su 5.205 maraka, a od toga iznosa obustavljeno je 4.809 KM.
Direktor Hidroelektrana na Drini potrošio je od avgusta 2014. do avgusta ove godine 6.048 KM za mobilne telefone. Njegov direktorski kolega u „Elektro-Hercegovini“ Dragan Savić u istom periodu potrošio je samo 407 KM. U Hidroelektranama na Trebišnjici dosljedno prate odluke Vlade RS i direktorima i izvršnim direktorima ne plaćaju troškove službenih mobilniih telefona. Paljanska „Elektrodistribucija“ za plaćanje troškova službenog mobilnog telefona mjesečno izdvaja 15 KM, „a za preostali utrošeni iznos tereti platu direktora“.
Za troškove mobilnog telefona direktoru Pošta Srpske odobren je mjesečni limit u iznosu od 150 KM. Za četiri izvršna direktora ovog preduzeća odobren je mjesečni limit u iznosu od 100 KM. Od januara 2014. do decembra prošle godine generalni direktor Šuma Srpske Risto Marić zvao je sa službenog telefona za 5.084 KM. Direktoru Puteva Republike Srpske odobren je mjesečni iznos od 200 KM, ali nije poznato da li je njegov račun manji od naznačenog iznosa ili „prebacuje“ odobreni limit. Od januara 2015. godine do danas direktor Voda Srpske potrošio je svega 418 KM. Vršilac dužnosti generalnog direktora Željeznica Republike Srpske Dragan Savanović potrošio je za tri i po godine 6.827 KM.
Postavlja se pitanje koliki su računi za fiksne telefone s obzirom da mnogim ministrima sekretarice putem fiksne telefonije uspostavljaju vezu sa sagovornicima.
Iz Vlade Republike Srpske do objave ovog teksta nismo dobili odgovor na pitanje da li raspisuju tender za nabavku službenih telefona, odnosno impulsa. Ostaje nepoznato na osnovu čega Vlada Republike Srpske i javne institucije u Republici Srpskoj biraju samo jednog operatera koji im omogućuje korišćenje službenih telefona. Isto se odnosi i na sve druge lokalne i republičke institucije te državna preduzeća.
U kompaniji „Blicnet“ kažu da raspolažu modernom infrastrukturom, opremom i velikim iskustvom u pružanju usluga fiksne i mobilne telefonije. Ipak, uslugu Blicnet telefonije u Republici Srpskoj koristi svega desetak manjih javnih institucija i organizacija, uglavnom u Banjoj Luci.
– Redovno pratimo proces javnih nabavki i ono što smo primijetili jeste da sve javne institucije ne objavljuju redovno svoje pozive za dostavljanje ponuda, čak i one institucije koje to čine veoma često postavljaju ograničavajuće uslove koji nisu ključni za predmetnu nabavku, ali svakako utiču na izbor ponuđača – kazali su u „Blicnetu“.
Zbog toga u ovoj kompaniji smatraju da se domen javnih nabavki u oblasti fiksne i mobilne telefonije mora značajno unaprijediti kako bi svi zainteresovani operateri mogli konkurisati i dobiti jednake prilike za učešće u predmetnim nabavkama koje pripremaju i objavljuju javni organi u skladu sa javnim interesom.
– Mijenjanje operatera telefonije pojednostavljeno je unazad nekoliko godina kada je u BiH uspostavljena usluga prenosivosti telefonskih brojeva u fiksnu i mobilnu mrežu, što znači da javne institucije mogu da koriste uslugu telefonije drugih operatera uz zadržavanje postojećih telefonskih brojeva te korisnici samo nastavljaju pozivati poznate brojeve bez ikakve promjene u navikama. Na ovaj način obezbijedio bi se princip transparentnosti, nediskriminacije i konkurencije, a javni organ bi sebi osigurao kvalitet i ekonomsku isplativost usluga najboljeg ponuđača – kazali su u „Blicnetu“.
Frontal
*Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)
