OSLO, Norveška najveći dio struje dobija od vode.Norvežani imaju rijeke. I na njima hidrocentrale. Tako često proizvedu i više struje nego što im treba pa je prodaju – posebno kada u okolnim zemljama ne duva vjetar. Jer, recimo Njemačka, ima vjetrenjače koje prave struju.
„ Industrijalizacija Norveške počiva na jeftinoj struji. Danas se 98 odsto struje dobija iz akumulacionih jezera. Voda je veoma važna za nas Norvežane“, kaže Roald Tjorteland.
Na putu dugom 245 kilometara od izvora u brdima do ušća u Sjeverno more kod Kristijansanda rijeka prolazi kroz osam akumulacionih jezera. Tjorteland i njegove kolege tehničari mogu daljinskim upravljačem iz centrale da uključuju i isključuju turbine u roku od nekoliko minuta.
Kada ima vjetra, Norvežani smanjuju proizvodnju u hidrocentralama. Nomeland je jedna od najstarijih hidroelektrana u Norveškoj, sagrađena je 1920. godine. Uprkos tome je pouzdana, kaže Tjorteland i objašnjava: „Ovo je komandna tabla za turbine Francis, koje u principu pouzdano rade od 1920. Visinska razlika je 20 metara i u sekundi protiče 180 kubnih metara vode. Godišnje se proizvede 170 gigavat sati – to je dovoljno struje za 15 hiljada domaćinstava“.
Liberalizacijom tržišta mnogi su se uključili u trgovinu strujom. Siv Skogestad iz koncerna Agder Energi u Kristijansandu nastoji da sve drži pod kontrolom. Na njenom radnom stolu svjetluca cijela galerija monitora. Na njima se vide tabele, brojevi i ponovo brojevi koji djeluju prilično tajanstveno za nevino oko. Analitičarka prati proizvodnju i potrošnju struje, snagu vjetra, protok vode, narudžbine velikih kupaca, tehničke greške.
„Mnogi činioci utiču na cijenu – učinak danskih vjetrenjača, nivo vode u rezervoarima, sutrašnja vremenska situacija. Mi Norvežani smo u povoljnom položaju, jer smo u stanju veoma fleksibilno da regulišemo proizvodnju. Ako je dovoljno vjetra, onda smanjujemo proizvodnju u hidroelektranama“, kaže Siv.