LESKOVAC, Za nekoliko mjeseci, ako se ispune planovi investitora iz Njemačke i Turske, na evidenciji leskovačke Nacionalne službe za zapošljavanje više neće biti nijednog tekstilca. Njih 1.500, koliko je trenutno nezaposleno, ima šansu da dobije posao pletača, ili tkača u Fabrici čarapa “Falke”, ili krojača u konfekcionari “Džinsi Istanbul”.
To da će da se traži “tekstilac više” zvuči nevjerovatno u sredini u kojoj je do prije petnaestak godina radilo 12.500 radnika u tekstilnoj industriji. To je probudilo i nadu za 30.000 nezaposlenih, spremnih da se prekvalifikuju i prođu obuke koje organizuju ove fabrike u leskovačkoj Školi za tekstil i dizajn, ali i u fabrikama u Njemačkoj i Turskoj.
Za 200 radnih mjesta u “Falkeu” prijavilo se 400 kandidata, a dvadesetak, među kojima je i Dušica Grozdanović (51), sprema se da ide u Njemačku. Dušica posljednjih osam godina nema posla, jer je fabrika u kojoj radila “Zele Veljković” propala tokom tranzicije. Posao u novoj fabrici, koja se otvara sredinom aprila, dobio je i njen sin Aleksandar (21).
– Ni u snu nisam mogla da zamislim da ću u šestoj deceniji opet da imam posao i to u svojoj struci. Čitav radni vijeka sam u industriji čarapa. Ne bojim se odlaska u Njemačku, niti obuke. Moraćemo da završimo i kurs njemačkog jezika, ali osjećam da sam sposobna, jer nema ništa gore nego sjediti besposlen – priča Dušica, ne krijući radost što će ponovo raditi sa bivšim koleginicama.
Dušica pripada “staroj gardi” tekstilaca kojih je sve manje kadrih za posao. Neizvjesnost i besparica prije vremena je onesposobila ove ljude i skratila njihov radni vijek. Zbog propasti u tekstilnoj industriji ugašeni su i tekstilni smerovi u srednjoj Školi za tekstil i dizajn, tako da godišnje samo njih dvadesetak izađe sa diplomom srednjeg tekstilnog obrazovanja. Po ocjenama nadležnih iz Nacionalne službe za zapošljavanje, šansu mogu da imaju i hemijski i poljoprivredni tehničari, ili gimnazijalci koji teško dolaze do posla, naravno, pod uslovom da su spremni za prekvalifikaciju. Na evidenciji je i 60 tekstilnih inženjera bez zaposlenja.
– Na našim evidencijama ima 325 pletača od kojih su samo petoro mlađi od 30 godina, jer je pletački smjer ukinut prije 10 godina. Sa konfekcionarima stojimo malo bolje, jer ih je ukupno 419 od kojih je 60 mlađe od 30 godina. Međutim, imamo veliko interesovanje žena od 30 do 35 godina iz drugih struka koje su zainteresovane da rade u tekstilu – kaže Marija Stefanović, portparol ove službe.
Nadu u preporod tekstilne industrije podstakao je i prije nekoliko dana Taner Bujkačin, investitor iz Turske, vlasnik firme “Džinsi Instanbul”, koji je zakupio pogon fabrike “Leteks”, koja je u stečaju, a koja bi prema najavama, mogla da proradi već u martu. Za prvih 70 radnika konkurisalo je 250 nezaposlenih.
Škola
Suzana Dimitrijević, direktorka Škole za tekstil i dizajn, kaže da će ove investicije preporoditi školu, jer će učenici imati perspektivu. Planiramo da otvorimo kombinovano odjeljenje pletača i mehaničara pletačkih mašina – kaže direktorka.
“Falke”
Kamen temeljac za fabriku “Falke” položen je novembra prošle godine, a investicija je vrijedna 10 miliona evra. Na 15.000 kvadratnih metara, godišnje će se proizvoditi 10 miliona pari čarapa za izvoz. Novosti
