ŠABAC, Katastrofalna suša „ubraće“ ove godine dvije milijarde dinara samo na kukuruznim poljima u okolini grada na Savi, a stručnjaci procjenjuju da su još milijardu nepovratno izgubili i proizvođači soje, suncokreta, voća i povrća.
S obzirom da je u agraru sve povezano, smanjenje roda kukuruza – koje na pojedinim parcelama iznosi i do 70 odsto – negativno će uticati na tov svinja i junadi, odnosno proizvodnju mlijeka u stočarskoj Mačvi.
Član Gradskog vijeća zadužen za poljoprivredu, Petar Lončar, kaže da je čitava godina bila nepovoljna: od poznih proljećnih mrazeva, koji su na oko 3.500 hektara prepolovili rod voća, pa do skorašnjih tridesetak dana tokom kojih u ovom kraju nije pala ni kap kiše. Zato je, kaže, pravi čas da se razmišlja o asanaciji – što se poklapa i sa formiranjem vlade Srbije, čija bi prva urgentna mjera trebalo da bude pomoć u jesenjoj sjetvi, kako bi seljaci „premostili“ gubitke.
– Ukoliko bi se proglasila elementarna nepogoda, o čemu se sve više govori, zemljoradnici bi mogli biti oslobođeni plaćanja doprinosa, kao što se već dogodilo 2003. Tada je to bila i jedina mjera od koje su imali koristi, a sada svakako očekuju da im se obezbjede obrtna sredstva za jesen. Ako ne direktno, onda bar u vidu bonova za naftu, đubriva i sjemena – objašnjava Lončar.
Inače, na području Šapca kukuruz je zasijan na 25.000 hektara, što je polovina oraničnih površina. Najveći dio roda tradicionalno je namijenjen stočarskoj proizvodnji, a mačvanska ravnica – ne baš tako davno – tržištu bivše Jugoslavije isporučivala je i 100.000 svinja godišnje. Nažalost, poskupljenje žitarica na domaćem i svjetskom tržištu posljednjih godina prepolovilo je ovaj posao i ispraznilo mnoge obore.
– Poslije najnovijih gubitaka, sigurno je da će biti još manje i svinja, i junadi, i mlijeka. Domaćini gaje do 13.000 krava i junica, ali treba imati na umu da je taj broj smanjen za 30 odsto u odnosu na prije dvije decenije. Jer, mjere od kojih se očekivalo da oporave skrajnuto stočarstvo ostale su na najavama, a nije tajna ni da se otkupom i preradom bave razni mešetari, te da je mesna industrija u pogrešnim rukama – kaže Lončar, napominjući kako je, da bi se pokrenula „teška industrija“ poljoprivrede, kako nazivaju stočarstvo, neophodno obezbjediti dovoljne količine jeftine hrane za tov.
Nadalje, zalivnih sistema sjetimo se samo u sušnom periodu, a brze i konkretne mjere daje i kopanje dubinskih bunara. Tako je sistemima „kap po kap“, na primjer, u šabačkom kraju pokrivena skoro svaka plantaža jagodičastog voća.
– Uvođenje skupljih sistema za zalivanje voćnjaka isplati se već u prvoj sezoni, pa ne vidim razlog da država ne stavi u funkciju postojeću kanalsku mrežu i na taj način pomogne ratarstvo. Takođe, problem je i što seljak nema početni kapital, odnosno ne može samostalno da finansira navodnjavanje velikih parcela, a znamo kakve mu kredite banke nude – zaključuje Petar Lončar.
Realnost
Direkciji za poljoprivredu u Šapcu već su se obratili poljoprivrednici i udruženja sa zahtjevima da suša bude proglašena za elementarnu nepogodu. Mnogi od njih, koji nisu uspjeli da proizvedu dovoljno kukuruza i druge stočne hrane, paralelno razmišljaju i o smanjenju kapaciteta farmi krava.
Pšenica u ofanzivi
Prije nego što je suša stigla da uzme danak, ratari su požnjeli pšenicu koja je ove godine donijela za deset do 20 odsto veće prinose – oko pet tona po hektaru – zbog čega se očekuje da će domaćini i na jesen ponovo saditi ovu kulturu. – Država i lokalna samouprava trebalo bi da obrate pažnju na kvalitet te sjetve, jer ćemo, u suprotnom, ponovo imati slične paradokse: da pšenica bilježi veći prinos po hektaru nego kukuruz – naglašava Lončar. Novosti