ATINA, U ponedjeljak je sve započelo uz gotovo bezazleno trubljenje sirena u centru Atine, a u utorak će se nastaviti generalnim štrajkom koji prijeti da potpuno zaustavi život u Grčkoj.
Jer, dva najveća grčka sindikata, ADEDI (Sindikat državnih službenika) i GSEE (Konfederacija radnika Grčke) stupaju u utorak u 24-časovnu opštu obustavu rada.
Razlog ovome je protivljenje novom setu zakona kojima se ozakonjuje dogovor sa međunarodnim kreditorima, a po kojima će do kraja septembra 25.000 zaposlenih u javnom sektoru biti prebačeno na „mobilnu listu“, što je siguran put ka otkazu.
I sindikalisti i vlada, reklo bi se, rade ono što im je u opisu posla, a svi znaju da će biti onako kako mora – da će mjere biti usvojene, bez obzira na proteste sindikata.
Tako je od samog početka ekonomske krize u Grčkoj.
Bolni rezovi u sferi ekonomije, državne uprave, zdravstvu, školstvu, lokalnim organima uprave, propraćeni su mnogobrojnim protestima, štrajkovima, opstrukcijama na svim nivoima, ali efekta nije bilo. Gvozdeni zagrljaj kreditora, u zamjenu za „zlatni kavez“ od više stotina milijardi koji je proslijeđen Grčkoj, nije popuštao. Čak i kada je bilo jasno da su potezi MMF-a i Brisela pogrešni.
U takvoj situaciji „sindikalni baroni“ – većina se profesionalno „bori“ za radnička prava – organizovali su najširi mogući front protiv vlade, unaprijed svjesni da većina zahtjeva nadilazi sferu realnosti. Ali njihova upornost je zadivljujuća: za posljednje tri godine, od februara 2011. organizovano je čak 36 štrajkova sa prefiksom „pan“ – što će reći „svegrčki“. Bile su to obustave od nekoliko sati, do višenedjeljnih štrajkova prevoznika ili moreplovaca.
Kad god je bilo potrebno, kada je dara prevršila mjeru, vlada je potezala za krajnjim sredstvom – civilnom mobilizacijom, koja znači momentalni otkaz za sve koji se ogluše o naredbu da se pojave na poslu, i štrajkovi su prekidani.
Niko se ne usuđuje, barem ne javno, da tačno izračuna štetu koja je nanijeta državi od štrajkova moreplovaca, kontrolora leta, prevoznika, ljekara, nastavnika, univerzitetskih profesora, komunalnih službi, javnog saobraćaja u Atini, carinika, novinara, čak i policajaca i jednog dijela vojske. U pitanju su desetine milijardi evra, što i za zemlje sa solidnijom ekonomijom predstavlja težak udarac.
Šta će proizvesti generalni štrajk koji je otpočeo u jeku turističke sezone?
Ništa što bi moglo da pomogne radnicima i penzionerima, koji su zaista u sve težem položaju, ako se imaju u vidu sve niži lični dohoci i cijene na grčkom tržištu. Ali zato će milioni turista, koji bi svojim novcem trebalo da pomognu da se grčki turizam vrati na nivo iz 2006. doživjeti „svegrčko“ maltretiranje. Od carine, preko trajekta, aerodroma, autobuskog prevoza, željeznica, pošta, apoteka, zlu ne trebalo, bolnica.
A, poslanici će u rashlađenoj skupštinskoj sali, kao i uvijek do sada, glasati „za“.
Neka “tajna veza“
Nije tajna da su vrhovi sindikata po pravilu okupirani od „lidera“ veoma bliskih strankama u trendu. Danas niko ne sumnja da su čelnici najvećih sindikata najbliži opozicionoj Sirizi, baš kao što su prije dvije decenije bili bliski Pasoku i obično završavali kao poslanici, kad to zasluže svojom sindikalnom borbom.
Najjači sindikat
Nema nikakve sumnje da je Sindikat državnih službenika „najjači“, jer, valjda zbog viška slobodnog vremena, prekomjerne masovnosti i privilegija, ima mnogo razloga za „pravednu radničku borbu“. A da pritom, niko nikada nije postavio pitanje opravdanosti radnih mjesta ljudi koji su se po „partijskoj liniji“ uselili u hladovinu državne fotelje. Novosti
