NAJROBI – U kenijskoj metropoli Najrobiju više od polovine stanovništva živi u slamovima. Slično je i u drugim afričkim metropolama. Ali ima i primjera povratka zemljoradnji. Zahvaljujući porastu cijene kafe.
Mladi zemljoradnik Džekson Rugara kroči odlučno u gumenim čizmama, plodna crnica kenijske visoravni mu se lijepi za potplat. Na putu prema svojoj skromnoj kolibi prolazi kroz povrtnjak. Unutra u kolibi – sjedeća garnitura na podu od nabijene zemlje. Po zidovima vise listovi starih kalendara s portretima fudbalera ili vedutama evropskih gradova. Kišno je razdoblje, kapi uz veliku buku udaraju o limeni krov.
“Ja sam se svjesno odlučio za poljoprivredu zato jer mogu zaraditi i biti sam svoj šef. Niko me ne može izbaciti”, priča Džekson.
Njegova budućnost, kako vjeruje, leži u kafi.
Džekson je član zadruge mladih poljoprivrednika koji zajednički uzgajaju kafu. Zarada zadruge se vraća zadrugarima u obliku mikrokredita. Džekson je taj novac iskoristio i kupio kravu, koja se već dva puta otelila. Osim toga, prodajom mlijeka zarađuje toliko da može bez problema vraćati kredit.
Džekson je sada toliko oduševljen životom na selu da sljedeće godine zajedno s jednim prijateljem želi investirati u pčelarstvo.
Ali, nije oduvijek bio oduševljen životom na selu. Nakon škole je izučio za električara i dvije godine je radio u kenijskoj metropoli Najrobiju. Ali tada se, prije tri godine, vratio u rodni Kangoho, mjesto usred plodne kenijske visoravni. Otkriva nam i zašto.
“U Najrobiju se doduše zarađuje mnogo više. Ali i život je skuplji. Sve se mora platiti: voda, stanarina, struja. Ovdje je mnogo manje izdataka, a prodajom poljoprivrednih proizvoda čak ostvarujemo veću dobit nego u Najrobiju”, priča Džekson.
Poljoprivreda je dugo vremena bila smatrana nečim čime se bave samo starci koji ostaju na zemlji. Međutim, sada se to promijenilo. Barem što se tiče centralnog dijela zemlje gdje se uzgaja kafa.
Nedaleko od Džeksonove kolibe nalazi se zadruga “Gikanda”, koja se bavi uzgojem kafe. Ova zadruga je zbog kvalitetne kafe poznata u cijelom svijetu. Trenutno se sprovode školovanja, uzgajivači kafe sjede u improvizovanim učionicama, razgovaraju s instruktorima. Trenutna tema je ekološki održiva borba protiv nametnika. Cilj je povećanja uroda po stablu, koji trenutno oscilira između pet i 15 kilograma.
“Ako mi treba više novaca, jednostavno uzgajam više kafe. To je tajna. Naravno da je posao naporan, zato se i tako intenzivno bavim svojom plantažom. Moje polje je moja kancelarija. Svakog jutra dolazim ovamo i provjeravam kako se osjećaju moje biljke”, priča poljoprivrednik Čarls Vandžohi dok istovremeno skida crvene plodove sa stabala njegove visine. Čarlsova odjeća (polucipele i odijelo) zaista više pristaju nekoj kancelariji nego vlažnom polju. Ali to nije važno. Njegova stabla godišnje urode i do 12 kilograma. Čarls bi htio više. I kvalitet je važan. Jer kvalitetniji plodovi donose više novca. Cijena kafe je trenutno dobra, poljoprivrednicima zadruga plaća 105 šilinga za kilogram, oko 80 evrocenti. Bilo je razdoblja kada je cijena bila samo desetinu od današnje. “Trenutno se ne mogu požaliti. U 20 godina otkako se bavim uzgojem kafe mogu kupiti još zemlje kako bih povećao urod”, kaže Čarls.
I Džekson i njegova supruga Šelmi su zadovoljni. Uvjereni su da će im uzgoj kafe pomoći u školovanju njihove dvoje djece. Šelmi ne sanja ni o Najrobiju niti o nekoj evropskoj metropoli, nego o svom Kangočiju.
“Za sve u životu treba naporno raditi. Ne vjerujem ni da je drugdje drugačije. Ni u Evropi ne možete samo sjediti i čekati da vam novac padne s neba. I ovdje se može zaraditi ako se naporno radi i obavlja posao koji usrećuje”, zaključuje mlada poljoprivrednica. Agencije