BERLIN, Udruženje njemačkih dobrotvornih organizacija objavilo je svoj godišji izvještaj o siromaštvu u Njemačkoj. Prema tom izvještaju 16 odsto Nijemaca vodi se kao siromašno. Ali, velike diskusije se vode upravo oko te definicije.
Kao i svake godine, ovaj izvještaj je bio povod za diskusije o tome šta je uopšte siromaštvo u jednoj visoko razvijenoj industrijskoj zemlji poput Njemačke.
Zanimljiv je kriterijum autora izveštaja koji kaže da “kao siromašna važi osoba koja raspolaže sa manje od 60 odsto vrijednosti prosječne plate”.
Interesantno je da je broj siromašnih građana opao u istočnim saveznim pokrajinama a porastao u zapadnim, prenosi “Deutsche Welle”,
Poučan je i podatak da muškarci koji žive na granici siromaštva žive u prosjeku 10,8 godina kraće od onih dobrostojećih.
Kod žena ta razlika iznosi osam godina. Postoje različita tumačenja te pojave. Jedni je objašnjavaju nemarnijim odnosom siromašnijih prema sopstvenom zdravlju, a drugi lošijim uslovima u kojima takvi ljudi žive i rade.
Njemački list “Folksštime” o ovoj temi piše:
“Tamo gdje se vode posebno žestoke borbe oko monopola na tumačenje pojmova, značenje pojedinih riječi postaje sve nejasnije. Tako sada jedna mlada porodica koja živi u sopstvenoj kući u saksonskom Altmarku i ima na raspolaganju 2.000 evra mjesečno, važi kao ’siromašna’. Je li ta porodica zaista siromašna? Možemo li nju da okarakterišemo kao ’socijalno slabu’, kako se to kaže u žargonu menadžmenta siromaštva, iako se tu radi o relativnoj ekonomskoj slabosti? Proteklih godina se prosječna plata povećala za oko 30 procenata. Da li 60 odsto od toga uvijek znači ’siromaštvo’?”, pita se list, a potom dodaje:
“Bilo bi vrijeme da se siromaštvo u Njemačkoj definiše tako da može da se diskutuje o njegovoj suštini, a ne o jednoj proizvoljno određenoj vrijednosti, koja mnogim institucijama koje dobro žive od siromaštva, garantuje ’siromaštvo’ za sva vremena. Siromaštvo se mora tačno definisati da bi moglo da se ciljano suzbija.“
Sličan stav o definiciji siromaštva ima i list “Sarbriker cajtung”.
“Izvještajem su obuhvaćeni i mnogi studenti, iako većina njih može sa optimizmom da gleda u budućnost. Tu su i seniori sa mini-penzijama. Statistika ne uzima u obzir da li su oni možda i vlasnici stambenog prostora u kojem žive”, piše “Sarbriker Cajtung”.
Ni “Noje tag” nije najzadovoljniji izvještajem i definicijom siromaštva u Njemačkoj, ali tvrdi da u Njemačkoj ima previše siromašnih.
“Glavni problem, kada hoćemo da diskutujemo o siromaštvu, ispostavlja se vrlo brzo. Siromaštvo je relativno, siromaštvo je subjektivno. Kada naučnici siromaštvo izražavaju brojkama , onda je to pokušaj da se stvori pregled nad situacijom u našoj zemlji koja je imućna. Aktuelni izvještaj o siromaštvu je gurnuo prst u jednu društvenu ranu i pokazuje tendencije koje su već odavno poznate. Cinično je to što među istraživačima nastaje debata o ovakvim statistikama; jedni smatraju da je riječ o suviše generalizovanim iskazima, a drugi da se samo stvara panika. Činjenica je: u Njemačkoj ima previše siromašnih ljudi. A njima je svejedno u koju kolonu tabele su svrstani. Njima je potrebna pomoć”, piše “Noje tag”.
I “Manhajmer morgen” i “Lauzicer rundšau” se, nakon objavljivanja ovog izvještaja, bave temom siromaštva, navodeći šta bi trebalo uraditi kako bi se siromaštvo suzbilo.
“Izvještaj o siromaštvu je samo djelimično podesan za opis problema sa pravdom u ovoj zemlji. Ti problemi se ne sastoje u pitanju da li neko prima socijalnu pomoć koji mjesec duže ili kraće, već u tome što, na primjer, upravo stariji zaposleni teže nalaze novi posao kada izgube stari. Tu nije rješenje povećanje socijalne pomoći, već kvalifikovanje i kompetentna pomoć koju pruža Agencija za rad. U Njemačkoj se ne radi u prvom redu o nepravednoj raspodjeli, već o nejednakim šansama. Partije bi na to trebalo da obrate pažnju u predizbornoj kampanji.“
“Noje osnabriker cajtung” u osvrtu na izvještaj piše da je on samo instrument propagande, te da ne oslikava stvarno stanje u zemlji.
“Svake godine dobrotvorna udruženja plaše zemlju svojim takozvanim izveštajem o siromaštvu. Ali, ako prihvatimo njihove kriterijume, onda ni nema svijeta bez siromašnih. Autori smatraju siromašnim one koji imaju manje od 60 odsto prosječne plate. Njihov izvještaj treba shvatiti kao ono što on i jeste: instrument propagande onih koji traže preraspodjele. Gotovo da ne prođe godina a da država ne povisi svoje izdatke: više od polovine budžeta otpada na socijalna davanja. Ako, dakle, postoji siromaštvo, za njega nisu krive manjkavosti u transferu. Ono ne može da se ozbiljno mjeri izvještajem prema kojem bi isti broj siromašnih postojao i kada bi sutra svi mi imali duplo više”. Deutsche Welle