BEOGRAD, Otkako je prije norveški Telenor obznanio da je prodao poslovanje u regionu centralne i istočne Evrope investicionom fondu PPF ne prestaju nagađanja da li će njegov vlasnik, najbogatiji Čeh Petr Kelner, samo “protrčati” kroz region ili će trajnije da ostane.
I dalje se postavlja pitanje da li je on samo produžena ruka američkog investicionog fonda Kohlberg Kravis Roberts (KKR), koji je većinski vlasnik domaćeg kablovskog operatera SBB i da li je zapravo kupio telekomunikacione kompanije za njih. To podrazumjeva da će kasnije njima da ih i formalnopravno preproda.
Vrijeme će pokazati koliko ima istine u ovim nagađanjima, međutim sada kada je jedna od najvećih svjetskih telekomunikacionih kompanija otišla sa ovog tržišta nameće se pitanje koliko vredi naša, u većinskom državnom vlasništvu – Telekom i koliko bi država, ukoliko ponovo poželi da ga proda, mogla za njega da dobije para.
Podsjećanja radi, prema nikad zvanično nesaopštenim informacijama, na posljednjem tenderu 2015. godine ponudu je dao samo jedan američki investicioni fond, i to 1,1 mlrd EUR za 58,1 odsto državnog kapitala. Aleksandar Vučić, tada u svojstvu premijera, vajkao se “da su dali bar 100, 200 mil EUR više”. Upućeni u pregovore ocjenili su da je ponuda bila nedovoljno niska da bi se lako odbila, ali i nedovoljno visoka da bi se prihvatila.
Telekom još nije saopštio kako je poslovao u 2017. godini, međutim stručnjaci kažu da ni danas ne bi mogao da dobije više od tada ponuđene sume, čak bi mogao da dobije i znatno manje. Cijeli Telekom, ukupno devet kompanija, po njihovim procjenama, vrijedi između 1,7 i 1,9 mlrd EUR, što je manje nego prije dvije godine. Kažu da kompanija zaostaje za konkurencijom, jer u nove tehnologije ne investira, a sve je to posljedica toga da država iz nje, kroz dividende, isisava profit – a to je činila radi pokrića minusa u državnoj kasi. Podsjećanja radi, za 2016. godinu Telekom je uplatio rekordnih 8,9 milijardi dinara u državnu kasu, za 2017. osam milijardi dinara, a za 2015. godinu 7,6 milijardi dinara.
SA druge strane, Telekom se suočava sa sve nižim prihodima od fiksne telefonije, stagnacijom tržišta mobilne telefonije, jer nema rasta mobilnog saobraćaja, kao i sa konkurencijom kablovskih operatera, koji nude i internet i fiksnu telefoniju. To što Telekom ima više pretplatnika od Telenora nije mu donelo i veću profitabilnost.
Nenad Gujaničić, iz brokerske kuće Momentum securities kaže da je Telenor svoje podružnice u regionu prodao po cijeni koja je 6,4 puta veća od profita pre kamata, poreza i amortizacije (EBITDA), korigovano za neto dug.
– Nažalost, još nemamo rezultate poslovanja za Telekom Srbije za prošlu godinu, čak ni za prvih šest meseci 2017, kako bismo mogli da napravimo poređenje sa ovom transakcionom cenom. Jedino što je poznato jeste da je Telekom Srpske nastavio silazni trend poslovanja u 2017. godini, jer ima pad dobiti od petnaestak procenata, a i bez toga teško je verovati da je Telekom Srbije u prošloj godini napravio bolje rezultate nego u 2016. I to zbog oštre konkurencije, pada prihoda u fiksnoj telefoniji, smanjenja ulaganja u razvoj, plaćanja visokih dividendi – kaže ovaj broker.
Gujaničić dodaje da je u 2016. kompanija na nivou grupe imala profit prije kamata, poreza i amortizacije od oko 345 mil EUR, dok je neto dug na kraju 2016. iznosio oko 370 mil EUR. Uz postignuti multiplikator, kao u slučaju Telenora, kompanija bi mogla biti prodata po cijeni od 1,7 do 1,8 mlrd EUR, odnosno 980–1.050 mil EUR za državni paket akcija od 58,1 odsto. Dodaje da treba uzeti u obzir činjenicu da Telekom Srbije ima znatan višak zaposlenih, uz manjak stručnog kadra, pa bi u slučaju potencijalne prodaje kupci tražili dodatni popust na transakcionu cijenu.
Ekonomski analitičar Dragovan Milićević kaže da je trenutna optimalna vrijednost Telekoma, koju je izračunao na bazi desetogodišnje procene novčanih tokova, 1,9 mlrd EUR. Preračunato, za 58,1odsto državnog kapitala Telekoma država bi i danas mogla da dobije 1,1 mlrd EUR, koliko je pre dve godine nudio neimenovani američki investicioni fond.
– To samo pokazuje koliko je taj fond precizno izračunao buduće prihode našeg Telekoma – kaže Milićević, dodajući da ova kompanija ima veći trošak kapitala od prosjeka industrije, veći udio duga i kapitala, ali bolju poziciju povrata na kapital od prosjeka uporedivih kompanija. Očekivana stopa reinvestiranja i očekivana stopa rasta u narednom periodu manje su od optimalnih. Politika
